ZAKON
O ZAŠTITI OKOLIŠA
POGLAVLJE I OPŠTE ODREDBE
Član 1.
(Predmet i cilj zakona)
(1) Ovim Zakonom (u daljem tekstu: Zakon) uređuju se:
a) načela zaštite okoliša;
b) zaštita komponenti okoliša;
c) nadležnost u oblasti zaštite okoliša;
d) informisanje i obrazovanje o okolišu;
e) pristup informacijama o okolišu i učešće javnosti u oblasti zaštite okoliša;
f) planiranje zaštite okoliša;
g) strateška procjena uticaja na okoliš;
h) uspostavljanje standarda kvaliteta okoliša;
i) procjena uticaja na okoliš;
j) okolinska dozvola;
k) sprječavanje nesreća velikih razmjera;
l) finansiranje zaštite okoliša;
m) građanska odgovornost za štetu u okolišu;
n) sistem eko-označavanja i upravljanja okolišem;
o) međuentitetska saradnja u oblasti zaštite okoliša;
p) upravni i inspekcijski nadzor i
r) prekršajne odredbe.
(2) Ciljevi ovog Zakona su:
a) smanjeno korištenje, sprječavanje opterećivanja i zagađenje okoliša,
sprječavanje narušavanja, kao i poboljšanje i obnova oštećenog okoliša;
b) poboljšanje uslova okoliša, zaštita ljudskog zdravlja, uključujući pravo na
zdrav život;
c) očuvanje i zaštita prirodnih resursa, racionalno korištenje resursa i takav
način privređivanja kojim se osigurava obnova resursa;
d) usklađenost socijalnih, ekonomskih i drugih interesa Federacije BiH sa
zahtjevima za zaštitu okoliša;
e) ostvarivanje i unaprjeđenje međunarodne saradnje u zaštiti okoliša;
f) animacija javnosti i učešće javnosti u djelatnostima koje imaju za cilj
zaštitu okoliša;
g) koordiniranje privrede i integrisanje socijalnog i ekonomskog razvoja u
skladu sa zahtjevima zaštite okoliša, i
h) uspostavljanje i razvoj institucija za zaštitu i očuvanje okoliša.
(3) Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu za označavanje muškog ili
ženskog roda podrazumijevaju oba roda.
Član 2.
(Primjena zakona)
Odredbe ovog Zakona odnose se na:
a) sve komponenete okoliša (zrak, vodu, tlo, svijet biljaka, životinja i
gljiva, pejzaž, izgrađeni okoliš);
b) sve vidove aktivnosti kojima je svrha korištenje i opterećivanje prirodnih
resursa, odnosno djelovanje na okoliš koje znači opasnost od zagađenja tokom
trajanja te aktivnosti, ili imaju negativan uticaj na okoliš (poput buke,
vibracija, radijacije, izuzimajući nuklearnu radijaciju, otpad, svjetlosno
zagađenje, itd.);
c) prava i odgovornosti pravnih i fizičkih lica koje obavljaju aktivnosti
utvrđene zakonom;
d) zadatke u području okoliša koji proizilaze iz međunarodnih konvencija.
Član 3.
(Pravo na okoliš)
Svako lice ima pravo na zdrav i ekološki prihvatljiv okoliš kao osnovno ljudsko
pravo te je opšta dužnost zaštiti i poboljšati okoliš za dobrobit sadašnjih i
budućih generacija.
Subjekti koji osiguravaju zaštitu okoliša su Federacija Bosne i Hercegovine,
kantoni i jedinice lokalne samouprave u skladu sa ovim Zakonom i drugim propisima.
Član 4.
(Pojmovi i definicije)
U smislu ovoga zakona, sljedeći pojmovi imaju slijedeće značenje:
- "biota" - predstavlja skup svih bioloških (živih) organizama u
biotičkoj sredini;
- "biotička sredina" - je sistem u kojem, pored fizičkih i hemijskih
zakonitosti, vladaju i specifične biološke zakonitosti;
- "emisija" - znači ispuštanje u okoliš supstanci, jedinjenja,
organizama ili mikroorganizama koji su posljedica ljudskih aktivnosti i, kao i
vibracija, toplote, mirisa, buke ili svjetlosti koje proizvodi jedan ili više
izvora u postrojenju i ispušta u zrak, vodu, tlo;
- "granične vrijednosti emisija"- masa ili energija izražena u vidu
specifičnih parametara, koncentracije ili nivoa emisija, koje neće biti
prekoračene tokom određenog ili određenih vremenskih perioda;
- "Imisija" – kvalitet komponenti okoliša (zrak, voda, tlo) koja se
izražava kao prosječna vrijednost u određenom vremenu i prostoru;
- "informacije o okolišu " - svaka informacija u pisanoj, vizuelnoj,
verbalnoj, elektronskoj ili bilo kojoj drugoj materijalnoj formi o stanju
okoliša, odnosno o komponentama okoliša;
- "investitor" - nosioc zahvata odnosno projekta u okolišu;
- "izvještaj o nultom stanju" - podaci o vrsti i količini emisija sa
ciljem utvrđivanja i procjene glavnih uticaja na okoliš prilikom prvog
podnošenja zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole;
- "izvještaj o strateškoj procjeni" - dokument koji se prilaže uz
određeni plan, program ili strategiju i sadrži identifikaciju, opis i procjenu
mogućih znatnih uticaja na okoliš zbog realizacije plana, programa ili
strategije, kao i varijante razmatrane i usvojene na osnovu ciljeva i prostornog
obuhvata plana, programa ili strategije;
- "javnost" - jedno ili više fizičkih ili pravnih lica, njihova
udruženja, organizacije ili grupe;
- "korištenje okoliša" - aktivnost koja izaziva promjene u okolišu,
njegovim korištenjem u potpunosti ili nekom njegovom komponentom kao prirodnim
resursom ili ispuštajući supstance, odnosno energiju u okoliš ili komponentu
okoliša, u skladu sa propisima koji regulišu područje zaštite okoliša;
- "mjerenje i osmatranje" - postupci kojima se identifikuju
indikatori za praćenje stanja okoliša;
- "mjere otklanjanja" - svako djelovanje za smirivanje stanja ili
privremene mjere za ponovno uspostavljanje prvobitnog stanja, sanaciju ili
obnovu oštećenih prirodnih dobara, ili osiguranje ekvivalentne alternative tim
dobrima;
- "mjere sprječavanja" - sve mjere poduzete kao odgovor na događaj,
radnju ili nedjelovanje koji su izazvali prijeteću opasnost od štete u okolišu,
radi sprječavanja ili svođenja te štete na najmanju mjeru;
- "najbolje raspoložive tehnike" - najefikasniji i najnapredniji
stepen razvoja aktivnosti i njihovog načina rada koji ukazuje na praktičnu
pogodnost primjena određenih tehnologija za osiguranje graničnih vrijednosti
emisija u cilju sprječavanja i tamo gdje to nije izvodljivo, smanjenje emisija
u okoliš. Najbolje raspoložive tehnike podrazumijevaju i tehnologiju koja se
primjenjuje i način na koji se postrojenje projektuje, gradi, održava, koristi
i stavlja van upotrebe;
- "nesreća većih razmjera" - pojava emisije većih razmjera, požara
ili eksplozije uslijed nekontrolisanih promjena nastalih tokom rada postrojenja
koje znače neposrednu ili odloženu ozbiljnu opasnost po zdravlje ljudi ili
okoliš, u ili izvan postrojenja, a koja uključuje jednu ili više opasnih
supstanci;
- "održivi razvoj" je razvoj društva, koji kao osnovne kriterije
uključuje, ekološku, ekonomsku i socio-kulturnu održivost, i koji sa ciljem
unaprjeđenja kvaliteta života i zadovoljavanja potreba današnje generacije
uvažava iste mogućnosti zadovoljavanja potreba idućih generacija te omogućava
dugoročno očuvanje kvaliteta okoliša, georaznolikosti, bioraznolikosti i
pejzaža;
- "okoliš"- je prirodno okruženje ljudi, životinjskog i biljnog
svijeta, gljiva i organizama i njihovih zajednica, koje omogućava njihovo
postojanje i njihov dalji razvoj: zrak, vode, tlo, zemljište, energija, te
materijalna dobra i kulturno naslijeđe kao dio okruženja kojeg je izgradio
čovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog djelovanja;
- "okolinska dozvola" – rješenje kojim se propisuju mjere i uslovi
zaštite okoliša tokom izgradnje i rada određenog pogona ili postrojenja, koja
se izdaje na osnovu provedenog postupka utvrđivanja mjera zaštite okoliša kako
je propisano odredbama ovoga Zakona;
- "obnavljanje"- uključujući "prirodno obnavljanje" - u
slučaju vode, zaštićenih vrsta i prirodnih staništa vraćanje oštećenih
prirodnih dobara i/ili oštećenih funkcija u početno stanje, a u slučaju štete
nanesene zemljištu, otklanjanje svakog znatnog rizika od nepovoljnog uticaja na
zdravlje ljudi;
- "zagađenje" - podrazumjeva direktno ili indirektno uvođenje, kao
posljedicu ljudske djelatnosti, supstanci, vibracija, toplote, mirisa, ili buke
u zrak, vodu ili tlo koje mogu biti štetne po zdravlje čovjeka ili imovinu, ili
kvalitet života u okolišu kao i svaki poremećaj količine određenih hemijskih
ili bioloških supstancii ili fizikčkih osobina u odnosu na prirodne
vrijednosti;
- "zagađivač" - svako fizičko ili pravno lice koje posrednim ili
neposrednim djelovanjem ili propuštanjem djelovanja izaziva zagađenje okoliša;
- "zagađujuća supstanca" – supstanca ili više supstanci koje zbog
svojih osobina, količine i unošenja u okoliš, odnosno u pojedine komponente
okoliša mogu štetno uticati na zdravlje ljudi, biljni ili životinjski svijet,
svijet gljiva, odnosno bioraznolikost i pejzažnu raznolikost;
- "opasnost" - unutrašnje svojstvo opasnih materija ili fizička
situacija koja može izazvati štetu po ljudsko zdravlje i okoliš kao i stvarna
mogućnost da će u bliskoj budućnosti doći do štete u okolišu;
- "opasna supstanca" - supstanca, mješavina supstanci ili preparat
koji je prisutan kao proizvod, nusproizvod, talog ili međuproizvod, uključujući
i one supstance za koje je osnovano očekivati da bi mogle nastati u slučaju
nesreće;
- "opšta obavezujuća pravila" - su pravila koja sadrže granične
vrijednosti emisije ili druge mjere i tehnike na nivou djelatnosti, i koja su
donesena kako bi se pomoću njih direktno utvrdili uslovi (mjere i tehnike)
okolinske dozvole;
- "opterećivanje okoliša" - emisija supstanci ili energije u okoliš;
- "operater"- pravno ili fizičko lice koja u skladu sa posebnim
propisom obavlja ili nadzire privrednu aktivnost na osnovu dozvole, drugog
odobrenja, upisa u registar ili u drugu javnu evidenciju, uključujući
upravljanje radom ili nadzor postrojenja ili na koju je preneseno ovlaštenje
donošenja ekonomskih odluka o tehničkom funkcionisanju postrojenja;
- "plan aktivnosti" - plan prilagođavanja postojećih pogona i
postrojenja koji sadrži ciljeve, mjere i uslove koji moraju zadovoljiti nove
standarde zaštite okoliša, u utvrđenom roku;
- "pogoni i postrojenja"- jedna ili više tehničkih jedinica u kojima
se vrše djelatnosti koje mogu imati negativne uticaje na okoliš ili mogu biti
prisutne opasne supstance;
- "postojeći pogoni i postrojenja" - pogon i postrojenje koje je u
radu, uključujući i probni rad, ili je bilo u radu, a ima mogućnost ponovnog
pokretanja rada, i koje je izgrađeno na osnovu odobrenja za građenje;
- "praćenje stanja" - praćenje promjena u okolišu na osnovu Federalne
liste indikatora za praćenje okoliša;
- "prirodni resurs" - komponenta prirodnog okoliša, odnosno sastavni
dio prirodnog okoliša, koji se može koristiti da bi se zadovoljile potrebe
društva, izuzimajući vještački okoliš;
- "procjena uticaja na okoliš" - identifikacija, opis i odgovarajuća
procjena u odnosu na svaki pojedinačan slučaj, u skladu odredbama ovog Zakona,
direktan i indirektan uticaj nekog projekta na slijedeće elemente i faktore:
1. ljude, biljni, životinjski svijet i gljive;
2. zemljište, vodu, zrak, klimu i pejzaž;
3. materijalna dobra i kulturno naslijeđe;
4. međudjelovanje faktora navedenih u prethodnim tačkama.
- "promjena u radu" - promjena u prirodi, funkcionisanju ili
proširenje pogona, postrojenja, objekta i aktivnosti u određenoj djelatnosti
koje bi moglo imati posljedice po okoliš;
- "nivoi emisije povezane sa najboljim raspoloživim tehnikama" - su
nivoi industrijskih emisija koji su postignuti u normalnim uslovima rada
koristeći najbolju raspoloživu tehniku ili kombinaciju najboljih raspoloživih
tehnika;
- "rizik po okoliš" – potencijalni i stvarni efekat pogona i
postrojenja na ljudsko zdravlje i okoliš uzimajući u obzir nivo i vrste
emisija, osjetljivost lokalnog okoliša i rizik od nesreća;
- "sanacija"- skup mjera i aktivnosti kojima se uspostavlja stanje
okoliša koje je bilo prije nastanka štete, odnosno zagađenja okoliša
uključujući uređenje prostora, revitalizaciju i rekultivaciju.
- "komponente okoliša" – zemljište, zrak, vode, tlo, biosfera, kao i
izgrađeni okoliš nastao kao posljedica djelovanja ljudskog faktora i sastavni
je dio okoliša;
- "skladištenje" - odlaganje radi čuvanja na sigurnome mjestu ili
držanja na skladištu;
- "standard kvaliteta okoliša" - propisani zahtjevi koji se moraju
ispuniti u određenom vremenskom periodu, u određenoj sredini ili određenom
dijelu;
- "strategija, plan ili program" - je dokument koji se priprema i/ili
usvaja na federalnom ili kantonalnom nivou, ili nivou jedinica lokalne
samouprave, ili koji je pripremljen za donošenje kroz zakonodavnu proceduru te
koji je uređen zakonom ili provedbenim propisom.
- "strateška procjena uticaja na okoliš" – sistemski proces
vrjednovanja okolinskih posljedica predloženih planova i programa, uključujući
i zdravlje, koji se sastoji od određivanja obima izvještaja o strateškoj
procjeni i njegovoj pripremi, uz osiguranje javnih rasprava i konsultacija,
kako bi se još u ranoj fazi donošenja odluka uz ekonomska i društvena uključila
i okolinska razmatranja;
- "strateška studija" - u postupku strateške procjene izrađuje se
strateška studija. Strateškom studijom određuju se, opisuju i procjenjuju
očekivani znatni efekti na okoliš koje može izazvati provođenje strategije,
plana ili programa i opcije zaštite okoliša koji uzimaju u obzir ciljeve i obim
te strategije, plana ili programa;
- "svjetlosno zagađenje"- emisija svjetlosti iz vještačkih izvora
svjetlosti koja štetno djeluje na ljudsko zdravlje i izaziva osjećaj
blještanja, ugrožava sigurnost u saobraćaju zbog bliještanja, zbog neposrednog
ili posrednog zračenja svjetlosti prema nebu ometa život ili seobu ptica,
šišmiša, kukaca i drugih životinja te remeti rast biljaka, ugrožava prirodnu
ravnotežu na zaštićenim područjima, ometa profesionalno ili amatersko
astronomsko promatranje neba ili zračenjem svjetlosti prema nebu nepotrebno
troši električnu energiju te narušava sliku noćnog pejzaža;
- "šteta" - u smislu odgovornosti za štetu izazvanu u okolišu znači
mjerljiv štetni efekat, odnosno promjenu na prirodnim dobrima ili neposredan
ili posredan mjerljivi poremećaj u funkcionisanju prirodnih dobara;
- "šteta u okolišu" - svaka šteta nanesena zaštićenim biljnim i/ili
životinjskim vrstama i njihovim staništima, vodama, moru, tlu i zemljinoj
kamenoj kori;
- "tehnička uputstva" - predstavljanju referentni dokument o
najboljim raspoloživim tehnikama nastao kao rezultat razmjene podataka za
utvrđene djelatnosti;
- "tehnika u nastajanju" - je nova tehnika za industrijsku aktivnost
koja bi, ako se komercijalno razvije, mogla pružiti viši opšti nivo zaštite
okoliša ili bar jednak nivo zaštite okoliša, uz veće uštede troškova od
postojećih najboljih raspoloživih tehnika;
- "tlo" - znači gornji sloj Zemljine kore, smješten između kamene
podloge i površine. Tlo se sastoji od čestica minerala, organskih supstanci,
vode, zraka i živih organizama;
- "osnovni izvještaj" - izvještaj o stanju voda, zraka i tla koji su
zagađeni opasnim supstancama povezanim sa djelatnošću operatera;
- "troškovi" - troškovi opravdani potrebom osiguranja dobrog i
efikasnog provođenja ovog Zakona uključujući troškove procjene štete u okolišu,
procjenu opasnosti od štete, alternativnih mjera, kao i administrativne i
zakonske troškove, troškove izvršenja, troškove prikupljanja podataka i druge
opšte troškove te troškove praćenja i nadzora;
- "supstance" - su hemijski elementi i njihovi spojevi u prirodnom
stanju ili dobijeni proizvodnim postupkom, uključujući i dodatke koji su nužni
za održavanje njihove stabilnosti te nečistoće koje proizlaze iz proizvodnog
postupka uključujući radioaktivne supstance i genetski modifikovane
mikroorganizme i genetski modifikovane organizme. U odredbama ovoga Zakona koje
se odnose na okolinsku dozvolu, supstance su hemijski elementi i njihovi
spojevi, osim:
1. radioaktivnih supstanci određenih posebnim propisom kojim se utvrđuju
osnovne sigurnosne norme za zaštitu zdravlja radnika i šire javnosti od
opasnosti od ionizirajućeg zračenja;
2. genetski modifikovanih mikroorganizama koji su određeni posebnim propisom o
kontroliranoj upotrebi genetski modifikovanih mikroorganizama;
3. genetski modifikovanih organizama koji su određeni posebnim propisom kojim
se uređuje namjerno ispuštanje genetski modifikovanih organizama u okoliš;
- "udruženja za zaštitu okoliša" – udruženja koja su se svojim
statutima i u svom polju djelovanja opredijelila za rad i promovisanje u
oblasti zaštite okoliša.
- "uticaj na okoliš" - znači bilo koji efekat na okoliš, uključujući
ljudsko zdravlje, floru, faunu, biološku raznolikost, tlo, klimu, vode, zrak,
pejzaže, prirodna područja, materijalna dobra, kulturno nasljeđe i uzajamno
djelovanje ovih faktora;
- "vodni akt" – podrazumijeva prethodnu vodnu saglasnost ili vodnu
saglasnost ili vodnu dozvolu u skladu sa Zakonom o vodama;
- "zainteresovana strana" - javnost na koju utiče ili bi moglo
uticati odlučivanje o okolišu ili ima interes o odlučivanju o okolišu;
udruženja građana koja djeluju na području zaštite okoliša i ispunjavaju sve
uslove u skladu sa ovim Zakonom, smatraće se zainteresovanom;
- "zainteresovani organ"- organ javne uprave nadležan za davanje
mišljenja u toku upravnog postupka, odnosno organ uprave ili organ jedinice
lokalne samouprave koji može biti zainteresovan za planirani projekat, odnosno
procjenu njegovog uticaja na okoliš i zdravlje;
- "zaštita okoliša" - sve odgovarajuće djelatnosti i mjere kojima je
cilj prevencija od opasnosti štete ili zagađenja okoliša, smanjenje ili
odstranjivanje štete koja je nastala i povratak na stanje prije izazvane štete;
- "zemljište" - obuhvata fizički prostor: tlo, klimu, hidrologiju,
geologiju, vegetaciju u obimu koji utiče na mogućnost njegovog korištenja, te
rezultate prošle i sadašnje aktivnosti čovjeka, kao i društveno – ekonomske
parametre, i
- "znatna promjena" - promjena u radu pogona i postrojenja koja može
imati znatan negativan uticaj po ljude i okoliš. Znatnom promjenom smatra se i
bilo koja promjena ili proširenje postrojenja koje odgovara
kriterijima/pragovima navedenim u provedbenim propisima.
POGLAVLJE II NAČELA ZAŠTITE OKOLIŠA
Član 5.
(Načelo održivog razvoja)
Održivi razvoj u oblasti okoliša podrazumjeva:
a) očuvanje komnponenti okoliša i jačanje njihovih ekoloških funkcija;
b) da emisije polutanata ne prelaze kapacitet zraka, vode i tla i njihovu
sposobnost apsorpcije i samoprečišćavanja, i
c) stalno očuvanje biološkog diverziteta, ljudskog zdravlja, te kvaliteta
zraka, vode i tla prema standardima koji su uvijek dovoljni za život ljudi, biljnog
i životinjskog svijeta.
Član 6.
(Načelo opreza i prevencije)
(1) Pri postojanju prijetnje od nepopravljive štete po okoliš, nedostatak pune
naučne podloge ne odgađa uvođenja mjera opreza i sprječavanja dalje degradacije
okoliša.
(2) Upotreba okoliša organizuje se i obavlja na način koji:
a) rezultira najnižim mogućim stepenom opterećenja i upotrebe okoliša;
b) sprječava zagađenja okoliša i
c) sprječava štetu po okoliš.
(3) Pri upotrebi resursa (sirovina i materijala) mora se poštovati načelo opreza,
tj. pažljivo upravljati i ekonomično koristiti komponente okoliša, te svesti na
najmanju moguću mjeru nastajanje otpada primjenom recikaže i/ili ponovne
upotrebe prirodnih i vještačkih materijala.
(4) U cilju prevencije degradacije pri upotrebi okoliša primjenjuju se najbolje
raspoložive tehnike. Korisnik okoliša koji predstavlja opasnost po okoliš ili
izazove štetu po okoliš dužan je opasnost za nastanak štete svesti na nivo
dozvoljen graničnim vrijednostima.
(5) Ukoliko je šteta nastala kao posljedica dosadašnjih djelatnosti korisnika,
korisnik je dužan otkloniti i popraviti nastalu štetu u okolišu.
Član 7.
(Načelo zamjene)
(1) Svaku postojeću djelatnost koja ima štetne posljedice po okoliš, potrebno
je prilagoditi propisanim ograničenjima u pogledu obima uticaja na okoliš.
Prilagođavanje djelatnosti obavlja se i u slučaju da su troškovi prilagođavanja
veći od vrijednosti koje treba zaštititi.
(2) Odredba stava (1) ovoga člana primjenjuje se pri upotrebi proizvoda,
dijelova postrojenja, opreme i primjene proizvodnih procesa uz obavezno
ograničavanje zagađenja okoliša na izvoru.
Član 8.
(Načelo integralnog pristupa)
(1) Zahtjevi za visokim nivoom zaštite okoliša i poboljšanjem kvaliteta okoliša
sastavni su dio svih politika kojima je cilj razvoj okoliša, a osiguravaju se u
skladu sa načelom održivog razvoja.
(2) Svrha načela integralnog pristupa je sprječavanje ili svođenje na najmanju
moguću mjeru rizika od štete po okoliš u cijelosti.
(3) Načelo integralnog pristupa obuhvata:
a) uzimanje u obzir cijelog životnog ciklusa materijala i proizvoda;
b) predviđanje posljedica u svim komponentama okoliša kao rezultata djelovanja
materijala i djelatnosti (novih i postojećih);
c) svođenje nastanka otpada i štetnog djelovanja otpada na najmanju moguću mjeru;
d) primjenjivanje opštih metoda za procjenu i poređenje problema u okolišu; i
e) komplementarnu primjenu mjera u odnosu na posljedice, poput kvalitativnih
ciljeva zaštite okoliša i mjera usmjerenih prema izvorima kada su u pitanju
emisije.
Član 9.
(Načelo saradnje i podjele odgovornosti)
(1) Održivi razvoj u području okoliša postiže se saradnjom i zajedničkim
djelovanjem svih subjekata u cilju zaštite okoliša.
(2) Provođenje ciljeva vezanih za okoliš ostvaruje se saradnjom i koordinacijom
u Federaciji BiH, međuentitetskom saradnjom i saradnjom sa Brčko Distriktom
BiH, bilateralnim ili multilateralnim međunarodnim sporazumima o zaštiti
okoliša, kao i pružanjem informacija i pomoći u vezi zaštite okoliša, a
naročito u odnosima sa susjednim zemljama.
Član 10.
(Načelo učešća javnosti i pristup informacijama)
(1) Pitanja zaštite okoliša ostvaruju se putem učešća javnosti. Svaki pojedinac
i organizacija moraju imati odgovarajući pristup informacijama koje se odnose
na okoliš, a kojim raspolažu organi uprave i upravne organizacije, uključujući
i informacije o opasnim supstancama i djelatnostima u njihovim zajednicama kao
i mogućnost učešća u donošenju odluka.
(2) Organi koji donose propise i tijela nadležna za zaštitu okoliša su dužni
pomagati i razvijati svijest javnosti, kao i poticati učešće u odlučivanju,
omogućujući dostupnost informacija široj javnosti.
(3) Javnost ima pravo učestvovati u postupcima koji se vode na zahtjev
operatera i investitora u skladu sa odredbama ovog Zakona ili drugim propisima.
(4) Sa ciljem postizanja obeštećenja ili pravne zaštite svaka zainteresovana
strana ima pravo na zaštitu u upravnim i sudskim postupcima.
(5) Svaki pojedinac ima pravo na jednak pristup informacijama o okolišu bez
obzira na pol, dob, vjersku i rasnu pripadnost.
Član 11.
(Načelo zagađivač plaća)
(1) Zagađivač plaća troškove nadzora i prevencije od zagađenja, kao i nadoknadu
za štetu učinjenu okolišu bez obzira jesu li troškovi nastali uslijed nametanja
odgovornosti zbog emisija zagađenja, naknada utvrđenih odgovarajućim
financijskim instrumentima ili kao obaveza utvrđena propisom o smanjivanju
zagađenja okoliša.
(2) Zagađivač, iz stava (1) ovog člana, je odgovoran za sve djelatnosti koje
imaju uticaj na okoliš u skladu sa ovim Zakonom i drugim propisima.
POGLAVLJE III ZAŠTITA KOMPONENTI OKOLIŠA
Član 12.
(Integrirana zaštita komponenti okoliša)
(1) Komponente okoliša moraju biti zaštićene pojedinačno i u sklopu ostalih
komponenti okoliša, uzevši u obzir njihove međuzavisne odnose. U skladu sa tim
utvrđuje se i način opterećivanja i korištenja komponenti okoliša.
(2) Zaštita komponenti okoliša podrazumijeva zaštitu kvaliteta, kvantiteta i
njihovih zaliha, kao i očuvanje prirodnih procesa unutar komponenti i njihove
prirodne ravnoteže.
(3) Posebnim propisima uređuju se pojedina područja zaštite i očuvanja
komponenti okoliša i zaštite od uticaja koji znače opasnost po okoliš.
Član 13.
(Očuvanje tla)
(1) Očuvanje tla obuhvata površinu i slojeve ispod površine zemlje, formacije
stijena i minerala kao i njihove prirodne i prijelazne oblike i procese.
(2) Očuvanje tla obuhvata očuvanje proizvodnosti, strukture, ravnoteže vode i
zraka, te biota tla.
(3) Na površini ili ispod površine zemlje mogu se obavljati takve vrste
djelatnosti i odlagati supstance koje ne zagađuje ili ne oštećuju kvantitet
iznad propisanih graničnih vrijednosti, kvaliteta, materijalne procese tla i
komponente okoliša.
(4) Tokom i prije provođenja projekata (izgradnje, eksploatiranja ruda, itd.),
mora se osigurati odgovarajuće razdvajanje, deponovanje i zaštita površinskog
sloja tla kao i zaštita i korištenje poljoprivrednog i šumskog zemljišta.
(5) Nakon završetka djelatnosti koje uključuju upotrebu tla, korisnik osigurava
obnovu područja prema projektu rekultivacije.
(6) Korisnik osigurava obnovu i ponovni razvoj područja tokom korištenja
okoliša, tamo gdje postoje uslovi i ukoliko je to utvrđeno posebnim propisima
ili odlukom nadležnog organa.
(7) Zaštita tla definisana je posebnim propisima koji regulišu oblast
poljoprivrednog, šumskog i ostalog tla u Federaciji BiH.
Član 14.
(Zaštita voda)
(1) Zaštita voda obuhvata očuvanje površinskih, podzemnih, prijelaznih i priobalnih
voda, zaliha vode, regulisanje kvaliteta i kvantiteta vode, zaštitu riječnih
korita, vodnog dobra, vodnih i za vodu vezanih ekosistema, obalnih područja
kopnenih voda i akvafera.
(2) Zaštita voda se provodi kroz opšte zabrane i ograničenja, obavezu odvođenja
i tretmana otpadnih voda, kontrolu poštovanja propisanih graničnih vrijednosti
za ispuštanje otpadnih voda, postizanje dobrog stanja voda i standarda
kvaliteta okoliša za vode, upravljanje incidentnim situacijama, osiguranje
uslova za postizanje ekološki prihvatljivog protoka i uspostavljanje zaštićenih
područja.
(3) Zaštita mora i obalnog područja od zagađenja podrazumijeva: upravljanje
obalnim područjem, morskim dnom i morskim podzemljem te morskim okolišem na
osnovu ekosistemskog pristupa, smanjenje ili uklanjanje zagađenja, odnosno
opterećenja u morskom i obalnom okolišu, očuvanje zaštićenih i ekološko
značajnih područja u moru i obalnom području, zaštita, očuvanje i obnavljanje
morskih resursa te strukture i funkcije morskih i obalnih ekosistema, sistemsko
praćenje i nadzor morskih i obalnih ekosistema, na osnovu ekosistemskog
pristupa.
(4) Zaštita i upravljanje obalnim područjem obuhvata mjere zaštite obalnih
ekosistema i održivo i integrirano upravljanje obalnim resursima te
koordinativne aktivnosti vezane za unaprijeđenje usaglašavanja djelatnosti svih
subjekata nadležnih za obalna područja primjenjujući pristup integrisanog
upravljanja obalnim područjem.
(5) Zaštita voda definisana je posebnim propisom koji reguliše oblast voda u
Federaciji BiH.
Član 15.
(Zaštita zraka)
(1) Zaštita zraka obuhvata očuvanje atmosfere u cijelini, sa svim njenim
procesima, očuvanje njene strukture i klimatskih obilježja.
(2) Zrak mora biti zaštićen od opterećenja svih vještačkih uticaja koji se vrše
na zrak ili na druge komponente okoliša putem transmisija radiokativnih,
tekućih, gasovitih ili krutih supstanci ukoliko postoji opasnost od štetnog
uticaja na kvalitet zraka ili štetnog odražavanja na ljudsko zdravlje.
(3) Kada se planira uvođenje aktivnosti i uspostavljanje postrojenja, kao i
proizvodnja i korištenje proizvoda potrebno je poduzeti mjere kako bi nivo
zagađujućih supstanci zraka bio sveden na najmanju moguću mjeru.
(4) Planiranje zaštite zraka, izvori emisija, zaštita zraka, nadzor, učešće javnosti
i finansiranje zaštite zraka propisani su posebnim propisom koji reguliše
zaštitu zraka u Federaciji BiH.
Član 16.
(Očuvanje i korištenje biosfere)
(1) Očuvanje biosfere obuhvata zaštitu živih organizama, njihovih zajednica i
staništa, uzimajući u obzir i očuvanje prirodnih procesa unutra njihovih
staništa i prirodne ravnoteže uz osiguravanje održivosti ekosistema.
(2) Korištenje biosfere ne može se obavljati na način koji narušava prirodne
procese i uslove bioraznolikosti i znači opasnost za njenu održivost.
(3) Zaštita i korištenje biosfere, vrši se na osnovu ovog Zakona i posebnog
propisa koji reguliše zaštitu prirode u Federaciji BiH..
Član 17.
(Očuvanje izgrađenog okoliša)
(1) Prostornim planom određuju se zone građenja na određenim lokacijama zavisno
od stepena opterećenja okoliša i svrhe izgradnje unutra pojedinih dijelova na
određenim lokacijama.
(2) Obavljanje djelatnosti u pojedinim zonama, sa različitim nivoima zaštite
područja, dozvoljeno je na način utvrđen posebnim propisima u skladu sa
prirodom opterećivanja okoliša i ovim zakonom.
(3) Zelene površine unutar jedinica lokalne samouprave uređuju se na način
utvrđen Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH i akata
lokalne samouprave o komunalnom redu.
Član 18.
(Zaštita od štetnih uticaja opasnih supstanci i tehnologija)
(1) Zaštita od štetnih uticaja opasnih supstanci obuhvata zaštitu od upotrebe
svih prirodnih i vještačkih supstanci koje koriste, proizvode ili dijele
korisnici okoliša tokom provođenja djelatnosti, a koje su po svom kvantitetu
ili karakteristikama, eksplozivne, zapaljive, radioaktivne, toksične, podložne
koroziji, izazivaju infekcije, ekotoksične, mutagene, kancerogene, iritirajuće
ili mogu izazvati takav uticaj u kontaktu sa drugim supstancama.
(2) Tokom upravljanja opasnim supstancama ili tokom upotrebe, uključujući i
eksploataciju, odnosno ekstrakciju, skladištenje, transport, proizvodnju,
izradu i primjenu ili kada se primjenjuju opasne tehnologije, moraju se
poduzeti sve potrebne zaštitne i sigurnosne mjere kojima se rizik od opasnosti
po okoliš svodi na najniži stepen ili se eliminiše mogućnost takvih opasnosti u
skladu sa posebnim propisima.
(3) Pri primjeni tehnologija koje mogu značiti opasnost po okoliš mora se
odrediti zaštitno područje ili udaljenost, u skladu sa prirodom izvora
opasnosti, kako bi se smanjio rizik od opasnosti po okoliš.
Član 19.
(Zaštita od štetnog uticaja otpada)
(1) Zaštita od štetnog uticaja otpada na okoliš obuhvata zaštitu od svih vrsta
supstanci, proizvoda, uključujući ambalažu i materijal za pakiranje tih
supstancii, odnosno sve vrste proizvoda koji se odlažu ili za koje se planira
da će biti odloženi.
(2) Posjednik otpada dužan je poduzeti odgovarajuće mjere upravljanja otpadom i
druge mjere zbrinjavanja otpada koje su propisane propisom o upravljanju
otpadom u Federaciji BiH, te osigurati osnovne mjere u cilju sprječavanja
stvaranja otpada, recikliranja i tretiranja otpada za ponovnu upotrebu, kao i
moguće korištenje otpada za stvaranje energije te sigurno odlaganje.
Član 20.
(Zaštita od buke i vibracija)
(1) Zaštita od buke i vibracija u okolišu obuhvata zaštitu od svih vrsta
vještački proizvedenih emisija koje izazivaju opterećenje nepoželjnom,
neprijatnom bukom i vibracijama, koje mogu ugroziti zdravlje ili na njega
štetno uticati.
(2) Radi zaštite od buke i vibracija potrebno je primjenjivati tehničke i
organizacijske metode koje potiču:
a) smanjivanje stvaranja emisija buke i vibracija, odnosno izvora koji stvaraju
buku i vibracije;
b) smanjivanje opterećenja, odnosno sprječavanje povećanja opterećenja bukom i
vibracijama;
c) naknadnu zaštitu u onim sredinama koje su pod stalnim opterećenjem iznad
utvrđenih standarda.
(3) Zaštita od buke i vibracija definirana je ovim Zakonom i posebnim propisima
o zaštiti od buke i vibracija u Federaciji BiH.
Član 21.
(Zaštita od štetnih radijacijskih i svjetlosnih uticaja)
(1) Zaštita okoliša od radijacijskih uticaja obuhvata zaštitu od vještački
proizvedene i prirodne jonizacije, nejonizirajuće radijacije i termalne
radijacije svih vrsta u skladu sa zakonima i drugim propisima.
(2) Svjetlosno zagađenje je promjena nivoa prirodne svjetlosti u noćnim
uslovima prouzrokovana unošenjem svjetlosti proizvedene ljudskim djelovanjem.
(3) Zaštita od svjetlosnog zagađenja obuhvata mjere zaštite od nepotrebnih,
nekorisnih ili štetnih emisija svjetlosti u prostor u zoni i izvan zone koju je
potrebno osvijetliti, te mjere zaštite noćnog neba od prekomjernog
osvjetljenja.
(4) Nadležno federalno ministarstvo podzakonskim aktima reguliše mjere zaštite
od svjetlosnog zagađenja koje proizilaze iz ovog člana.
POGLAVLJE IV NADLEŽNOST
Član 22.
(Nadležnost federalnog i kantonalnih ministarstava)
Nadležnosti po pitanju okoliša ostvaruju se na nivou Federacije BiH i kantona.
Član 23.
(Nadležnost Federalnog ministarstva okoliša i turizma)
Federalno ministarstvo okoliša i turizma (u daljem tekstu: Federalno
ministarstvo):
a) planira, predlaže i provodi strateške dokumente, politike, finansijske
planove i programe iz područja zaštite okoliša, te programe i propise u oblasti
prevencije, sanacije i razvoja zaštite okoliša;
b) prati, analizira i ocjenjuje stanje okoliša i provođenje zaštite okoliša,
kao i iskustva stečena u području zaštite, korištenja i razvoja okoliša;
c) uspostavlja i upravlja sistemom izvještavanja i informisanja o okolišu u
Federaciji BiH;
d) izdaje okolinske dozvole iz svoje nadležnosti u skladu sa odredbama ovoga
Zakona i drugih propisa;
e) vodi registar o zagađivačima i zagađenjima svih komponenti okoliša koji je
dostupan javnosti;
f) organizuje aktivnosti kojima je cilj sprječavanje ili smanjenje štetnih
posljedica po okoliš;
g) učestvuje sa drugim nadležnim organima u izradi programa i planova za
upotrebu prirodnih resursa, izradi i ostvarivanju posebnog plana i
kvalifikacijskog sistema i rješava po žalbama na rješenja kantonalnih
ministarstava donesenih na osnovu federalnog zakona i drugih federalnih propisa
i obavlja druge poslove i zadatke zaštite okoliša iz nadležnosti Federacije
BiH;
h) pruža potrebnu pomoć nadležnim državnim organima u provođenju međunarodnih
obaveza koje je BiH preuzela i sarađuje sa nadležnim ministarstvom Republike
Srpske, nadležnim organom Brčko Distrikta BiH i institucijama BiH.
Član 24.
(Nadležnost kantonalnog ministarstva nadležnog za okoliš)
Kantonalno ministarstvo nadležno za okoliš (u daljem tekstu: kantonalno ministarstvo):
a) izrađuje nacrte propisa i planskih dokumenata iz područja zaštite okoliša,
koji su usklađeni sa federalnim propisima, strategijama i drugim planskim
dokumentima iz ove oblasti;
b) analizira i ocjenjuje stanje okoliša i djelatnosti zaštite okoliša razmjenom
iskustava stečenih u području zaštite i korištenja okoliša;
c) obavlja poslove i zadatke utvrđene federalnim zakonom i drugim federalnim
propisima;
d) uspostavlja i upravlja sistemom informisanja o okolišu u kantonu;
e) izdaje dozvole iz svoje nadležnosti;
f) organizuje poslove kojima je cilj sprječavanje ili smanjenje štetnih
posljedica po okoliš;
g) obavlja nadzor nad provođenjem kantonalnih propisa i planskih dokumenata iz
područja zaštite okoliša;
h) uspostavlja i provodi sistem zabrane kretanja motornih vozila određenih eko
kategorija kada se procijeni da je to nužna mjera u zaštiti okoliša;
i) obavlja i druge poslove utvrđene kantonalnim propisom.
Član 25.
(Savjetodavno vijeće za okoliš)
(1) Savjetodavno vijeće za okoliš (u daljem tekstu: Savjetodavno vijeće) osniva
se radi pružanja naučne i stručne podrške Federalnom ministru okoliša i turizma
(u daljem tekstu: Federalni ministar) i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (u
daljem tekstu: Vlada Federacije BiH) u području zaštite okoliša.
(2) Savjetodavno vijeće ima konsultativnu i savjetodavnu ulogu, a čini ga
sljedećih 18 članova vodeći računa o ravnopravnoj zastupljenosti spolova:
a) predstavnik iz Federalnog ministarstva, koji je ujedno i predsjedavajući,
b) po jedan predstavnik iz svakog kantonalnog ministarstva nadležnog za zaštitu
okoliša,
c) sekretar Odbora za prostorno uređenje, stambeno-komunalnu politiku,
ekologiju i turizam Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH,
d) sekretar Odbora za prostorno uređenje, ekologiju i stambeno-komunalne
poslove Doma naroda Parlamenta Federacije BiH,
e) Predsjednik Saveza opština i gradova Federacije BiH,
f) predstavnik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
g) dva predstavnika udruženja za zaštitu okoliša koje imenuje mreža Aarhus
centara u BiH, na osnovu pisane saglasnosti najmanje pet udruženja građana koja
promovišu zaštitu okoliša registrirovanih na području Federacije BiH.
h) predstavnik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost BiH.
(3) U slučaju potrebe, na sjednice Vijeća mogu se pozvati i predstavnici
udruženja poslodavaca i određenih grana industrije, u zavisnosti od dnevnog
reda. Pozvani predstavnici mogu davati prijedloge i sugestije, ali nemaju pravo
glasa pri odlučivanju.
(4) Savjetodavno vijeće vrši usaglašavanje strategijskih planskih i programskih
dokumenata iz člana 44. ovog Zakona i politika u oblasti okoliša. Savjetodavno
vijeće razmatra i pitanja međukantonalne saradnje i koordinacije iz područja
zaštite okoliša..
(5) Članove Savjetodavnog vijeća imenuje Vlada Federacije BiH na period od
četiri godine.
(6) Na prijedlog Federalnog ministra, Savjetodavno vijeće donosi poslovnik o
svom radu, na svojoj prvoj konstituirajućoj sjednici. Poslovnikom će se
definisati metod rada i odlučivanja Vijeća, kao i druga pitanja od važnosti za
rad Vijeća.
Član 26.
(Akti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u oblasti zaštite okoliša)
Parlament Federacije BiH u oblаsti zаštite okoliša
usvаjа strаtegiju zаštite okoliša i druge plаnove
neophodne zа očuvаnje interesа zаštite okoliša i
procjenjuje njihovo izvršаvаnje svаke dvije godine nа
osnovu realizacije strategije zaštite okoliša.
Član 27.
(Uloga pravosuđa u zaštiti okoliša)
U slučaju izazvane štete ili postojanju opasnosti od štete po okoliš,
primjenjuju se odredbe Krivičnog zakona Federacije BiH, Zakona o krivičnom
postupku Federacije BiH i drugih propisa koji su na snazi u Federaciji BiH.
POGLAVLJE V INFORMISANJE I OBRAZOVANJE O OKOLIŠU
Član 28.
(Sistem informiranja o okolišu i prikupljanje informacija)
(1) Federalno ministarstvo dužno je uspostaviti sistem informisanja o okolišu i
naložiti praćenje stanja okoliša, aktivnosti mjerenja, prikupljanja, obrade i
evidentiranja podataka o okolišu kao i omogućiti da svi podaci koji se
prikupljaju budu dostupni.
(2) Sistem informisanja se formira i organizuje, tako da se:
a) utvrđuju kvantitativne i kvalitativne promjene stanja okoliša te zajedničke
procjene uz primjenu socijalnih i ekonomskih pokazatelja i sa stajališta
uticaja na zdravlje stanovništva;
b) utvrđuju uzroci uticaja na okoliš, uključujući i detaljne prikaze potrebne
za određivanje uzročno-posljedične veze u odnosu na štetu;
c) predviđaju opasnosti po okoliš;
d) predlaže provođenje potrebnih mjera u cilju zaštite okoliša;
e) koristi u svrhu planiranja.
(3) Federalne Agencije za vodu, Federalni hidrometeorološki zavod, Federalni
zavod za agropedologiju, Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH, Federalni
zavod za statistiku, Federalni zavod za geologiju i druge federalne upravne
organizacije i kantoni, dužni su osigurati prikupljanje, obradu i evidentiranje
odgovarajućih podataka i informacija, osobito o korištenju i opterećenju
okoliša, iz svoje nadležnosti.
(4) Način prikupljanja i dostavljanja podataka detaljnije je definisan članom
129. ovog Zakona.
(5) Kantonalno ministarstvo dužno je dostaviti podatke koji su neophodni za rad
sistema informisanja o okolišu na zakonom propisani način.
(6) Sva pitanja u vezi sa vrstom podataka, načinom i rokovima za prikupljanja
podataka i informisanja o okolišu, biće regulisana podzakonskim aktom koji
donosi Vlada Federacije BiH.
Član 29.
(Mjerenja opterećenja i korištenja okoliša)
Korisnici okoliša dužni su obavljati mjerenja opterećenja i upotrebe okoliša
koja su posljedica njihovih djelatnosti na način utvrđen posebnim propisima,
potvrđivati ih i evidentirati i omogućiti nadležnim organima pristup tim
podacima. Nadležni organ ove informacije objavljuje na svojoj internet stranici
radi informisanja javnosti.
Član 30.
(Upis podataka o okolišu u druge registre)
(1) Utvrđeno činjenično stanje, obim i priroda stalne štete po okoliš, utvrđeni
odlukom nadležnog organa ili suda, evidentiraju se kao privremeni upis u
katastru nekretnina.
(2) Federalno ili kantonalno ministarstvo po službenoj dužnosti zahtjeva upis
podataka u slučaju kada je odgovornost utvrđena od suda.
(3) Izmjena činjeničnog stanja, stepena prirode zagađenja okoliša, osnov je
upisu podataka koji se obavlja na zahtjev vlasnika nekretnine, Federalnog ili
kantonalnog ministarstva ili suda.
Član 31.
(Istraživanje okoliša i tehnički razvoj)
(1) Odgovornost za zaštitu okoliša unaprjeđuje se kroz razvoj nauke i
tehnologije, organizovanjem naučnih istraživanja i tehničkog razvoja, objavljivanjem
nalaza, kao i praktičnom primjenom domaćih i međunarodnih istraživačkih radova.
(2) Studija usmjerena na istraživanje stanja okoliša i razvoja zaštite okoliša
predmet je prioritetne podrške nadležnih organa i institucija. Federalni
ministar okoliša i turizma i kantonalni ministar za zaštitu okoliša dužan je, u
saradnji sa ministrom nadležnim za obrazovanje i nauku, koordinirati podršku i
procjenu naučnih istraživanja u području okoliša.
Član 32.
(Obrazovanje o okolišu)
(1) Svaki građanin ima pravo sticati i unaprijeđivati znanje o okolišu.
(2) Federalno ministarstvo je dužno sarađivati sa organima uprave i
ministarstvima nadležnim za okoliš i obrazovanje u cilju osiguranja stručnog
obrazovanja o okolišu.
(3) Federalno ministarstvo u saradnji sa nadležnim ministarstvima iz oblasti
obrazovanja učestvuje u izradi godišnjih programa edukacije o zaštiti okoliša u
cilju obrazovanja i podizanja svijesti javnosti u području zaštite okoliša.
(4) Programi obrazovanja o zaštiti okoliša uključuju se u nastavne i
vannastavne programe.
(5) Federalno ministarstvo organizuje obuku zainteresovanih pravnih lica koje
se bave pitanjima zaštite okoliša.
(6) Subjekti koji osiguravaju zaštitu okoliša će u skladu sa mogućnostima u
svojim budžetima osigurati sredstva za obrazovanje i promociju o zaštiti
okoliša.
Član 33.
(Instruisanje i obuka javnosti o okolišu)
(1) Federalni i kantonalni organi uprave odgovorni su za provođenje aktivnosti
utvrđene u čl. 31. i 32. ovog Zakona putem institucija za instruiranje i obuku
javnosti, u saradnji sa udruženjima za zaštitu okoliša i stručnim
organizacijama koje angažuju.
(2) Opštinske službe za upravu mogu provoditi aktivnosti utvrđene u čl. 31. i
32. ovog Zakona.
(3) Federalni, kantonalni organi uprave i opštinske službe za upravu pružaju
podršku institucijama obrazovanja, vjerskim zajednicama, naučnim institucijama,
stručnim organizacijama i udruženjima kako bi mogli efektivnije provoditi svoje
aktivnosti obrazovanja i obuke iz područja zaštite okoliša.
POGLAVLJE VI PRISTUP INFORMACIJAMA O OKOLIŠU I UČEŠĆE JAVNOSTI
Član 34.
(Registar o zagađivačima, zagađenjima i postrojenjima u kojima su prisutne
opasne tvari)
(1) Federalno ministarstvo vodi elektronske registre o zagađivačima,
zagađenjima i postrojenjima u kojima su prisutne opasne tvari koji
predstavljaju osnov za izvještavanje u skladu sa zakonskim obavezama i međunarodnim
ugovorima, uključujući one koji proizilaze iz Kijevskog protokola i Arhuske
konvencije o pristupu informacijama.
(2) Elektronski registar sadrži podatke o pogonima i postrojenjima iz federalne
i kantonalne nadležnosti koja ugrožavaju ili mogu ugroziti okoliš, a naročito:
a) naziv i adresu operatera i lokaciju pogona i postrojenja;
b) vrstu djelatnosti, sažet opis djelatnosti i tehnološkog procesa;
c) podatke o godišnjoj količini ispuštene zagađujuće supstance u okoliš,
količini opasnih supstanci prisutnih u pogonu i postrojenju ili proslijeđenih
za daljnji tretman van lokacije pogona i postrojenja ili u drugu državu,
količinama komunalnog otpada i upotrebi resursa i energije, a naročito vode,
električne energije, druge energije i drugih resursa,
d) podatke koji se odnose na izdate dozvole pogonu ili postrojenju, promjene u
radu i sl., i
e) podatke o inspekcijskom nadzoru, aktivnostima i poduzetim mjerama.
(3) Operatori su dužni unijeti podatke u elektronski registar.
(4) Federalni ministar provedbenim propisom utvrđuje vrstu podataka, način i
rokove za njihovo dostavljanje i izvještavanje.
(5) Elektronski registri o zagađivačima, zagađenjima i postrojenjima u kojima
su prisutne opasne tvari dostupni su javnosti putem internet stranice
Federalnog ministarstva.
(6) Svako lice može tražiti uvid u elektronski registar i davanje podataka iz
elektronskog registra.
(7) Ovlašteno lice u nadležnom kantonalnom ministarstvu, inspektori za zaštitu
okoliša i ovlaštene osobe u referentnim centrima za verifikaciju imaju direktan
pristup elektronskom registru.
Član 35.
(Pružanje informacija o zaštiti okoliša)
(1) Federalno ministarstvo i kantonalna ministarstva pružaju informacije o
okolišu na transparentan način.
(2) Federalno ministarstvo i kantonalna ministarstva koriste štampane i
elektronske medije za dostavljanje informacija široj javnosti.
(3) U slučaju neposredne opasnosti po ljudsko zdravlje ili okoliš Federalni
ministar ili kantonalni ministar za zaštitu okoliša predstavnicima javnosti
hitno dostavlja sve podatke koje posjeduje i koji bi javnosti mogli omogućiti
poduzimanje mjera za sprječavanje ili ublažavanje štete koja proizlazi iz
određene opasnosti.
Član 36.
(Informacije o okolišu i javnost)
Informacije o okolišu uključuju sve informacije u pisanom, vizuelnom, usmenom,
audio, elektronskom ili drugom obliku o:
a) stanju komponenti okoliša, pejzažu i prirodnoj lokaciji, biološkom
diverzitetu i njegovim komponentama, uključujući genetički modifikovane
organizme i interakciju između tih komponenti;
b) supstancama, energiji, buci i radijaciji, te aktivnostima i mjerama,
uključujući administrativne mjere, okolinske sporazume, politike,
zakonodavstvo, planove i programe, koji se odnose na komponente okoliša u
okviru tačke a) ovog člana, isplativosti i drugih ekonomskih analiza i
pretpostavki koje se koriste u odlučivanju po pitanju okoliša;
c) stanju ljudskog zdravlja i sigurnosti, uslovima ljudskog življenja,
kulturnim lokacijama i graditeljskim strukturama, onoliko koliko su one pod
uticajem ili mogu biti pod uticajem stanja komponenti okoliša, te putem tih
komponenti pod uticajem faktora, aktivnosti ili mjera iz tačke b) ovog člana.
Član 37.
(Zabrana diskriminisanja)
(1) U skladu sa odredbama ovog Zakona javnost ima pristup informacijama,
mogućnost učešća u odlučivanju i zaštitu prava pred upravnim i sudskim organima
po pitanjima zaštite okoliša bez diskriminisanja na osnovu državljanstva,
nacionalnosti ili mjesta stanovanja i u slučaju pravnih lica bez
diskriminisanja na osnovu njihovog mjesta upisa ili centra djelatnosti.
(2) Zloupotreba pravnih sredstava (pokretanje parnice, plaćanje odštete ili
pokretanje građanskog krivičnog, prekršajnog ili radno-pravnog postupka) radi
kažnjavanja, progona ili uznemiravanja lica koja su ostvarivala svoja prava na
učešće javnosti smatrat će se nezakonitim.
Član 38.
(Pristup informacijama o okolišu)
(1) Na zahtjev za pristup informacijama u vezi okoliša, Federalno ministarstvo,
kantonalna ministarstva i drugi organi uprave i pravna lica koja vrše javna
ovlaštenja, a posjeduju informaciju o okolišu, osiguravaju da takve informacije
budu dostupne javnosti.
(2) Federalno ministarstvo i kantonalna ministarstva informaciju daju u pisanom
obliku. Informacija može biti data i u drugom obliku uz navođenje razloga za
takvim oblikom ili u slučaju njene dostupnosti javnosti u drugom obliku.
(3) Informacije o okolišu iz stava (1) ovoga člana se stavljaju na raspolaganje
što je prije moguće, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva
osim u slučajevima kada sadržaj i složenost datih informacija opravdava
produženje ovoga roka do jednog mjeseca.
(4) Podnosioc zahtjeva biće obavješten o svakom produženju datog roka i
razlozima toga produženja.
(5) Troškove izdavanja i umnožavanja traženih informacija snosi podnosiocj
zahtjeva osim prvih deset strana, u standardnom formatu, koje se ne naplaćuju.
Član 39.
(Odbijanje zahtjeva za davanje informacija o okolišu)
(1) Zahtjev za davanje informacija o okolišu se odbija ukoliko:
a) organ uprave ne posjeduje tražene informacije o okolišu;
b) zahtjev je nerazumljiv ili formulisan suviše uopšteno i
c) zahtjev se tiče materijala u fazi pripreme ili unutrašnje komunikacije
organa uprave gdje je takvo izuzimanje od davanja informacije predviđeno nekim
drugim zakonom, uzimajući u obzir narušavanje opšteg interesa davanjem
informacije.
(2) Zahtjev za informacije o okolišu može biti odbijen ukoliko bi davanje
informacija imalo štetan uticaj na:
a) međunarodne odnose, odbranu ili opštu sigurnost;
b) tok pravde, pravo lica na pravedno suđenje i mogućnost organa uprave u
provođenju krivičnog ili disciplinskog postupka;
c) povjerljivost informacija koje se odnose na trgovinu i industriju, ukoliko
je povjerljivost informacije utvrđena posebnim propisom u cilju zaštite
ekonomskih interesa, izuzev informacija o emisijama koje su relevantne za
zaštitu okoliša.
d) prava intelektualnog vlasništva;
e) povjerljivost ličnih podataka i/ili dokumente koji se odnose na fizička lica
u slučaju da ta lica nisu dala saglasnost za otkrivanje datih informacija
javnosti, ukoliko je to utvrđeno posebnim propisom;
f) interese trećeg lica koje je osiguralo tražene informacije, a da to nije
bilo obavezno i ukoliko to lice nije dalo saglasnost za otkrivanje datog
materijala, i
g) okoliš na koji se informacije odnose, poput mjesta uzgoja rijetkih vrsta.
(3) Rješenje o odbijanju zahtjeva za davanje informacija iz st. (1) i (2) ovog
člana dostavlja se podnosocu zahtjeva najkasnije u roku od 15 dana.
(4) Ukoliko organ uprave ne posjeduje tražene informacije dužan je u roku od 8
dana od dana prijema zahtjeva proslijediti zahtjev organu uprave za koji se
smatra da bi mogao imati tražene informacije i o istome obavijestiti podnosioca
zahtjeva.
(5) Rješenje sadrži razloge odbijanja zahtjeva i pruža informacije o
raspoloživim pravnim sredstvima u skladu sa članom 42. ovog Zakona.
Član 40.
(Učešće javnosti u postupku donošenja odluka)
(1) Federalno i kantonalno ministarstvo osiguravaju učešće javnosti u
odlučivanju kod vođenja svih postupaka koji se tiču donošenja odluka o okolišu.
(2) Federalno ministarstvo osigurava učešće javnosti i u odlučivanju za:
a) projekte kod kojih se vrši prethodna procjena i/ili procjena uticaja na
okoliš, u obliku javne rasprave;
b) sva postojeća postrojenja i nova postrojenja za koja nije potrebna procjena
uticaja na okoliš, u obliku javnog uvida i
c) prestanak rada, zatvaranje ili rušenje pogona i postrojenja, u obliku javne
rasprave.
(3) Odredbe ovoga člana ne primjenjuju se u slučaju donošenja odluka o
djelatnostima koje služe za obranu i sigurnost.
(4) Nakon pokretanja upravnog postupka, nadležno ministarstvo obavještava
javnost o:
a) zahtjevu za procjenu uticaja na okoliš, zahtjevu za izdavanje okolinske
dozvole i predloženim djelatnostima i tehnologijama podnosioca zahtjeva;
b) načinu učešća javnosti (javna rasprava ili javni uvid);
c) mjestu na kojem se može izvršiti uvid u dokumentaciju;
d) informacijama o okolišu koje su relevantne za predložene aktivnosti;
e) rok za podnošenje primjedbi, prijedloga, mišljenja i pitanja.
(5) Javnost će biti obavještena putem pisanih sredstava javnog informisanja i
internet stranice nadležnog ministarstva u pisanoj formi o vremenu održavanja
javne rasprave, postupka izvođenja dokaza, te o mogućnosti dostavljanja dokaza
i činjenica od uticaja na rješavanje u predmetnom postupku.
(6) Javnost može, u roku od 30 dana od dana objavljivanja informacije dostaviti
u pisanom obliku primjedbe, informacije, analize, ili mišljenja koje smatra
bitnim za rješavanje u predmetnom postupku.
(7) Rezultati učešća javnosti uzimaju se u obzir pri donošenju odluke, o čemu
se informiše javnost putem internet stranice nadležnog ministarstva, dok se
zainteresovane strane koje su dostavile svoje komentare u toku postupka učešća
javnosti obavještavaju u pisanoj formi u rokovima koji važe za podnosioca
zahtjeva.
(8) Javna rasprava će se održati i za pogone i postrojenja iz kantonalne
nadležnosti, ukoliko su u pitanju djelatnosti opasne po okoliš u skladu sa
članom 116. ovog Zakona, ili kada se djelatnost obavlja na osjetljivoj
lokaciji.
Član 41.
(Informacije koje se daju na zahtjev)
(1) Federalno i kantonalno ministarstvo na zahtjev javnosti, u roku od 15 dana,
dostavlja informacije o okolišu ili ih čini javno dostupnim putem internet
stranice ministarstva o čemu podnosioca zahtjeva obavještava u pisanom obliku.
(2) Uvid se odnosi na:
a) opis lokacije, fizičkih i tehničkih karakteristika predložene djelatnosti
uključujući procjenu očekivanih rezidija/taloga i emisija;
b) opis znatnih uticaja predložene djelatnosti po okoliš;
c) opis mjera predviđenih za sprječavanje i/ili smanjenje uticaja uključujući
emisije;
d) netehnički rezime;
e) prikaz osnovnih alternativnih rješenja
f) izvještaji i stručna mišljenja i
g) Studija uticaja na okoliš.
Član 42.
(Pravo žalbe)
(1) Predstavnici javnosti koji su učestvovali kao stranka u prvostepenom
postupku imaju pravo uložiti žalbu protiv akata donesenih u upravnom postupku
ili pokrenuti upravni spor, ako nema drugostepenog organa,.
(2) Podnosioc zahtjeva za pristup informacijama čiji zahtjev nije razmatran,
odbijen ili na koji je nepotpuno ili djelimično odgovoreno od strane nadležnog
organa, ima pravo pokrenuti postupak pred drugostepenim organom ili pokrenuti
upravni spor.
Član 43.
(Pristup pravosuđu)
Predstavnici javnosti pored prava učešća u postupcima izdavanja dozvola i
procjene uticaja na okoliš imaju pravo pokrenuti postupak zaštite svojih prava
pred nadležnim sudom.
POGLAVLJE VII PLANIRANJE ZAŠTITE OKOLIŠA
Član 44.
(Sistemi okolinskog planiranja)
Ključni planski i programski dokumenti u oblasti zaštite okoliša u Federaciji
BiH su:
a) Strategija razvoja BiH i Federacije BiH, uključujući njihove implementacione
dokumente,
b) Federalna strategija zaštite okoliša i Akcijski plan zaštite okoliša sa
pripadajućim implementacionim dokumentima,
c) Kantonalni plan zaštite okoliša okoliša sa pripadajućim implementacionim
dokumentima,
d) Planovi razvoja jedinica lokalne samouprave, uključujući njihove
implementacione dokumente,
e) Drugi planski i programski dokumenti u skladu sa posebnim federalnim
propisom koji definiše razvojno planiranje i upravljanje razvojem.
Član 45.
(Planiranje i izvještavanje)
(1) Planiranje zaštite okoliša u Federaciji BiH se usklađuje sa planskim
dokumentima višeg nivoa kao i međunarodno preuzetim obavezama BiH te sa
socijalnim i ekonomskim razvojnim programima, međunarodnim programima razvoja i
dokumentima prostornog uređenja.
(2) Federalno ministarstvo podnosi Vladi Federacije BiH izvještaj o provođenju
Federalne strategije zaštite okoliša svake dvije godine radi razmatranja,
usvajanja i dostavljanja Parlamentu Federacije BiH.
(3) Izvještaj iz stava (2) ovog člana mora biti dostupan na internet stranicama
resornih ministarstava.
(4) U procesu planiranja zaštite okoliša na nivou kantona i na nivou Federacije
BiH osigurava se učešće javnosti.
Član 46.
(Federalna strategija zaštite okoliša)
(1) Federalnom strategijom zaštite okoliša se utvrđuju ciljevi i prioriteti
zaštite okoliša u Federaciji BiH, način njihova ostvarivanja, finansijski i
institucionalni okvir za implementaciju, monitoring, evaluaciju i
izvještavanje.
(2) Prijedlog Federalne strategije zaštite okoliša dostavlja se kantonalnim
ministarstvima, jedinicama lokalne samouprave, Savjetodavnom vijeću i
zainteresovanoj javnosti radi obavljanja konsultacija i davanja mišljenja,
primjedbi i sugestija.
(3) Prijedlog Federalne strategije zaštite okoliša dostavlja se institucijama
na nivou BiH, Međuentitetskom tijelu za okoliš, kao i vladama Republike Srpske
i Brčko Distrikta BiH radi davanja mišljenja.
(4) Mišljenja, primjedbe i sugestije na prijedlog Federalne strategije zaštite
okoliša dostavljaju se u roku od 30 dana od prijema prijedloga.
(5) Parlament Federacije BiH, na prijedlog Vlade Federacije BiH, donosi
Federalnu strategiju zaštite okoliša za period od najmanje 7 (sedam) godina.
Član 47.
(Kantonalni plan zaštite okoliša)
(1) Kantonalni plan zaštite okoliša utvrđuje ciljeve i prioritete zaštite
okoliša, način njihova ostvarivanja, finansijski i institucionalni okvir za
implementaciju, monitoring, evaluaciju i izvještavanje.
(2) U procesu izrade kantonalnog plana, resorna kantonalna ministarstva
uključuju nadležne federalne institucije, druge kantonalne institucije i jedinice
lokalne samouprave, u skladu sa načelom otvorenog mehanizma koordinacije.
(3) Kantoni donose kantonalne planove zaštite okoliša, koji su usklađeni sa
Federalnom strategijom zaštite okoliša.
(4) Kantonalni plan zaštite okoliša donosi skupština kantona na prijedlog vlade
kantona.
(5) Vlada kantona može kantonalnoj skupštini predložiti usvajanje Federalne
strategije zaštite okoliša kao kantonalnog strateškog okvira za zaštitu
okoliša.
(6) U slučaju iz stava (5) ovog člana, kantonalne vlade i institucije izrađuju
sve dokumente koji su neophodni za implementaciju Federalne strategije za
zaštitu okoliša i izvještavanje.
(7) Prijedlog kantonalnog plana zaštite okoliša dostavlja se Federalnom
ministarstvu, Federalnom ministarstvu prostornog uređenja, Federalnom
ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Savjetodavnom vijeću,
jedinicama lokalne samouprave i drugim subjektima radi davanja mišljenja,
primjedbi i sugestija.
(8) Ciljevi sprječavanja zagađenja okoliša i ograničavanja posljedica zagađenja
uzimaju se u obzir pri izradi prostornih planova i pri donošenju odluka u
skladu sa propisom kojim se uređuje prostorno uređenje, posebno prilikom
određivanja lokacija za nova postrojenja, utvrđivanja promjena nastalih na
postojećim postrojenjima i planiranja novih građevina kao što su saobraćajnice,
javne površine i stambena naselja.
POGLAVLJE VIII STRATEŠKA PROCJENA UTICAJA
Član 48.
(Strateška procjena uticaja na okoliš)
(1) Strateška procjena uticaja na okoliš (u daljem tekstu: strateška procjena)
je postupak kojim se procjenjuju mogući znatni uticaji na okoliš koji bi mogli
nastati provođenjem strategije, plana i programa. Time se omogućava da se
odluke o prihvatanju strategije, plana i programa donose uz poznavanje mogućih
znatnih uticaja koje bi strategija, plan i program svojom provođenjem mogli
imati na okoliš, a nosiocima zahvata pružaju se okviri djelovanja i daje
mogućnost uključivanja bitnih elemenata zaštite okoliša u donošenje odluka.
(2) Strateška procjena obavezno se provodi za strategije, planove i programe u
slijedećim oblastima: prostornog planiranja ili upotrebe zemljišta,
poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, lovstva, energetike, industrije,
saobraćaja, upravljanja otpadom, upravljanja vodama, telekomunikacija, turizma,
očuvanja prirodnih staništa biljnog i životinjskog svijeta, kojima se
uspostavlja okvir za odobravanje budućih razvojnih projekata.
(3) Osnov strateške procjene čini strategija, plan ili program kojim se
utvrđuje obim za razvoj određenog sektora, odnosno njegove karakteristike,
ciljevi i prostorni obuhvat.
Član 49.
(Strategije, planovi i programi koji ne podliježu strateškoj procjeni)
Strateškoj procjeni ne podliježu strategije, planovi i programi koji služe
isključivo za potrebe odbrane i civilne zaštite, proglašenja vanrednog stanja,
zaštite i spašavanja, planova upravljanja poplavnim rizikom te finansijske i
budžetske strategije.
Član 50.
(Faze u postupku strateške procjene)
(1) Strateška procjena provodi se u sljedećim fazama:
a) Faza utvrđivanja obima i sadržaja strateške studije.
b) Faza ocjene strateške studije od strane stručne komisije (u daljem tekstu:
komisija za stratešku procjenu).
c) Faza konsultacija na nacrt strategije, plana i programa i stratešku studiju
koja obuhvata:
- učešće zainteresiranih organa i organizacija;
- učešće javnosti;
- konsultacije sa zainteresovanim organima, organizacijima i javnosti drugog
entiteta, odnosno Brčko Distrikta BiH, ili druge zemlje, ukoliko izvršenje
plana, programa ili strategije može imati uticaj na okoliš drugog entiteta,
Brčko Distrikta BiH ili druge zemlje i
- izvještaj o rezultatima učešća zainteresovanih organa i organizacija i
javnosti.
d) Faza ocjene nacrta strategije, plana i programa i strateške studije koja
podrazumijeva izdavanje mišljenja Federalnog ministarstva o nacrtu strategije,
plana i programa, koja uzima u obzir rezultate ocjene strateške studije od
strane stručne komisije, konsultacija sa organima i organizacijama, te sa
javnosti i naročito konsultacije vođene sa predstavnicima drugog entiteta,
Brčko Distrikta BiH ili druge države.
e) Usvajanje izvještaja organa nadležnog za pripremu strategije, plana i
programa.
(2) Konsultacije sa predstavnicima druge države, kao i procedure dobijanja i
davanja mišljenja u tom smislu, se vode putem institucija Bosne i Hercegovine
nadležnih za vanjsku politiku i okoliš i implementaciju Konvencije o procjeni
uticaja na okoliš u prekograničnom kontekstu.
Član 51.
(Nadležnost za provođenje strateške procjene)
Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa dužan je prije
započinjanja postupka, pribaviti mišljenje nadležnog ministarstva za okoliš o
obimu i sadržaju strateške procjene.
Član 52.
(Utvrđivanje obima, sadržaja i ocjene strateške studije)
Utvrđivanje obima, sadržaja i ocjene strateške studije detaljno se reguliše
podzakonskim aktom koji donosi Vlada Federacije BiH.
Član 53.
(Način provođenja strateške procjene)
(1) Strateška procjena se provodi tokom izrade nacrta strategije, plana ili
programa, prije utvrđivanja konačnog prijedloga strategije, plana ili programa
i upućivanja u postupak donošenja strategije, plana ili programa, na način
propisan ovim Zakonom i uredbom iz člana 52. ovog Zakona.
(2) U postupku strateške procjene osigurava se informisanje i učešće javnosti
na način propisan ovim Zakonom.
(3) Iznimno od st. (1) i (2) ovog člana, postupak provedbe strateške procjene,
te postupak informiranja i učešća javnosti koji se provodi tokom izrade
dokumenata prostornog uređenja, provodi se u ranoj fazi izrade tog plana u
skladu sa posebnim propisom.
Član 54.
(Izrada strateške studije)
(1) U postupku strateške procjene izrađuje se strateška studija.
(2) Strateškom studijom određuju se, opisuju i procjenjuju očekivani značajni
uticaji na okoliš koje može uzrokovati provođenje strategije, plana ili
programa i razumnih opcija vezanih za zaštitu okoliša koje uzimaju u obzir
ciljeve i obuhvat te strategije, plana ili programa.
(3) Strateška studija je stručna podloga koja se prilaže uz strategiju, plan
ili program i čini njen sastavni dio.
Član 55.
(Organ nadležan za izbor nositelja izrade strateške studije)
(1) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa odlučuje o izboru
nosioca izrade strateške studije, po postupku utvrđenom zakonom o javnim
nabavkama.
(2) Nosioc izrade strateške studije je pravni subjekt sa liste nosoca izrade
Studije Federalnog ministarstva u skladu sa članom 73. ovog zakona.
(3) Pravna lica koja su učestvovala u izradi strategije, plana ili programa, ne
mogu biti angažovani na izradi strateške studije.
Član 56.
(Komisija za ocjenu strateške studije)
(1) Ocjenu strateške studije vrši komisija za ocjenu strateške studije koju
imenuje nadležno ministarstvo.
(2) Troškove rada komisije za ocjenu strateške studije snosi organ nadležan za
pripremu strategije, plana i programa.
(3) Rad komisije za stratešku procjenu i naknada za rad komisije utvrđuju se
podzakonskim aktom iz člana 52. ovog zakona.
Član 57.
(Pribavljanje mišljenja zainteresiranih organa uprave i upravnih organizacija)
(1) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa dužan je
dostaviti zainteresovanim organima uprave i upravnim organizacijama na
mišljenje strategiju, plan ili program i stratešku studiju.
(2) Zainteresovani organi uprave i upravne organizacije dužni su dostaviti
mišljenje u roku od 30 dana od dana prijema strategije, plana ili programa i
strateške studije.
(3) Ako se mišljenje ne dostavi u roku iz stava (2) ovog člana smatra se da
nema primjedbi na dostavljenu stratešku studiju.
Član 58.
(Učešće javnosti u postupku strateške procjene)
(1) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa osigurava učešće
javnosti u postupku razmatranja nacrta strategije, plana ili programa i
strateške studije, prije dostavljanja nacrta strategije, plana ili programa i
srateške studije nadležnom ministarstvu na mišljenje.
(2) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa obavještava
javnost o načinu i rokovima za vršenje uvida u nacrt strategije, plana ili
programa i starteške studije i o načinu i rokovima za dostavljanje mišljenja,
kao i o vremenu i mjestu održavanja javne rasprave u postupku kojim se uređuje
donošenje strategije, plana ili programa i strateške studije.
(3) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa, u roku od 30
dana od dana završetka javne rasprave, izrađuje izvještaj o učešću
zainteresovanih organa, organizacija i javnosti, koji se objavljuje na internet
stranici organa iz stava (1) ovog člana.
(4) Izvještaj iz stava (3) ovog člana sadrži obrazloženje o svim prihvaćenim
ili neprihvaćenim mišljenjima i čini sastavni dio strategije, plana ili
programa.
Član 59.
(Pribavljanje mišljenja entiteta, Brčko Distrikta BiH ili druge države)
(1) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa, u slučaju da
strateška studija utvrdi da realizacija strategije, plana ili programa može
imati značajan uticaj na okoliš drugog entiteta, Brčko Distrikta BiH ili druge
države ili ako drugi entitet, Brčko Distrikt BiH ili druga država čiji okoliš
može biti znatno ugrožen to zatraži, dužan je osigurati da u postupku učešća
zainteresovanih organa i organizacija i javnosti, entitetu, Brčko Distriktu BiH
ili drugoj državi dostavi na mišljenje sljedeće informacije:
a) opis strategije, plana ili programa zajedno sa svim dostupnim informacijama
o njihovim mogućim uticajima;
b) opis u kojem je sažeto izneseno kako su pitanja okoliša uključena u
strategiju, plan ili program i kako se izvještaj o okolišu, mišljenja i
rezultati uzimaju u obzir;
c) u kojem roku i na koji način drugi entitet, Brčko Distrikt BiH ili druga
država može saopštiti svoje mišljenje.
(2) Rezultate konsultacija i pribavljenog mišljenja zainteresovanih organa i
organizacija i javnosti drugog entiteta, Brčko Distrikta BiH ili druge države,
Federalno ministarstvo uzima u obzir prilikom davanja mišljenja o prijedlogu
strategije, plana ili programa i o tome sačinjava poseban dio mišljenja.
Član 60.
(Ocjena strateške studije)
(1) Postupak strateške procjene završava ocjenom strateške studije od strane
komisije za ocjenu strateške studije.
(2) Ocjena strateške studije sadrži načine na koji pitanja zaštite okoliša
treba da budu integrisana u strategiju, plan ili program.
Član 61.
(Mišljenje ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša)
Nadležno ministarstvo za zaštitu okoliša u roku od 30 dana od dostavljene
ocjene komisije za stratešku studiju daje mišljenje, uzimajući u obzir interese
zaštite, očuvanja i unaprjeđivanja okoliša, naročito:
a) stepen uticaja provođenja strategije, plana ili programa na okoliš, cijeneći
svaki mogući pojedinačni uticaj, kao i kumulativni uticaj na području koje je
obuhvaćeno planom, programom ili strategijom;
b) mjere i aktivnosti koje se trebaju poduzeti da bi se negativan uticaj
realizacije plana, programa ili strategije umanjio ili izbjegao kao i razumne
alternative zasnovane na ciljevima i geografskom domašaju strategije, plana i
programa;
c) izvještaj o provedenim konsultacijama sa nadležnim organima i organizacijama
i javnosti;
d) izvještaj o provedenim konsultacijama sa nadležnim organima i organizacijama
i javnosti drugog entiteta, Brčko Distrikta BiH i druge države i
e) način na koji se predviđa praćenje uticaja na okoliš realizacije plana,
programa ili strategije, te mjere koje će se poduzeti ako pri njihovoj
realizaciji bude uočen veći negativan uticaj na okoliš nego što je to
predviđeno ili očekivano.
Član 62.
(Usklađivanje sa mišljenjem ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša)
Prije utvrđivanja prijedloga strategije, plana ili programa organ nadležan za
pripremu strategije, plana ili programa dužan je uzeti u obzir mišljenje
ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša na dostavljeni nacrt strategije,
plana ili programa. U skladu sa mišljenjem, organ nadležan za pripremu strategije,
plana ili programa vrši usklađivanje strategije, plana ili programa sa
interesima zaštite, očuvanja i unaprjeđivanja okoliša.
Član 63.
(Sredstva za stratešku procjenu)
Sredstva za stratešku procjenu, kada se ti postupci provode za plan i program
koji se donose na federalnom nivou, osiguravaju se iz sredstava federalnog
budžeta i iz drugih izvora u skladu sa zakonom.
POGLAVLJE IX PROCJENA UTICAJA NA OKOLIŠ
Član 64.
(Procjena uticaja na okoliš)
(1) Procjena uticaja na okoliš (u daljem tekstu: procjena uticaja) obuhvata
identifikaciju, opis, procjenu, direktan i indirektan uticaj projekata na:
a) ljude, biljni i životinjski svijet i svijet gljiva;
b) tlo, vodu, zrak, klimu i pejzaž;
c) materijalna dobra i kulturno naslijeđe i
d) međudjelovanje faktora navedenih u tč. a) do c) ovog stava.
(2) Procjeni uticaja na okoliš ne podliježu projekti koji služe isključivo za
odbrambene svrhe ili projekti čija je jedina svrha odgovor na civilna vanredna
stanja.
Član 65.
(Nadležnost u procjeni uticaja na okoliš)
(1) Federalno ministarstvo provodi postupak procjene uticaja na okoliš.
(2) U postupak procjene uticaja uključuju se zainteresovane strane, nadležni
organi, udruženja građana i zainteresovana javnost.
Član 66.
(Predmet procjene uticaja na okoliš)
Za projekte koji mogu imati znatan uticaj na okoliš obzirom na njihovu prirodu,
veličinu ili lokaciju, provodi se procjena uticaja na okoliš i pribavlja
rješenje o odobravanju studije o procjeni uticaja na okoliš (u daljem tekstu:
rješenje o odobravanju studije) u skladu sa ovim Zakonom.
Član 67.
(Faze procjene uticaja na okoliš)
Procjena uticaja provodi se u dvije faze
a) postupak prethodne procjene uticaja, u kojem se odlučuje o:
1) potrebi provođenja procjene uticaja,
2) obimu procjene uticaja, ako je provođenje procjene uticaja obavezno, i
b) izrada studije o procjeni uticaja na okoliš
Član 68.
(Projekti za koje je obavezna procjena uticaja na okoliš)
(1) Vlada Federacije BiH donosi propis kojim se određuju:
a) projekti za koje se obavezno provodi procjena uticaja i
b) projekti za koje o obavezi provođenja procjene uticaja odlučuje nadležno
ministarstvo na osnovu kriterija u pojedinim slučajevima o obavezi provođenja
procjene uticaja i o obimu procjene uticaja.
(2) Osim projekata utvrđenih propisom iz stava (1) ovog člana, procjena uticaja
na okoliš potrebna je i za:
a) znatne promjene na projektima, utvrđene članom 95. ovog Zakona, pri čemu
promjena projekta dostiže propisane pragove utvrđene propisom iz stava 1. ovog
člana,
b) projekte čiji rast proizvodnje, upotreba energije, upotreba vode, korištenje
prostora, emisije ili proizvodnja otpada prelazi 25% od prvobitno utvrđenih
vrijednosti, i
c) prestanak rada, rušenje i zatvaranje objekata iz stava (1) ovog člana i
pogoni i postrojenja koji podliježu obavezi pribavljanja okolinske dozvole, u
skladu sa podzakonskim aktom iz stava (1) člana 83. ovog Zakona.
Član 69.
(Pokretanje postupka za prethodnu procjenu uticaja na okoliš)
(1) Postupak za prethodnu procjenu uticaja na okoliš pokreće se zahtjevom koji
podnosioc zahtjeva podnosi nadležnom ministarstvu (u daljem tekstu: zahtjev za
prethodnu procjenu uticaja).
(2) Zahtjev za prethodnu procjenu uticaja sadrži:
a) opis projekta, uključujući podatke o njegovoj namjeni i veličini,
b) izvod iz prostorno-planskog akta;
c) podaci o vrsti i količini materijala koji će biti korišteni, te vrsti i
količini emisija,
d) opis mogućih uticaja projekta na okoliš u toku njegove izgradnje, u toku
njegovog rada ili eksploatacije i u fazi prestanka rada,
e) opis osnovnih i pomoćnih sirovina i ostalih izvora energije,
f) opis okoliša na području pod uticajem projekta,
g) kratak pregled alternativnih rješenja sa obzirom na uticaje na okoliš,
h) informacije o mogućim teškoćama na koje je naišao podnosioc zahtjeva pri
prikupljanju podataka, i
i) netehnički rezime informacija iz stava (2) ovog člana.
(3) Opisi iz stava (2) ovog člana daju se stručnim tehničkim jezikom, sa
tekstualnim, numeričkim i grafičkim podacima, a netehnički rezime netehničkim
jezikom, na način koji je pogodan za informisanje nadležnih organa,
organizacija i zainteresovane javnosti.
(4) Izradu prethodne procjene uticaja na okoliš, podnosioc zahtjeva povjerava
pravnom licu iz stava (2) člana 73. ovog Zakona.
(5) Federalno ministarstvo može zahtijevati od podnosioca zahtjeva dodatne
informacije o projektu koje su mu potrebne za donošenje odluke o obavezi izrade
i obima studije o procjeni uticaja na okoliš.
Član 70.
(Obavezni uvid za prethodnu procjenu uticaja na okoliš)
(1) U postupku razmatranja i odlučivanja o zahtjevu za prethodnu procjenu
uticaja, Federalno ministarstvo je obavezno da dostavi kopiju zahtjeva i
osigura besplatan uvid u priložena dokumenta radi pribavljanja mišljenja
sljedećim subjektima:
a) nadležnom organu uprave u kantonu i jedinici lokalne samouprave na čijem se
području projekat izvodi,
b) organima uprave i organizacijama nadležnim za zaštitu komponenti okoliša,
koji izvođenjem projekta mogu biti izloženi njegovom znatnom uticaju, i to:
1) nadležnim za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa,
2) nadležnim za zaštitu zdravlja,
3) drugim zainteresovanim stranama,
c) organu nadležnom za zaštitu okoliša drugog entiteta i Brčko Distrikta, ako
je riječ o projektu sa znatnim uticajem na okoliš drugog entiteta ili Brčko
Distrikta, ili druge države, u skladu sa ovim Zakonom,
d) zainteresovanoj javnosti
(2) Subjekti iz stava (1) ovog člana daju mišljenje Federalnom ministarstvu u
vezi sa zahtjevom i priloženoj dokumentaciji, u roku od 30 dana od dana prijema
kopije zahtjeva u pisanoj formi.
(3) Federalno ministarstvo će prilikom donošenja odluke uzeti u obzir
dostavljena mišljenja subjekata iz stava (1) ovog člana.
Član 71.
(Rješenje o prethodnoj procjeni uticaja na okoliš)
(1) O zahtjevu za prethodnu procjenu uticaja, Federalno ministarstvo odlučuje
rješenjem.
(2) Rješenjem se utvrđuje da na osnovu prethodne procjene uticaja na okoliš
nije potrebno dalje provođenje procjene uticaja, ili se utvrđuje da je obavezno
provođenje procjene uticaja na okoliš, te se određuje obaveza izrade studije o
procjeni uticaja na okoliš (u daljem tekstu: Studija), obim i sadržaj Studije.
Član 72.
(Provođenje procjene uticaja na okoliš)
(1) Obim Studije određuje se prema specifičnim karakteristikama pojedinog
projekta i kriterijima određenim u posebnom propisu iz člana 68. stav (1) ovog
Zakona.
(2) Prilikom donošenja rješenja o procjeni uticaja na okoliš, Federalno
ministarstvo je dužno da razmotri i uzme u obzir blagovremeno primljena
mišljenja iz člana 70. ovog Zakona.
(3) Rješenje iz stava (2) ovog člana donosi se u roku od 60 dana od dana
prijema zahtjeva.
(4) Federalno ministarstvo u roku od 8 dana od dana donošenja rješenja o
procjeni uticaja na okoliš, navedeno rješenje postavlja na internet stranicu
Federalnog ministarstva.
Član 73.
(Nosioci izrade Studije i elektronski registar)
(1) Nakon dobijanja rješenja o procjeni uticaja na okoliš, podnosioc zahtjeva
je obavezan da ugovori izradu Studije kod ovlaštenog nosioca izrade Studije.
(2) Federalni ministar posebnim propisom utvrđuje uslove za:
a) davanje ovlaštenja nosiocima izrade Studije,
b) način i kriterije koje moraju ispunjavati nosioci izrade Studije,
c) visinu naknade za troškove izdavanja ovlaštenja nosiocima izrade Studija.
(3) Federalno ministarstvo vodi elektronski registar nosioca izrade Studije
kojima je izdato ovlaštenje iz stava (2) alineja (a) ovog člana, a koji je
javnosti dostupan putem internet stranice.
(4) Ministarstva i drugi organi i organizacije sa nadležnostima i
odgovornostima ili javnim ovlaštenjima u oblasti zaštite okoliša moraju
omogućiti pristup podacima koji su potrebni za izradu Studije ako njima
raspolažu.
Član 74.
(Sadržaj Studije)
(1) Federalni ministar donosi propis kojim se utvrđuje sadržaj Studije.
(2) Pored sadržaja utvrđenih u propisu iz stava (1) ovog člana Studija sadrži i
poseban dio, u kojem se daje kratak pregled dostavljenih mišljenja
zainteresovanih strana u postupku prethodne procjene uticaja na okoliš i
obrazloženje za primljena mišljenja koja su uzeta u obzir prilikom izrade
Studije.
(3) Ukoliko se radi o projektu za koji je potrebno pribavljanje okolinske
dozvole u skladu sa ovim Zakonom i podzakonskim aktima, Studija sadrži i Plan
upravljanja otpadom koji se izrađuje u skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom.
(4) Studija sadrži posebni dio koji se odnosi na mogući uticaj projekta na
okoliš drugog entiteta ili Brčko Distrikta ili prekogranični uticaj u skladu sa
ovim zakonom.
Član 75.
(Način dostavljanja Studije i obavještavanje javnosti)
(1) Podnosioc zahtjeva dostavlja Federalnom ministarstvu po jedan primjerak
Studije u pisanoj i elektronskoj formi u roku od 30 dana od dana prijema
Studije od nosioca izrade studije. Na zahtjev voditelja postupka, podnosioc
zahtjeva dostavlja dodatni broj primjeraka Studije.
(2) Federalno ministarstvo je obavezno da u roku od 15 dana od dana prijema
Studije, dostavi elektronsku kopiju Studije zainteresiranim organima i
zainteresiranoj javnosti i objavi Studiju na internet stranici.
Član 76.
(Javna rasprava)
(1) U postupku ocjene Studije Federalno ministarstvo obavještava i poziva
javnost na javnu raspravu o Studiji na način propisan članom 40. ovog Zakona.
(2) Poziv za javnu raspravu se dostavlja najmanje 15 dana prije dana održavanja
javne rasprave.
(3) Sugestije i primjedbe javnosti dostavljaju se Federalnom ministarstvu u
pisanoj formi u roku od 15 dana od dana održavanja javne rasprave.
Član 77.
(Postupak javne rasprave)
(1) Federalno ministarstvo organizuje javnu raspravu o projektu u prostoru koji
je najbliži lokaciji datog projekta.
(2) Nadležno ministarstvo priprema zapisnik sa javne rasprave u roku od 7 dana
od dana održavanja javne rasprave.
Član 78.
(Stručna komisija)
(1) Ocjenu Studije vrši stručna komisija za ocjenu Studije (daljem u tekstu:
stručna komisija) koju imenuje Federalni ministar.
(2) Sastav komisije, naknade kao i druga pitanja vezana za rad stručne komisije
propisuje federalni ministar provedbenim propisom.
(3) Naknada za ocjenu Studije obuhvata naknadu za rad unutrašnjih i vanjskih
pravnih, tehničkih i drugih stručnjaka i sve ostale troškove koje može imati
Federalno ministarstvo ili drugi učesnici u postupku procjene uticaja na
okoliš.
(4) Stručna komisija vrši ocjenu Studije u roku od 30 dana od dana održavanja
javne rasprave.
(5) Studija koja sadrži nedostatke vraća se podnosiocu zahtjeva na doradu u skladu
sa primjedbama stručne komisije i dostavljenim primjedbama zainteresiranih
organa i javnosti.
(6) Podnosioc zahtjeva je dužan u roku od 30 dana dostaviti potrebne
izmjene/dopune studije uticaja nakon čega ministarstvo obavještava
zainteresovanu javnost o izmjenama/dopunama koje je podnosioc dostavio.
(7) Studija može biti vraćena samo jednom radi dorade. Ako dopunjena Studija ne
bude odobrena, novi zahtjev, sa novom Studijom, može biti podnesen najranije u
periodu od šest mjeseci od dana uručenja rješenja podnosiocu zahtjeva.
Član 79.
(Odobravanje Studije)
(1) Federalno ministarstvo rješenjem odobrava Studiju u roku od 60 dana od
završetka postupka ocjene Studije.
(2) Studija neće biti odobrena ukoliko:
a) se utvrdi da bi projekt mogao izazvati znatno zagađivanje okoliša ili u
znatnoj mjeri ugroziti okoliš,
b) projekt nije u skladu sa Federalnom strategijom zaštite okoliša i Akcionim
planom zaštite okoliša i
c) projekt nije u skladu sa međunarodnim obavezama države po pitanju zaštite
okoliša.
(3) Rješenje o odobravanju ili odbijanju Studije dostavlja se podnosiocu
zahtjeva i zainteresovanim stranama iz člana 75. stav (2) ovog Zakona.
(4) Dostavljanje rješenja iz stava (3) ovog člana vrši se u skladu sa odredbama
Zakona o upravnom postupku i objavljuje na internet stranici Federalnog
ministarstva.
(5) U slučaju prekograničnog uticaja Federalno ministarstvo će proslijediti
rješenje drugom entitetu/državi na koju projekt može imati uticaj.
(6) Rješenje o odobravanju Studije prestaje da važi ukoliko podnosioc zahtjeva
ne pribavi odobrenje za građenje u roku od 3 godine od dana prijema rješenja.
Član 80.
(Troškovi nastali u postupku procjene uticaja na okoliš)
Troškove obavještavanja i omogućavanja učešća javnosti u postupcima procjene
uticaja, troškove naknade za rad stručne komisije i sve ostale troškove u
postupku procjene uticaja na okoliš snosi podnosioc zahtjeva.
Član 81.
(Vjerovatnoća prekograničnih uticaja na okoliš susjednih država, Republike
Srpske i/ili Brčko Distrikta BiH)
(1) Pravila koja se odnose na procjenu uticaja na okoliš u kontekstu
prekograničnih uticaja primjenjuju se i kada postoji obaveza po međunarodnim
ugovorima, bilateralnim sporazumima ili iz drugih razloga.
(2) Kada nosioc izrade Studije sazna da će projekat vjerovatno imati značajan
uticaj na okoliš druge države ili drugi entitet, dužan je izraditi posebno
poglavlje u Studiji o procjeni uticaja na okoliš sa podacima o mogućim uticajima
na okoliš druge države. Studija se dostavlja drugoj državi ili entitetu ili
Distriktu Brčko BiH, sa informacijom o vremenu i mjestu održavanja javne
rasprave.
(3) Na javnoj raspravi omogućava se učešće javnosti iz države, entiteta ili
Brčko Distrikta BiH na koje projekat može imati uticaja.
(4) Federalno ministarstvo, putem Institucija Bosne i Hercegovine, nakon
održane javne rasprave provodi konsultacije sa predstavnicima države na koju
projekat može imati uticaja.
(5) Nakon zaprimanja informacije o projektu koji se odvija u drugoj državi,
entitetu ili Brčko Distriktu BiH, a koji može imati značajne posljedice po
okoliš na teritoriju Federacije, Federalno ministarstvo poduzima aktivnosti u
cilju učešća nadležnih organa i javnosti u procjeni prekograničnih uticaja na
okoliš.
(6) Federalno ministarstvo dostavlja mišljenja, sugestije i primjedbe organa
uprave i javnosti nadležnim organima države, entiteta ili Brčko Distrikta BiH
iz koje potiču prekogranični uticaji na okoliš i obavlja konsultacije sa predstavnicima
države, entiteta ili Brčko Distrikta BiH iz koje potiču uticaji na okoliš.
(7) Troškove izrade posebnih poglavlja Studije iz st. (2) i (4) ovog člana
snosi podnosioc zahtjeva.
(8) Detalji o postupcima za projekte sa mogućim međuentitetskim uticajem mogu
biti određeni sporazumom među entitetima koji se zaključuje uz konsultiranje
Međuentitetskog tijela za okoliš.
(9) Postupanja koja se odnose na prekogranični i međuentitetski uticaj na
okoliš susjednih država, Republike Srpske i/ili Brčko Distrikta BiH, definiše
se posebnim podzakonskim aktom koji donosi Vlada Federacije BiH.
POGLAVLJE X IZDAVANJE OКOLINSKIH DOZVOLA
Član 82.
(Cilj i svrha izdavanja okolinske dozvole)
(1) Okolinska dozvola izdaje se u cilju kompletne zaštite okoliša osiguravajući
mjere za sprječavanje i smanjenje industrijskih emisija u zrak, vodu, tlo,
smanjenje uticaja na stanovništvo, biljni i životinjski svijet i sprječavanje
stvaranja otpada i buke kako bi se ostvario visoki nivo zaštite okoliša kao
cjeline.
(2) Okolinska dozvola se izdaje i u slučaju znatne promjene u radu pogona i
postrojenja.
(3) Okolinska dozvola se ne izdaje za istraživačke aktivnosti, razvojne
aktivnosti ili za testiranje novih proizvoda i procesa.
(4) Za istraživačke aktivnosti iz stava 3. ovog člana, obavezna je procjena
uticaja na okoliš.
(5) Federalno ministarstvo izdaje okolinsku dozvolu na rok od pet godina.
Član 83.
(Nadležnost za izdavanje okolinske dozvole)
(1) Vlada Federacije BiH donosi propis kojim utvrđuje pogone i postrojenja koji
mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ukoliko imaju okolinsku dozvolu izdatu
u skladu sa odredbama ovog Zakona.
(2) Federalno ministarstvo nadležno je za izdavanje okolinske dozvole za pogone
i postrojenja iznad pragova utvrđenih propisom iz stava (1) ovog člana.
(3) Kantonalno ministarstvo nadležno je za pogone i postrojenja ispod pragova
utvrđenih propisom iz stava (1) ovog člana.
Član 84.
(Opšte obaveze operatera u vezi sa zaštitom okoliša)
(1) U svrhu kompletne zaštite okoliša od štetnih uticaja djelatnosti koje se
obavljaju u postrojenju, operater je obavezan osigurati da pogoni i postrojenja
budu izgrađeni i funkcioniraju tako da se:
a) ne ugrožava zdravlje ljudi, ostvaruje povoljno stanje flore i faune, ne
dovede do gubitka staništa koji se nalaze na području uticaja postrojenja ili
okoliša zbog emisija supstanci, buke, mirisa, vibracija ili toplote, saobraćaja
ili od postrojenja;
b) poduzmu sve odgovarajuće preventivne mjere za sprječavanje zagađenja i ne
prouzrokuju zagađenje iznad graničnih emisija;
c) izbjegava stvaranje otpada, njegova količina svodi na najmanju moguću mjeru,
stvoreni otpad ponovo koristi, reciklira ili odlaže na način da se izbjegne i
smanji negativan uticaj na okoliš;
d) efikasno koriste energetski i prirodni resursi;
e) poduzmu mjere za sprječavanje nesreća i ograničavanje njihovih posljedica, i
f) poduzmu mjere nakon prestanka rada postrojenja za izbjegavanje rizika od
zagađenja i za povrat lokacije na kojoj se nalazi postrojenje u zakonom
propisano stanje okoliša.
(2) Zahtjevi dati u stavu (1) ovoga člana predstavljaju opšte obaveze operatera
koje se trebaju ispuniti tokom izgradnje, rada, održavanja i prestanka rada
pogona i postrojenja.
(3) Za pogone i postrojenja za koje nije potrebno pribavljanje okolinske
dozvole, nadležni će organ pri izdavanju potrebnih dozvola uzeti u obzir
ispunjenje zahtjeva iz stava (1) ovoga člana.
Član 85.
(Objedinjavanje okolinske dozvole)
(1) Jedan zahtjev za izdavanje okolinske dozvole, može se predati za više
pogona i postrojenja na istoj lokaciji kada njima upravlja isti operater.
(2) Izuzetno, zahtjev može podnijeti više operatera, ako je pogon ili
postrojenje tehnološka cjelina koju čini više dijelova postrojenja kojima
upravljaju različiti operateri.
(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana okolinskom dozvolom se utvrđuju obaveze i
odgovornosti svakog operatera posebno, te se okolinska dozvola dostavlja svim
operaterima.
(4) Ako se okolinska dozvola izdaje za pogone ili postrojenja iz stava (1) ovog
člana, svako postrojenje mora ispunjavati uslove propisane ovim Zakonom.
(5) U slučajevima iz st. (1) i (2) ovog člana, nadležni organ za izdavanje
okolinske dozvole je Federalno ministarstvo.
Član 86.
(Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole)
(1) Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole podnosi se nadležnom ministarstvu u
jednom primjerku u pisanoj formi i jednom primjerku na elektronskom mediju za
pohranu podataka.
(2) Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole sadrži:
a) podatke o podnosiocu zahtjeva: naziv i sjedište operatera ili investitora,
ID broj, ime odgovornog lica, broj telefona i e-mail adresu;
b) lokaciju pogona i postrojenja;
c) uvjerenje nadležne porezne uprave da nema neizmirenih novčanih obaveza za
kazne izrečene zbog učinjenih prekršaja u oblasti okoliša.
(3) Uz zahtjev iz stava (1) ovog člana prilaže se dokumentacija koja sadrži
slijedeće podatke:
a) opis pogona i postrojenja (plan, opis pogona i postrojenja, tehnički opis
rada, kapacitet postrojenja itd.);
b) opis osnovnih i pomoćnih sirovina, ostalih materija i energije koja se
koristi ili koju proizvodi pogon i postrojenje;
c) opis stanja lokacije pogona i postrojenja;
d) opis izvora emisija, priroda i količine emisija iz pogona i postrojenja u
okoliš (zrak, voda, tlo) tj. izvještaj o nultom stanju, kao i identifikacije
znatnih uticaja na okoliš;
e) opis predloženih mjera, tehnologija i drugih tehnika za sprječavanje ili
ukoliko to nije moguće, smanjenje emisija iz postrojenja;
f) opis mjera za spriječavanje produkcije otpada kao i za povrat korisnog
materijala iz otpada koji producira postrojenje;
g) opis ostalih mjera radi usklađivanja sa osnovnim obavezama operatera,
posebno mjera nakon zatvaranja ili rušenja postrojenja;
h) opis planiranih mjera za smanjenje emisija i opis planiranog monitoringa;
i) izvod iz planskog akta
j) pravomoćni vodni akt;
k) netehnički rezime
l) idejni projekat;
m) plan upravljanja otpadom;
n) Izvještaj o stanju sigurnosti i/ili Plan za sprječavanje nesreća većih
razmjera, ukoliko se radi o pogonu ili postrojenju koje može izazvati nesreću
većih razmjera.
(4) U slučaju kada se za novi pogon i postrojenje ili znatnu promjenu
postojećeg postrojenja provodi procjena uticaja, sve relevantne informacije
prikupljene u postupku procjene uticaja prilažu se uz zahtjev za izdavanje
okolinske dozvole, uključujući Studiju i rješenje o odobravanju Studije.
(5) Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole izrađuje pravno lice registrirano za
tu djelatnost.
Član 87.
(Procedura po prijemu zahtjeva za okolinsku dozvolu)
(1) Ukoliko zahtjev ne sadrži propisane podatke ili dokumentaciju iz člana 86.
nadležno ministarstvo će zatražiti od podnosioca zahtjeva da dostavi podatke
ili dokumentaciju koji nedostaju.
(2) Ako podnosiocj zahtjeva ne dostavi tražene podatke ili dokumentaciju u
određenom roku, nadležno ministarstvo će bez odgađanja donijeti zaključak o
odbacivanju zahtjeva.
(3) Sve procesne radnje koje nisu regulisane ovim Zakonom, provodit će se u
skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku.
Član 88.
(Učešće javnosti)
(1) Nadležno ministarstvo obavještava javnost, zainteresovsne strane i jedinicu
lokalne samouprave o podnesenom zahtjevu za izdavanje okolinske dozvole objavom
u najmanje jednim od dnevnih novina na području Federacije BiH, o trošku
podnosioca zahtjeva te na internet stranici ministarstva.
(2) Jedinica lokalne samouprave obavještava mjesne zajednice u svom sastavu,
udruženja građana, javnost i zainteresovane strane o podnesenom zahtjevu iz
stava (1) ovog člana.
(3) Nadležno ministarstvo i jedinica lokalne samuprave će osigurati
zaintresovanim stranama besplatan uvid u zahtjev za okolinsku dozvolu i
priloženu dokumentaciju.
(4) Zainteresovane strane mogu, u roku od 30 dana od dana objavljivanja
obavještenja iz stava (1) ovog člana, dostaviti nadležnom ministarstvu
mišljenje o zahtjevu i priloženoj dokumentaciji u pisanoj formi.
(5) Nacrt rješenja o izdavanju okolinske dozvole, objavljuje se na internet
stranici nadležnog ministarstva.
(6) Rok za dostavu sugestija i mišljenja javnosti na nacrt rješenja je 8 dana
od dana objave.
Član 89.
(Izdavanje okolinske dozvole)
(1) Nadležno ministarstvo za izdavanje okolinske dozvole donosi rješenje o
izdavanju okolinske dozvole u roku od 90 dana od dana prijema urednog zahtjeva
za izdavanje okolinske dozvole.
(2) Okolinska dozvola sadrži:
a) granične vrijednosti emisija za zagađujuće supstance zasnovane na važećim
propisima ili najboljim raspoloživim tehnikama, po svakoj emisijskoj tački;
b) mjere za zaštitu zraka, tla, voda, biljnog i životinjskog svijeta;
c) mjere za upravljanje otpadom koji proizvodi pogon i postrojenje;
d) mjere zaštite od buke i vibracija;
e) mjere za sprječavanje ili minimiziranje prekograničnog zagađenja;
f) sistem praćenje emisija uz određivanje metodologije i učestalosti mjerenja;
g) uslovi i mjere za sprečavanje nesreća većih razmjera;
h) mjere sanacije nakon prestanka rada postrojenja;
i) mjere vezane za uslove rada u vanrednim situacijama.
(3) Kada standard kvaliteta okoliša zahtjeva strožije mjere u odnosu na one
koje su utvrđene posebnim propisima kojima su regulisane granične vrijednosti
emisija, u okolinsku dozvolu se unose dodatne ili strožije mjere da bi se
postigao standard kvaliteta okoliša.
(4) Kada standard kvaliteta okoliša zahtjeva strožije mjere u odnosu na one
koje su ostvarive primjenom najboljih raspoloživih tehnika, u okolinsku dozvolu
se uključuju dodatne ili strožije mjere (npr. ograničenje radnih sati, manje
zagađujućih goriva, itd).
(5) Sve mjere iz stava (2) ovog člana obavezno sadrže rokove za realizaciju.
Član 90.
(Dostava okolinske dozvole i pravo na žalbu)
(1) Rješenje o okolinskoj dozvoli koje je u nadležnosti Federalnog ministarstva
dostavlja se podnosiocu zahtjeva, nadležnoj inspekciji zaštite okoliša,
kantonalnom ministarstvu nadležnom za zaštitu okoliša, lokalnoj samoupravi
zainteresovanim organima i zainteresovanoj javnosti koja je učestvovala u
postupku.
(2) Rješenje iz nadležnosti kantonalnog ministarstva nadležnog za zaštitu
okoliša dostavlja se podnosiocu zahtjeva, kantonalnoj inspekciji zaštite
okoliša i organu jedinice lokalne samouprave, zainteresovanim organima i
zainteresovanoj javnosti koja je učestvovala u postupku.
(3) Protiv rješenja iz stava (1) ovog člana žalba nije dopuštena, ali se može
pokrenuti upravni spor.
(4) Protiv rješenja iz stava (2) ovog člana, dopuštena je žalba, koja se
podnosi Federalnom ministarstvu kao drugostepenom organu.
(5) Nadležno ministarstvo u roku od osam dana od dana donošenja rješenja o
okolinskoj dozvoli, objavljuje rješenje o izdavanju okolinske dozvole na svojoj
internet stranici.
Član 91.
(Obaveze operatera nakon pribavljene okolinske dozvole)
(1) Operater je dužan da provodi praćenje emisija i uticaja koje izazivaju
pogon, i postrojenje
(2) Operater je dužan osigurati provjeru usklađenosti rada pogona i postrojenja
u skladu sa rokovima, mjerama i praćenjem navedenim u okolinskoj dozvoli.
(3) Operater je dužan dostavljati nadležnom ministarstvu za okoliš izvještaje o
izvršenom mjerenju emisija u zrak, godišnji izvještaj o vrstama, količini i
načinu zbrinjavanja otpada, izvještaj o monitoringu buke i ostalo propisano
okolinskom dozvolom.
(4) Operater je dužan sanirati nedostatke utvrđene prilikom nadzora rada pogona
i postrojenja, bez odlaganja.
(5) Operater dostavlja nadležnom ministarstvu izvještaj o postupanju po osnovu
izvršenog inspekcijskog nadzora i poduzetim sanacijskim mjerama koje su
naložene u slučaju utvrđenih nedostataka.
(6) Operater je dužan osigurati odgovarajuće održavanje pogona i postrojenja,
kao i redovnu kontrolu nad radom tehničkih uređaja.
(7) U slučaju nesreća koje vode prekoračenju graničnih vrijednosti emisija,
operater je dužan bez odlaganje poduzeti sanacijske mjere sa ciljem ponovnog
uspostavljanja usklađenosti sa okolinskom dozvolom i propisima.
(8) Ukoliko nesreća može prouzrokovati ozbiljnu prijetnju po ljudsko zdravlje
ili okoliš operater je dužan smanjiti ili privremeno obustaviti rad pogona i
postrojenja.
Član 92.
(Odbijanje zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole)
(1) Nadležno ministarstvo za izdavanje okolinske dozvole će odbiti zahtjev za
izdavanje iste ukoliko zahtjev nije blagovremeno upotpunjen ili sadrži netačne
podatke koji su od uticaja za izdavanje okolinske dozvole.
(2) Nadležno ministarstvo će odbiti zahtjev za izdavanje okolinske dozvole
ukoliko isti nije u skladu sa pravnim, okolinskim i zdravstvenim standardima.
(3) Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole odbija se i u slučaju kada podnosioc
zahtjeva ima neizmirene novčane kazne izrečene u skladu sa čl. 141. do 146.
ovog Zakona.
(4) Rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole dostavlja se
podnosiocu zahtjeva u roku od 7 dana od dana donošenja rješenja i o tome
obavještava nadležni inspekcijski organ.
Član 93.
(Obnova okolinske dozvole)
(1) Ministarstvo nadležno za izdavanje okolinske dozvole svakih pet godina vrši
obnovu okolinske dozvole.
(2) Operater je dužan nadležnom ministarstvu podnijeti zahtjev za obnovu
okolinske dozvole u skladu sa članom 86. ovog Zakona.
(3) Zahtjev za obnovu okolinske dozvole podnosi se nadležnom ministarstvu 90
dana prije isteka važenja prethodne dozvole.
(4) Operater uz zahtjev za obnovu okolinske dozvole, pored identifikacijskih
podataka, adrese, kontakt telefona i e-mail adrese, dostavlja:
a) pravomoćni vodni akt, ako nije završena izgradnja pogona ili postrojenja,
b) pravomoćnu građevinsku ili upotrebnu dozvolu ukoliko pogon ili postrojenje
nije pušteno u rad.
(5) Nakon analize svih prikupljenih informacija iz st. (3) i (4) ovog člana i
informacija iz izvještaja iz st. (3) i (5) člana 91. ovog Zakona, nadležno
ministarstvo:
a) u roku od 60 dana izdaje okolinsku dozvolu, ili
b) odbija zahtjev za izdavanje okolinske dozvole.
(6) Javnost se obavještava o pokretanju postupka obnove okolinske dozvole u
rokovima i na način propisan članom 40. ovog Zakona.
(7) U slučaju da operater ne podnese zahtjev za obnovu okolinske dozvole u
skladu sa stavom 3. ovog člana, nadležno ministarstvo obavještava inspektora
zaštite okoliša.
Član 94.
(Ponovno razmatranje i izmjene okolinske dozvole)
(1) Nadležno ministarstvo ponovno razmatra, revidira uslove definisane u
okolinskoj dozvoli i vrši izmjenu okolinske dozvole:
a) ako zagađenje koje stvara pogon i postrojenje prelazi granične vrijednosti
utvrđene u okolinskoj dozvoli;
b) ako je došlo do znatnih promjena u najboljim raspoloživim tehnikama koje
omogućavaju znatno smanjenje emisija; ili
c) ako sigurnost odvijanja rada i djelatnosti zahtijeva upotrebu drugih
tehnologija.
(2) Nadležno ministarstvo može na zahtjev nadležne inspekcije za okoliš i
zainteresovanih strana koji žive na području rada pogona i postrojenja koje
može imati negativan uticaj i ugrožavati ili predstavljati opasnost po okoliš i
zdravlje, ponovo razmatriti okolinsku dozvolu.
(3) Ukoliko bi izmjene pogona i postrojenja radi prilagođavanja zahtjevima u
području zaštite okoliša prouzrokovale promjene pogona i postrojenja, nadležno
ministarstvo nalaže operateru izradu plana prilagođavanja sa mjerama i rokovima
dostizanja najboljih raspoloživih tehnika i usklađivanje sa odredbama
provedbenih propisa.
(4) Javnost se obavještava o ponovnom razmatranju i izmjeni okolinske dozvole u
rokovima i na način propisan članom 40. ovog Zakona.
Član 95.
(Promjena u radu)
(1) Ukoliko operater pogona i postrojenja tokom trajanja važenja izdate
okolinske dozvole planira promjenu prirode ili funkcionisanja postrojenja ili
proširenje postrojenja koje može uticati na okoliš, dužan je da o tome u
pisanoj formi obavijesti nadležni organ za izdavanje okolinske dozvole.
(2) Obavještenje iz stava (1) ovog člana sadrži podatke o postojećem i
planiranom dijelu pogona i postrojenja, a ovi podaci će uključivati idejni
projekat i druga propratna dokumenta koja su važna za utvrđivanje.
(3) Nadležno ministarstvo za izdavanje okolinske dozvole će pregledati zahtjev
i utvrditi da li proizvodnja, upotreba energije, korištenje vode, korištenje
prostora, emisije ili proizvodnja otpada prelazi 25% od utvrđenih vrijednosti.
(4) Ukoliko su potrebni dodatni podaci da bi se odredilo da je promjena znatna,
nadležno ministarstvo će zatražiti od operatora da ih dostavi.
(5) Nadležno ministarstvo će u roku od 30 dana od dana dobijanja potrebnih
podataka odlučiti o tome da li je predložena promjena znatna.
(6) Ukoliko je promjena identifikovana kao znatna, nadležno ministarstvo će o
tome obavijestiti operatera i pozvati ga da podnese novi zahtjev za izdavanje
okolinske dozvole koji će sadržavati podatke o postojećem i planiranom dijelu
pogona i postrojenja.
(7) Postupak izdavanja okolinske dozvole iz stava (6) ovog člana vrši se u
skladu sa odredbama ovog Zakona kojim je propisan postupak izdavanja okolinske
dozvole.
Član 96.
(Prestanak rada)
(1) Kada pogon i postrojenje koje posjeduje okolinsku dozvolu prestane sa
radom, operater je dužan da o tome obavijesti nadležno ministarstvo u pisanoj formi.
(2) Operater pogona i postrojenja ili stečajni upravnik obavještava nadležno
ministarstvo o pokrenutom stečajnom postupku i mogućnosti provođenja mjera i
monitoringa navedenih u okolinskoj dozvoli.
(3) Nakon što nadležno ministarstvo utvrdi da su ispunjeni uvslovi iz stava (1)
ovog člana izdaje rješenje o prestanku važenja okolinske dozvole te će u skladu
sa zakonom obavijestiti zainteresovanu javnost o donesenom Rješenju.
Član 97.
(Prestanak važenja okolinske dozvole)
(1) Okolinska dozvola prestaje važiti ukoliko:
a) operater to zahtijeva;
b) ukoliko se utvrdi da operater nije obavijestio nadležni organ o znatnim
promjenama na pogonu i postrojenju;
c) operater prestane da ispunjava uslove i mjere koji su utvrđeni dozvolom;
d) u toku kontrole nadležni inspektor utvrdi da operater ne ispunjava obaveze
iz okolinske dozvole utvrđene na osnovu odobrenog Plana aktivnosti;
e) utvrdi se da je operater dobio okolinsku dozvolu na osnovu lažnog
predstavljanja ili krivotvorene dokumentacije;
f) izgrađeni pogoni i postrojenje za koje se izdaje okolinska dozvola ne radi
duže od dvije godine,
g) operater ne vrši monitoring i ne dostavlja izvještaje o mjerenjima u roku
utvrđenom u okolinskoj dozvoli;
h) operater ne unosi podatke u elektronski registar o postrojenjima i
zagađenjima;
i) operater ne postupi po nalogu inspektora nadležnog za okoliš prema zapisniku
o izvršenim inspekcijama, i
j) pokrenuta je likvidacija pogona i postrojenja.
(2) Ako se ispuni jedan ili više uslova iz stava (1) ovog člana, nadležno
ministarstvo donosi rješenje o prestanku važenja rješenja o okolinskoj dozvoli,
koje dostavlja operateru, nadležnoj inspekciji i organima nadležnim za vode i
prostorno uređenje i građenje.
(3) Protiv rješenja o prestanku važenja rješenja o okolinskoj dozvoli koje
donosi Federalno ministarstvo može se pokrenuti upravni spor.
(4) Protiv rješenja o prestanku važenja rješenja koje donosi kantonalno
ministarstvo žalba se može podnijeti Federalnom ministarstvu.
(5) Podnošenje žalbe i pokretanje upravnog spora ne odgađa izvršenje rješenja.
(6) Rješenjem o prestanku važenja rješenja o okolinskoj dozvoli utvrđuje se
obaveza i nosioc izvršenja mjera sanacije za pogon i postrojenje i lokaciju
poslije prestanka aktivnosti, kako bi se izbjegao rizik po okoliš, zdravlje
ljudi i materijalna dobra.
Član 98.
(Postojeći pogoni i postrojenja)
Postojeći pogoni i postrojenja, koji nemaju okolinsku dozvolu iako su obveznici
pribavljanja iste, prilikom izdavanja okolinske dozvole tretirat će se kao nova
postrojenja i morati će ispuniti sve zakonom propisane zahtjeve i biti
usklađeni sa najboljim raspoloživim tehnikama.
Član 99.
(Granične vrijednosti emisija)
Granične vrijednosti emisija su propisane i sadržane u okolinskoj dozvoli,
zasnovane na propisima kojim se definišu granične vrijednosti emisija, a koji
se usaglašavaju sa najboljim raspoloživim tehnikama (BAT).
Član 100.
(Najbolje raspoložive tehnike)
(1) Najbolje raspoložive tehnike se utvrđuju u formi tehničkih uputstava.
(2) Federalni ministar donosi propis kojim se definišu djelatnosti za koje se
utvrđuju najbolje raspoložive tehnike, odnos sa referentnim dokumentima za
najbolje raspoložive tehnike i primjena drugih dokumenata o najboljim
raspoloživim tehnikama, kriterijima za određivanje najboljih raspoloživih
tehnika, sadržaju tehničkih uputstava o najboljim raspoloživim tehnikama i
donošenju odluka i načinu rada radnih grupa za izradu i ažuriranje tehničkih
uputstava o najboljim raspoloživim tehnikama.
(3) Tehnička uputstva pripremaju radne grupe za najbolje raspoložive tehnike,
čije članove imenuje Federalni ministar.
(4) Novi pogoni i postrojenja od samog početka izgradnje i puštanja u rad
moraju zadovoljavati uslove navedene u najboljim raspoloživim tehnikama, dok se
postojećim pogonima i postrojenjima određuje vremenski rok za postizanje
uslova.
(5) Za djelatnosti za koje nisu definirane najbolje raspoložive tehnike u
skladu sa stavom (2) ovog člana, primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike
EU.
(6) Sve informacije o razvoju tehničkih uputstava su dostupne javnosti.
Član 101.
(Registar okolinskih dozvola)
(1) Nadležno ministarstvo za izdavanje okolinskih dozvola uspostavlja i vodi
Registar izdatih okolinskih dozvola.
(2) Kantonalna ministarstva dostavljaju Federalnom ministarstvu godišnji
izvještaj o izdatim dozvolama za pogone i postrojenja iz njihove nadležnosti.
(3) Federalni ministar donosi propis kojim utvrđuje sadržaj i način vođenja
Registra izdatih okolinskih dozvola.
POGLAVLJE XI SPRJEČAVANJE NESREĆA VELIKIH RAZMJERA
Član 102.
(Sprječavanje i nadzor nesreća velikih razmjera)
(1) Operater pogona i postrojenja, uključujući skladišta koji mogu izazvati
nesreće većih razmjera, zbog prisutnosti opasnih supstanci u količinama iznad
količina navedenih u provedbenom propisu, koji donosi Federalni ministar, dužan
je da:
a) dostavi ministarstvu podatke o svim prijetećim opasnostima od štete u
okolišu ili o sumnji na takvu prijeteću opasnost;
b) poduzme potrebne mjere sprječavanja;
c) traži uputstva o potrebnim mjerama sprječavanja koje treba poduzeti.
(2) Operater je dužan u bilo koje vrijeme ministarstvu i nadležnom inspektoratu
prezentirati dokaz o poduzetim mjerama.
(3) Ukoliko ministarstvo ne može utvrditi operatera ili operater ne snosi
odgovornost u skladu sa članom 117. ovog Zakona, ministarstvo poduzima potrebne
mjere.
Član 103.
(Nadležnost za pogone i postrojenja kod kojih postoji opasnost od nesreća većih
razmjera)
Za pogone i postrojenja iz stava (1), član 102 ovog Zakona, nadležno je
Federalno ministarstvo.
Član 104.
(Obaveze operatera pogona ili postrojenja koje može izazvati nesreće većih
razmjera)
(1) Operater pogona i postrojenja ili skladišta iz stava (1) člana 102. ovog
zakona, dužno je da Federalnom ministarstvu dostavi obavještenje sa sljedećim
podacima:
a) ime odgovornog lica i punu adresu pogona,
b) registrovano mjesto poslovanja pogona i postrojenja, sa punom adresom,
c) informacije o prisutnim opasnim supstancama ili kategorija supstanci u
pogonu i postrojenju ili skladištu,
d) količinu i fizički oblik opasnih supstanci u pogonu i postrojenju ili
skladištu,
e) opis pogona i postrojenja i skladišnog prostora, i
f) neposredno okruženje pogona i postrojenja ili skladišta koji mogu
prouzrokovati veću nesreću ili pogoršati njene posljedice.
(2) Podaci iz stava (1) ovog člana dostavljaju se Federalnom ministarstvu uz
zahtjev za izdavanje okolinske dozvole.
(3) U slučaju znatnog povećanja u količini ili znatne promjene u prirodi ili
fizičkom obliku prisutne opasne supstance ili svake promjene postupka u kojem
se upotrebljava opasna supstanca, promjene u radu pogona i postrojenja ili uređaja
koja bi mogla znatno uticati na opasnost od velikih razmjera ili trajnog
zatvaranja postrojenja, operater obavještava Federalno ministarstvo o promjeni
stanja.
Član 105.
(Informisanje o nesrećama većih razmjera)
(1) Operater pogona i postrojenja dužan je u što kraćem roku obavijestiti
Centar za obavještavanje i uzbunjivanje Civilne zaštite, a potom i Federalno
ministarstvo o nesreći većih razmjera, te dostaviti podatke o:
a) okolnostima nesreće;
b) opasnim supstancama koje su prisutne;
c) procjeni uticaja nesreće na ljude i okoliš, i
d) poduzetim hitnim mjerama.
(2) Operater je dužan obavijestiti ministarstvo o poduzetim mjerama za
ublažavanje posljedica nesreće i sprječavanje pojave novih nesreća.
(3) Ukoliko operater zaprimi dodatne podatke u vezi sa nesrećom dužan ih je
dostaviti Federalnom ministarstvu.
(4) Fizička ili pravna lica imaju pravo iznijeti ministarstvu sve primjedbe
koje se odnose na slučajeve štete u okolišu ili opasnost od štete koje su im
poznate, kao i zahtijevati da Federalno ministarstvo djeluje na osnovu ovog
Zakona:
a) koje su pogođene ili će vjerovatno biti pogođene štetom u okolišu;
b) koje imaju dovoljan interes u pogledu donošenja odluka o okolišu koje se
odnose na štetu ili, alternativno
c) koje se pozivaju na povredu prava.
Član 106.
(Plan sprječavanja nesreća većih razmjera)
(1) Operater pogona i postrojenja iz stava (1), član 102. ovog Zakona, dužan je
pripremiti Plan sprječavanja nesreća većih razmjera (u daljem tekstu: Plan) i
osigurati provođenje Plana kojim se postiže visok nivo zaštite ljudi i okoliša
putem odgovarajućih sredstava, struktura i sistema upravljanja, organizacije i kadrova,
identifikacije i procjene opasnosti, nadzora rada, planiranja interventnih
mjera i provođenja monitoringa pogona i postrojenja.
(2) Operater je dužan izvršiti procjenu stanja sigurnosti za nove pogone i
postrojenja u roku od najmanje tri mjeseca prije početka gradnje, odnosno za
postojeće pogone i postrojenja u roku od najmanje šest mjeseci od dana stupanja
na snagu ovog Zakona.
(3) Plan za postrojenja iz stava (1) ovog člana, uključujući i skladišta
dostavlja se nadležnoj inspekciji i Federalnom ministarstvu uz zahtjev za
izdavanje dozvole.
Član 107.
(Izvještaj o stanju sigurnosti)
(1) Za pogone i postrojenja u kojima su prisutne opasne supstance u količinama
navedenim u provedbenom propisu iz stav (1), član 102. ovog zakona, operater je
dužan sačiniti Izvještaj o stanju sigurnosti iz kojeg se vidi da su:
a) plan sprječavanja nesreća većih razmjera i sistemi sigurnosnog upravljanja
za njegovo provođenje započeli provođenje;
b) rizici pojave većih nesreća identifikovani i poduzete neophodne mjere za
identifikovanje takvih nesreća i ograničavanje njihovih posljedica;
c) odgovarajuća sigurnost i pouzdanost uključene u projektovanje, građenje,
funkcionisanje i održavanje pogona i postrojenja, i
d) napravljeni unutrašnji i planovi intervencija koji pružaju informacije za
donošenje vanjskog plana.
(2) Operater obavlja reviziju Izvještaja o stanju sigurnosti najmanje svake tri
godine.
(3) Na zahtjev ministarstva ili samoinicijativno, operater obavlja izmjenu
Izvještaja o stanju sigurnosti sa obrazloženjem za novonastalo činjenično
stanje i nove tehnologije u vezi sa pitanjem sigurnosti.
(4) Izvještaj o stanju sigurnosti za postojeće pogone i postrojenja se
dostavlja ministarstvu najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na
snagu ovog Zakona.
(5) Izvještaj o stanju sigurnosti pogona i postrojenja je dostupan javnosti na
internet stranici Federalnog ministarstva.
Član 108.
(Promjene u radu postrojenja)
(1) U slučaju promjena u radu pogona i postrojenja ili količini opasnih
supstanci koje mogu da rezultiraju pojavom nesreća većih razmjera operater je
dužan preispitati i ukoliko je neophodno, ažurirati Plan.
(2) U slučaju prestanka rada pogona ili postrojenja, navedenih u provedbenim
propisima iz stava (2) člana 83. i stava (1) člana 102. ovog Zakona, operater
je dužan pisanim putem informisati nadležni organ o ispunjavanju uslova
predviđenih okolinskom dozvolom koji se odnose na mjere poduzete nakon što je
postrojenje prestalo sa radom.
Član 109.
(Postupak prestanka rada)
(1) Po konačnom obustavljanju aktivnosti u pogonu postrojenju za koje je izdata
okolinska dozvola, operater putem ovlaštenih subjekata vrši procjenu stanja
kontaminacije tla i podzemnih voda opasnim supstancama koje su se koristile
i/ili proizvodile u postrojenju ili ispuštale iz postrojenja.
(2) Kada je postrojenje uzrokovalo znatno zagađenje tla ili podzemnih voda
opasnim supstancama u poređenju sa stanjem utvrđenim izvještajem o nultom
stanju, operater je dužan poduzeti potrebne mjere za rješavanje tog stanja,
kako bi se lokacija vratila u prvobitno stanje.
(3) Nakon konačnog obustavljanja aktivnosti u postrojenju i u slučaju kada
kontaminacija tla i podzemnih voda na lokaciji predstavlja znatnu prijetnju
ljudskom zdravlju ili okolišu kao rezultat aktivnosti koje je obavljao operater
i uzimajući u obzir uslove lokacije postrojenja utvrđene početnim stanjem,
operater je dužan poduzeti potrebne radnje usmjerene na uklanjanje, kontrolu,
ograničavanje ili smanjenje opasnih supstanci tako da lokacija, uzimajući u
obzir njeno trenutno i buduće korištenje, ne predstavlja rizik.
(4) Federalno ministarstvo će učiniti dostupnim javnosti, putem svoje internet
stranice, informacije o mjerama poduzetim od strane operatera nakon konačnog
obustavljanja aktivnosti u skladu sa ovim članom.
Član 110.
(Informacija o sigurnosnim mjerama)
(1) Operater je dužan dostaviti informaciju o sigurnosnim mjerama Federalnom
ministarstvu, pravnim i fizičkim licima na koje može uticati nesreća većih
razmjera, koju izaziva pogon i postrojenje.
(2) Informacija o sigurnosnim mjerama se ponovo razmatra svake treće godine,
ili se ažurira u slučaju promjena u radu pogona ili postrojenja u roku od šest
mjeseci nakon izvršene promjene.
(3) Informacija iz stava (1) ovog člana je dostupna javnosti putem internet
stranice Federalnog ministarstva.
Član 111.
(Registar nesreća većih razmjera)
(1) Na osnovu podnesenih informacija o sigurnosnim mjerama Federalno
ministarstvo vodi i ažurira registar nesreća većih razmjera pogona i postrojenja.
(2) Federalni ministar donosi propis kojim utvrđuje sadržaj i način vođenja
Registra nesreća većih razmjera.
Član 112.
(Domino učinak)
(1) Na osnovu Izvještaja o stanju sigurnosti, Federalno ministarstvo dužno je
identifikovati pogone i postrojenja ili grupe pogona i postrojenja u kojima
postoji mogućnost pojave posljedica izazvanih nesrećom većih razmjera ili može
biti povećana zbog lokacije ili blizine takvih pogona i postrojenja, te
izvršiti identifikaciju opasnih supstanci.
(2) Federalno ministarstvo će provedbenim propisom iz stava (1) člana 102. ovog
Zakona definisati sadržaj Izvještaja o stanju sigurnosti, sadržaj Informacije o
sigurnosnim mjerama i sadržaj unutarnjih i vanjskih planova intervencije.
(3) Federalno ministarstvo je dužno osigurati razmjenu informacija o
identificiranju pogona i postrojenja što će omogućiti operaterima da pri izradi
Plana sprečavanja nesreća većih razmjera, uzmu u obzir ukupan rizik i
mogućnosti pojave nesreća većih razmjera.
(4) Operateri pogona i postrojenja iz stava (1) ovoga člana dužni su sarađivati
na informisanju javnosti i dostavljanju informacija Federalnom ministarstvu
radi pripreme vanjskih planova intervencije.
Član 113.
(Unutrašnji i vanjski planovi intervencije)
(1) Operater je dužan izraditi unutrašnji plan intervencije sa sadržanim
mjerama koje će se poduzeti u slučaju nesreće većih razmjera i dostaviti ga
Federalnoj upravi civilne zaštite radi izrade vanjskih planova intervencije za
mjere koje će se poduzeti izvan pogona i postrojenja.
(2) Cilj izrade planova intervencije je:
a) kontrolisanje nesreća na način da se njihove posljedice svedu na najmanju
moguću mjeru i ograniči se njihov štetan uticaj na ljude, okoliš i imovinu;
b) primjenjivanje mjera koje su neophodne za zaštitu ljudi i okoliša od uticaja
nesreća većih razmjera;
c) prijenos neophodnih informacija javnosti i nadležnim službama i organima
koje se nalaze u datom području, i
d) omogućavanje revitalizacije i čišćenje okoliša nakon nesreća većih razmjera.
(3) Kod izrade unutrašnjih i vanjskih planova mora se navesti udaljenost između
pogona i postrojenja i stambenih područja, javnih mjesta i područja posebne
prirodne osjetljivosti ili interesa.
(4) Unutrašnji i vanjski planovi intervencija moraju biti primijenjeni bez
odlaganja u slučaju nesreća većih razmjera ili u slučaju pojave nekontrolisanog
incidenta, koji bi mogao dovesti do nesreće većih razmjera.
(5) Planovi moraju biti razmotreni, provjereni, i ukoliko je neophodno,
promijenjeni i revidirani od operatera ili nadležnog organa u roku od šest
mjeseci, uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo u radu pogona i
postrojenja, u planovima intervencije ili u novim tehnološkim rješenjima.
POGLAVLJE XII FINANSIRANJE ŠTETA U OKOLIŠU I ODGOVORNOST ZA ŠTETU U OKOLIŠU
Član 114.
(Fond za zaštitu okoliša)
Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH je osnovan posebnim zakonom sa ciljem
unapređenja razvoja ekonomske organizacije povoljne po okoliš, spriječavanja
štete po okoliš, provođenja mjera za otklanjanje nastale štete u okolišu;
očuvanja zaštićenih prirodnih područja; motivisanja i unaprjeđenja korištenja
najboljih raspoloživih tehnika ili alternativnih rješenja povoljnih za zaštitu
okoliša; unaprijeđenje i razvoj svijesti javnosti o zaštiti okoliša i
istraživanje okoliša.
Član 115.
(Utvrđivanje odgovornosti za štetu u okolišu)
(1) Pravna i fizička lica dužna su da u obavljanju svoje aktivnosti osiguraju
zaštitu okoliša i to:
a) primjenom i provođenjem propisa o zaštiti okolišu,
b) održivom upotrebom prirodnih resursa, dobara i energije,
c) uvođenjem energetski efikasnijih tehnologija i korištenjem obnovljivih
prirodnih resursa,
d) upotrebom proizvoda, procesa, tehnologija i prakse koji manje ugrožavaju
okoliš,
e) poduzimanjem mjera prevencije ili otklanjanja posljedica ugrožavanja i štete
po okoliš,
f) vođenjem evidencije o potrošnji sirovina i energije, ispuštanju zagađujućih
supstanci i energije, klasifikaciji, karakteristikama i količinama otpada,
g) kontrolom aktivnosti i rada postrojenja koji mogu predstavljati rizik ili
prouzrokovati opasnost po okoliš i zdravlje ljudi,
h) drugim mjerama u skladu sa ovim Zakonom.
(2) Mjere zaštite okoliša iz stava (1) ovog člana pravno i fizičko lice obavlja
samostalno ili preko
ovlaštenog pravnog lica.
Član 116.
(Odgovornost za djelatnosti opasne po okoliš)
(1) Operater koji obavlja djelatnost opasnu po okoliš odgovoran je za štetu
nanesenu tom djelatnošću ljudima, imovini i okolišu.
(2) Mogućnost da djelatnost opasna po okoliš prouzrokuje štetu se procjenjuje na
osnovu načina rada, korištenih postrojenja, vrste i koncentracije supstanci
koje se upotrebljavaju ili nastaju tom aktivnošću, korištenja genetički
modificiranih organizama ili mikroorganizama, meteoroloških uslova kao i
vremena i mjesta nastanka štete.
(3) Pogoni i postrojenja kao što su rudnici, nalazišta mineralnih ulja ili
rafinerije, postrojenja za snabdijevanjem gasom i topljenje metala,
termoelektrane, koksne peći, postrojenja za proizvodnju i obradu metala i
minerala, hemijska postrojenja, postrojenja za tretman, termičku obradu i
skladištenje otpada, postrojenja za tretman otpadnih voda, klaonice, bojaonice
i kožare, postrojenja za proizvodnju papira, brane i hidroenergetska
infrastruktura, gasovodi ili naftovodi i skladišta tekućih atmosferskih gasova
predstavljaju opasnost po okoliš zbog načina na koji se njima upravlja, zbog
materijala koje koriste ili djelatnosti koja se u njima obavlja.
(4) Ukoliko više operatera zajedno obavlja djelatnost opasnu po okoliš
odgovornost snose zajednički.
(5) Za remedijaciju lokacije na kojima je pogon i postrojenje prestao sa radom
ili djelatnost trajno zaustavljena, odgovornost snosi posljednji operater.
Član 117.
(Izuzeci od odgovornosti)
(1) Operater nije odgovoran za štetu uzrokovanu:
a) ratom;
b) prirodnom nepogodom ili drugom višom silom;
c) od strane trećeg lica čija je namjera nanošenje štete; ili
d) zbog provođenja posebnih naredbi i mjera nadležnih organa koje su uticale na
nastanak štete.
(2) Operater se oslobađa odgovornosti za štetu ukoliko dokaže da je primijenio
odgovarajuće mjere zaštite kako bi spriječio ili ublažio štetu.
Član 118.
(Pravo na informisanje)
Pravno ili fizičko lice koje smatra da je pretrpilo štetu usljed obavljanja
djelatnosti opasnom po okoliš može uvijek zahtijevati informacije o okolnostima
koje su od uticaja na dokazivanje da je data djelatnost prouzrokovala štetu.
Član 119.
(Finansijske garancije)
(1) Operater koji obavlja djelatnost opasnu po okoliš dužan je putem osiguranja
ili izdvajanjem novčanog iznosa za posebne namjene osigurati sredstva za
naknadu štete nastale u okolišu.
(2) Operater cjelokupnom svojom imovinom garantuje za naknadu štete.
Član 120.
(Šteta nanesena okolišu opasnom djelatnosti)
(1) Ukoliko opasna djelatnost nanosi štetu okolišu operater je dužan
nadoknaditi troškove procjene štete i troškove mjera za vraćanje u stanje koje
je bilo neposredno prije nastanka štete ili ublažavanje štete nanesene okolišu
kao i naknadu za štetu nanesenu licima i imovini koja je prouzrokovana opasnom
djelatnosti.
(2) Troškove iz stava (1) ovog člana snosi operater čija je djelatnost nanijela
štetu.
(3) Odredbe ovog člana se ne primjenjuju na djelatnosti čija je glavna svrha
državna odbrana ili međunarodna sigurnost niti na djelatnost čija je jedina
svrha zaštita od prirodnih katastrofa.
Član 121.
(Naknada za izazvanu štetu po okoliš)
(1) Ukoliko se šteta nanesena okolišu ne može sanirati odgovarajućim mjerama,
lice koje je prouzrokovalo štetu odgovorno je za nadoknadu štete u visini
vrijednosti uništenog dobra.
(2) Visina naknade treba biti približna ekonomskoj i ekološkoj vrijednosti
uništenog dobra. Ukoliko se ta vrijednost ne može utvrditi uobičajenim
ekonomskim metodama, sud će utvrditi visinu štete po principu jednakosti
uzimajući u obzir potrebne troškove sanacije, stepen individualne odgovornosti
i korist stečenu nanošenjem štete okolišu.
(3) Federacija BiH zadržava pravo na naknadu štete ukoliko nema drugih lica
koje imaju to pravo.
Član 122.
(Primjena posebnih propisa)
Na sva pitanja o odgovornosti za štetu nanesenu okolišu koja nisu posebno
uređena ovim zakonom primjenjuju se opšta pravila Zakona o obligacionim
odnosima i drugih posebnih propisa.
POGLAVLJE XIII SISTEM EKO-OZNAČAVANJA I SISTEM OKOLINSKOG UPRAVLJANJA I
NEZAVISNOG OCJENJIVANJA (EMAS)
Član 123.
(Sistem Eko-označavanja)
(1) Sistem dodjele eko-oznaka uspostavlja se radi promovisanja izrade,
proizvodnje, marketinga i upotrebe proizvoda sa smanjenim uticajem na okoliš u
odnosu na ukupan period trajanja tog proizvoda, te radi bolje informisanosti
potrošača o uticaju proizvoda na okoliš.
(2) Eko-oznaka je amblem koji se utvrđuje provedbenim propisom iz stava (4)
ovog člana i dodjeljuje se proizvodima i uslugama.
(3) Uticaji na okoliš se utvrđuju na osnovu ispitivanja uzajamnog djelovanja
proizvoda sa okolišem, uključujući korištenje energije i prirodnih resursa, u
odnosu na ukupan životni ciklus proizvoda. Sistem dodjele eko-oznaka mora biti
u skladu sa postojećim i novonastalim zdravstvenim, sigurnosnim i okolišnim
zahtjevima.
(4) Federalni ministar provedbenim propisom propisuje sistem i postupak dodjele
eko-oznaka, organe nadležne za upravljanje sistemom eko-oznaka, od izbora grupe
proizvoda i njihovog ekološkog kriterija do dodjele eko-oznake i zaključivanja
ugovora koji se odnosi na uslove za upotrebu oznake, na način koji omogućava
dobrovoljno učešće pravnih i fizičkih lica čiji proizvodi i usluge ispunjavaju
zahtjeve ovoga sistema.
Član 124.
(Sistem okolinskog upravljanja i nezavisnog ocjenjivanja - EMAS)
(1) Pravna i fizička lica u Federaciji BiH mogu dobrovoljno učestvovati u
sistemu upravljanja zaštitom okoliša (EMAS), koji je na nivou Europske unije
osnovan sa ciljem ocjene i poboljšanja djelovanja pravnih i fizičkih lica na
okoliš i pružanja odgovarajućih informacija javnosti i zainteresovanim
stranama.
(2) Cilj sistema iz stava (1) ovog člana je promovisanje kontinuiranih
poboljšanja u djelovanju organizacija na okoliš:
a) uspostavljanjem i provođenjem sistema upravljanja od organizacija,
b) sistemskom, objektivnom i periodičnom ocjenom djelovanja sistema upravljanja
okolišem,
c) prikupljanjem informacija o unaprjeđivanju u oblasti zaštite okoliša,
d) pružanjem informacija o djelovanju na okoliš te omogućavanjem razmjene
informacija sa javnošću i zainteresovanim stranama i
e) aktivnim učestvovanjem zaposlenih u organizaciji na uspostavljanju i
provođenju sistema upravljanja okolišem,
(3) Postupak za podnošenje zahtjeva za registrovanje, visinu naknade, sadržaj i
način vođenja registra, razlog za odbijanje upisa, privremeno ili trajno
brisanje iz registra, edukaciju i promovisanje sistema EMAS, te druga pitanja,
određuju se posebnim propisom koji donosi Federalni ministar.
(4) Između organa i organizacija koji zastupaju određene interese, grupa
potencijalnih zagađivača ili pojedinačnih zagađivača i nadležnih organa mogu se
zaključiti dobrovoljni sporazumi
(5) Zaključivanje dobrovoljnih sporazuma između organa koji zastupaju određene
interese, grupa potencijalnih zagađivača ili pojedinačnih zagađivača i
nadležnih organa uređuje se posebnim propisima kako bi se zadovoljili okolinski
zahtjevi na okolinski prihvatljiv i ekonomski efikasan način.
(6) Da bi se zaključio dobrovoljni sporazum potrebno je da se:
- uspostavi proces konsultacija u kojem bi zainteresovane strane mogle dati
svoje sugestije o nacrtu sporazuma;
- zaključi ugovor koji je obavezujući i može obuhvatiti sankcije koje su
primjenjive u slučaju nepoštovanja ugovora;
- konkretni ciljevi ugovora izraze brojčanim vrijednostima;
- uspostave prijelazni ciljevi i definiše rok radi postizanja postepenog
pristupa i
- definiše monitoring.
(7) Sporazum se objavljuje u "Službenim novinama Federacije BiH".
POGLAVLJE XIV MEĐUENTITETSKA SARADNJA
Član 125.
(Međuentitetsko tijelo za okoliš)
(1) Međuentitetsko tijelo za okoliš uspostavlja se odlukama Vlade Federacije
BiH, Vlade Republike Srpske i Vlade Brčko Distrikta BiH.
(2) Međuentitetsko tijelo za okoliš ima četiri člana iz Republike Srpske,
četiri člana iz Federacije BiH i dva člana iz Brčko Distrikta BiH vodeći računa
o ravnopravnoj zastupljenosti spolova.
(3) O održavanju sjednica Međuentitetskog tijela, u cilju koordinacije i
saradnje, redovno se obavještava Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa
BiH.
(4) Međuentitetsko tijelo za okoliš sastaje se najmanje šest puta godišnje i
donosi odluke na osnovu konzenzusa.
(5) Organizacija i način rada Međuentitetskog tijela za okoliš utvrđuje se
usaglašenim odlukama entitetskih vlada.
(6) Nadležni organi i druge službe organa uprave, upravne organizacije iz oba
entiteta dužni su osigurati administrativnu podršku Međuentitetskom tijelu za
okoliš, provoditi odluke Međuentitetskog tijela za okoliš u skladu sa
ovlaštenjima utvrđenim entitetskim propisima.
Član 126.
(Nadležnost međuentiteskog tijela za okoliš)
(1) Međuentitetsko tijelo za okoliš se bavi svim pitanjima iz području okoliša
koja zahtijevaju usaglašen pristup entiteta, kao i drugim pitanjima koja su
prenesena na Međuentitetsko tijelo za okoliš od entiteta, ovim zakonom,
entitetskim i drugim propisima, a naročito pitanja:
a) međunarodnih sporazuma i programa u području zaštite okoliša;
b) koordiniranje primjene i donošenja zakona i drugih propisa;
c) koordiniranja praćenja provođenja standarda i procedura za zaštitu okoliša;
d) davanja preporuka za uspostavljanje usuglašenih standarda kvaliteta okoliša
na nivou entiteta;
e) koordiniranje entitetskih akcijskih planova i drugih programa i planova u
području zaštite okoliša;
f) koordiniranje praćenja i sistema informisanja;
g) prikupljanje i razmjena informacija i
h) međuentitetsko tijelo razmatra i pitanja inicirana od strane kantona u vezi
sa pograničnim negativnim uticajem pogona i postrojenja.
(2) Međuentitetsko tijelo za okoliš pruža stručnu pomoć nadležnim entitetskim
ministarstvima.
(3) Međuentitetsko tijelo za okoliš je dužno osigurati da su interesi oba
entiteta, Brčko Distrikta BiH i Bosne i Hercegovine uzeti u obzir pri
planiranju i realizaciji projekata koji mogu imati odgovarajući međusobni
uticaj na okoliš, kako unutar Bosne i Hercegovine tj. između entiteta i Brčko
Distrikta BiH, tako i u prekograničnom kontekstu.
Član 127.
(Saradnja sa Federalnim ministarstvom)
Članovi Međuentitetskog tijela za okoliš iz Federacije BiH, poslije svake
održane sjednice,
podnose izvještaj Federalnom ministarstvu.
POGLAVLJE XV PRAĆENJE STANJA OKOLIŠA
Član 128.
(Nadležnost za praćenje stanja okoliša)
(1) Poslove prikupljanja i objedinjavanja prikupljenih podataka i informacija o
okolišu u skladu sa članom 28. ovog zakona, radi osiguravanja i praćenja
provođenja politike zaštite okoliša i održivog razvoja obavlja Federalno
ministarstvo za zaštitu okoliša u saradnji sa Fondom za zaštitu okoliša.
(2) Praćenje stanja okoliša obuhvata naročito:
a) uspostavu, razvoj, vođenje i koordinaciju jedinstvenog informacionog sistema
zaštite okoliša u Federaciji BiH,
b) praćenje i objedinjavanje podataka i /ili informacija o okolišu,
c) vođenje odgovarajućih baza podataka o okolišu te upis u registar sistema za
ekološko upravljanje i nezavisno ocjenjivanje EMAS,
d) praćenje i izvještavanje o uticaju okoliša na zdravlje, u saradnji sa
Federalnim zavodom za zdravstvo,
e) obavljanje stručno-savjetodavnih poslova pri određivanju sadržaja,
metodologije i načina praćenja stanja okoliša i vođenja jedinstvenog
informacionog sistema zaštite okoliša,
f) pripremu podataka za izradu dokumenata i izvještaja u vezi sa zaštitom
okoliša i održivim razvojem,
g) izradu stručnih podloga za pripremu, odnosno saradnju na pripremi, dokumenata
održivog razvoja i zaštite okoliša te izvještaja koji se daju u vezi provođenja
tih dokumenata,
h) izradu Izvještaja o stanju okoliša,
i) izradu Federalne liste indikatora za praćenje stanja okoliša,
j) saradnju sa federalnim i kantonalnim ministarstvima i organima nadležnim za
zaštitu okoliša, jedinicama lokalne samouprave, pravnim licima sa javnim
ovlaštenjima i drugim licima, međunarodnim tijelima putem nadležnih institucija
BiH, institucijama i udruženjima na izradi i realizaciji projekata i programa
zaštite okoliša,
k) učešće u provođenju međunarodnih ugovora, sporazuma, projekata i programa iz
područja zaštite okoliša i izvještavanje prema preuzetima obavezama,
l) osiguravanje uslova za pristup informacijama o okolišu, kojima raspolaže i
koje nadzire.
(3) Federalna lista indikatora iz stava (2) ovoga člana izrađuje se na osnovu
posebnih propisa i međunarodnih ugovora, vodeći računa o specifičnim zahtjevima
za zaštitu okoliša. Federalna lista indikatora redovno se ažurira i objavljuje
na internet stranici.
(4) Federalni organi nadležni za oblast upravljanja vodama, meteorologiju,
pedologiju, geologiju, zaštitu prirode, statistiku i druge upravne organizacije
dužni su osigurati prikupljanje, obradu i evidentiranje odgovarajućih podataka
i informacija, posebno o korištenju i opterećenju okoliša iz svoje nadležnosti
i dostaviti ih Federalnom ministarstvu.
Član 129.
(Obim praćenja stanja okoliša)
(1) Praćenje stanja okoliša je sistemsko praćenje kvalieta okoliša, odnosno
promjena stanja okoliša i njegovih komponenti.
(2) Praćenje stanja okoliša obuhvata:
a) praćenje stanja imisija odnosno kvaliteta zraka, voda, mora, tla, biljnog i
životinjskog svijeta, te iskorištavanja mineralnih sirovina,
b) praćenje zagađenja okoliša odnosno emisija u okoliš,
c) praćenje uticaja zagađivanja okoliša na zdravlje ljudi,
d) praćenje proizvodnje otpada i upravljanja otpadom,
e) praćenje uticaja važnih gospodarskih sektora na komponente okoliša,
f) praćenje stanja očuvanosti prirode,
g) praćenje drugih pojava koje utiču na stanje okoliša.
(3) Praćenje stanja okoliša provodi se za područja utvrđena dokumentom u skladu
sa strateškom procjenom, za zahvate za koje je to određeno procjenom uticaja
zahvata na okoliš, za sve pogone i postrojenja za koja je to određeno
okolinskom dozvolom, te za područja na kojima je došlo do zagađivanja okoliša
ako zagađivač nije poznat.
(4) Vrstu emisija, imisija, prirodnih i drugih pojava koje su predmet praćenja,
metodologiju uzimanja uzoraka i mjerenja, rokove za dostavljanje podataka
nadležnim ministarstvima i upravnim organima, način redovnog obavještavanja
javnosti, uslove u pogledu stručne osposobljenosti i tehničke opremljenosti
ovlaštenika koji obavlja praćenje stanja okoliša, odnosno zagađivanja okoliša,
bliže propisuje Federalni ministar pravilnikom.
(5) Nosioc zahvata, operater i upravni organi iz člana 28. ovog Zakona
obavljaju praćenje stanja okoliša i obavezni su podatke o mjerenjima emisija i
imisija dostavljati nadležnom organu u skladu sa članom 128. ovog Zakona, u pisanom
i/ili elektronskom obliku.
(6) Nadležna tijela ovlaštena za poslove praćenja stanja okoliša u skladu sa
st. (2) i (3) ovoga člana dužni su podatke redovno dostavljati u sistem
informisanja o okolišu iz člana 28. ovog Zakona.
Član 130.
(Obaveze operatera u pogledu praćenja stanja okoliša)
(1) Za zahvate za koje je u postupku procjene uticaja na okoliš utvrđena
obaveza praćenja stanja okoliša operater je obavezan pratiti stanje okoliša na
način da:
a) putem stručnih i za to osposobljenih lica provodi mjerenja emisija i vodi o
tome propisane registre,
b) putem stručnih i za to osposobljenih lica provodi mjerenja imisija, odnosno
učestvuje u mjerenju imisija, prema udjelu svoga zahvata u zagađenju okoliša,
c) učestvuje u praćenju prirodnih i drugih pojava koje su posljedica
zagađivanja okoliša.
(2) Podatke iz registra iz stava (1) tačke a) ovoga člana operater obavezan je
dostavljati nadležnom ministarstvu na propisanim obrascima i u propisanim
periodima odnosno rokovima.
(3) Operater je, za postrojenje za koje je to određeno okolinskom dozvolom
obavezan pratiti stanje okoliša na način da:
a) osigura mjerenje emisija iz postrojenja,
b) osigura nadziranje uticaja emisija na okoliš i o tome vodi propisani
registar,
c) osigura mjerenje imisija, odnosno učešće u mjerenju imisija prema udjelu u
zagađivanju okoliša postrojenja kojim obavlja djelatnost i o tome vodi
propisani registar.
(4) Podatke iz registra iz stava (3) tč. b) i c) ovoga člana operater je
obavezan dostavljati na propisanim obrascima i u propisanim periodima odnosno
rokovima Fedealnom ministarstvu.
(5) Operater je odgovoran za tačnost podataka koje dostavlja.
(6) Operater je obavezan osigurati finansijska sredstva za praćenje stanja
okoliša koje je dužan provoditi u skladu sa ovim Zakonom.
Član 131.
(Analize podataka o praćenju stanja okoliša)
(1) Analizu podataka o emisijama i imisijama te analizu izvještaja o provođenju
praćenja stanja okoliša, odnosno zagađenosti okoliša provodi Federalno
ministarstvo u saradnji sa Fondom za zaštitu okoliša Federacije BiH, odnosno sa
upravnim organizacijama i tijelima javne vlasti nadležnim za pojedinu
komponentu okoliša odnosno opterećenje.
(2) Sredstva za provjeru podataka o emisijama i imisijama te analizu izvještaja
o provođenju praćenja stanja okoliša iz stava (1) ovoga člana osiguravaju se u
federalnom budžetu.
(3) Federalno ministarstvo može radi provjere i poređenja dostavljenih podataka
o izmjerenim emisijama i imisijama, odnosno o izvršenim mjerenjima u tu svrhu
osigurati praćenje zagađenosti okoliša, odnosno mjerenje emisija i/ili imisija.
POGLAVLJE XVI UPRAVNI I INSPEKCIJSKI NADZOR
Član 132.
(Upravni nadzor)
Nadzor nad primjenom odredbi ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu njega
vrši Federalno ministarstvo.
Član 133.
(Inspekcijski nadzor)
(1) Inspekcijski nadzor nad provođenjem odredbi ovog Zakona i drugih propisa
donesenih na osnovu njega vrše inspektori Federalne uprave za inspekcijske
poslove i kantonalne uprave za inspekcijske poslove.
(2) Inspekcijski nadzor nad poštovanjem uslova propisanih okolinskom dozvolom i
važećih propisa vrši nadležni inspekcijski organ na nivou vlasti organa koji je
donio dozvolu.
(3) Nadležni inspektori u vršenju inspekcijskog nadzora postupaju po odredbama
ovog Zakona i propisom koji reguliše oblast inspekcijskog nadzora u Federaciji
BiH i drugim zakonskim i provedbenim propisima.
(4) Za pogone i postrojenja za koje nije potrebna okolinska dozvola,
inspekcijski nadzor provodi mjesno nadležni inspektor nadležan za poslove
zaštite okoliša i urbanizma.
Član 134.
(Plan inspekcijske kontrole poštovanja mjera i uslova propisanih okolinskom
dozvolom)
(1) Plan inspekcijske kontrole podrazumijeva poštovanje uslova propisanih
okolinskom dozvolom i važećim propisima, te uključuje slijedeće:
a) opštu ocjenu značajnih pitanja u vezi sa poštovanjem uslova, mjera i
monitoringa propisanih okolinskom dozvolom;
b) opštu ocjenu značajnih pitanja u vezi sa poštovanjem uslova, mjera i
monitoringa propisanih rješenjem o odobrenju Studije;
c) geografsko područje koje pokriva plan inspekcijske kontrole;
d) registar postrojenja obuhvaćenih planom;
e) postupak za izradu programa rutinskih inspekcija i poštovanja uslova
propisanih okolinskom dozvolom;
f) postupak nerutinskih inspekcija poštovanja uslova propisanih okolinskom
dozvolom;
g) gdje je potrebno, odredbe o saradnji između različitih inspekcijskih tijela.
(2) Plan inspekcije poštovanja uslova propisanih okolinskom dozvolom i važećih
propisa se redovno ažurira.
(3) Na osnovu inspekcija, nadležni inspektorat redovno priprema programe
rutinskih inspekcija poštovanja uslova propisanih okolinskom dozvolom i važećih
propisa koji uključuju i učestalost posjeta lokacijama za različite vrste
postrojenja.
Član 135.
(Učestalost inspekcijskog nadzora)
(1) Period između dva izvršena nadzora na lokaciji se zasniva na ocjeni rizika
po okoliš koje predstavljaju predmetni pogoni i postrojenja.
(2) Period iz stava (1) ovog člana ne smije prelaziti šest mjeseci za
postrojenja za koja je izdata okolinska dozvola, a koja prema izvještaju o
stanju sigurnosti predstavljaju najviši rizik.
(3) U slučaju da se prilikom inspekcije utvrdi neusklađenost sa mjerama
propisanim okolinskom dozvolom, nadležni inspektor će dati rok za izvršenje
mjere i nakon isteka roka za izvršenje, obaviti ponovni nadzor.
(4) Kada kršenje uslova iz dozvola predstavlja neposrednu opasnost za ljudsko
zdravlje ili postoji opasnost izazivanja incidentne situacije u okolišu,
nadležni organ za provođenje inspekcijskog nadzora će narediti obustavljanje
rada dok se ne osigura usklađenost.
(5) O kršenju uslova propisanih dozvolom u skladu sa ovim članom, nadležni
organ za provođenje inspekcijskog nadzora će obavijestiti organ koji je izdao
predmetnu okolinsku dozvolu, u roku od sedam dana.
Član 136.
(Vanredne inspekcije)
Vanredne okolinske inspekcije se vrše prilikom istraživanja okolinskih nesreća,
incidenata, žalbi i prigovora u vezi zagađenja okoliša.
Član 137.
(Ovlaštenja nadležne inspekcije)
(1) Nadležni inspektori imaju pravo na nesmetan pristup svim prostorijama,
radnim područjima i postrojenjima radi provođenja kontrole na licu mjesta.
Inspektori mogu kontrolisati sve dokumente, uređaje i materijale koji se nalaze
u postrojenjima, uzimati uzorke i naložiti mjerenja, odnosno vršiti kontrolu
nad svim mjestima gdje postoji mogućnost ugrožavanja okoliša.
(2) Pravno lice čiji rad podliježe nadzoru dužno je omogućiti provođenje
inspekcijskog nadzora, dati na uvid potrebnu dokumentaciju i pružiti sve
potrebne podatke i obavještenja.
(3) O izvršenom nadzoru i utvrđenom stanju inspektor je dužan da sačini
zapisnik.
(4) Ukoliko nadležni inspektor utvrdi da rezultati izvršenih mjerenja ne
odgovaraju činjeničnom stanju ima pravo da uzorke pošalje akreditovanim
ispitnim tijelima i laboratorijama za obavljanje ispitivanja ili referentnim
centrima ovlaštenim od strane Vlade za pojedine komponente okoliša.
(5) Ukoliko se tokom ispitivanja utvrdi da izvršena mjerenja ne odgovaraju
činjeničnom stanju, troškove naknadnih mjerenja snosi operater.
Član 138.
(Pristup zapisniku o izvršenom inspekcijskom nadzoru)
(1) Zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru za pogone i postrojenja za koja
se izdaje okolinska dozvola mora biti dostupan operateru pogona i postrojenja
nad kojim je izvršen inspekcijski nadzor i dostavlja se nadležnom ministarstvu
koje je izdalo okolinsku dozvolu.
(2) Zapisnik iz stava (1) ovog člana mora biti dostupan javnosti, putem
internet stranice nadležnog inspektorata u roku od osam dana od dana izvršenog
inspekcijskog nadzora.
Član 139.
(Godišnji izvještaj)
(1) Inspekcija izrađuje godišnji izvještaj o radu.
(2) Sadržaj izvještaja iz stava (1) ovog člana obuhvata:
a) podatke i informacije o provođenju plana i programa rada;
b) podatke i informacije o poduzetim mjerama radi primjene propisa iz
nadležnosti inspektorata,
c) zajednički izvještaj o provedenim koordiniranim inspekcijskim nadzorima i o
drugim aktivnostima u okviru uzajamne saradnje sa drugim inspekcijama u
području zaštite okoliša i
d) prijedloge za unaprjeđenje inspekcijskog nadzora u području okoliša i stanja
zaštite okoliša.
(3) Godišnji izvještaj iz stava (1) ovoga člana inspektor podnosi nadležnom
ministarstvu za zaštitu
okoliša i biće dostupan javnosti putem internet stranice Inspektorata i
ministarstva.
Član 140.
(Ovlaštenja inspektora)
(1) Ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon ili propis
donesen na osnovu njega, inspektor ima pravo i obavezu bez odgađanja:
a) rješenjem narediti mjere za njihovo otklanjanje i rok;
b) izdati prekršajni nalog u skladu sa posebnim zakonom;
c) donijeti rješenje o zabrani rada pogona i postrojenja, odnosno pravnog lica
koja obavlja djelatnost, ukoliko utvrđene nepravilnosti nisu otklonjene u datom
roku;
d) podnijeti krivičnu prijavu nadležnom tijelu zbog krivičnog djela i
e) poduzeti druge mjere i izvršiti druge radnje koje je ovlašten poduzeti i
izvršiti na osnovu ovoga Zakona i/ili posebnog propisa.
(2) U slučaju ponovljenog kršenja propisa ili u slučaju ozbiljne opasnosti po
ljudsko zdravlje i okoliš koja se ne može riješiti drugim mjerama, inspektor
zaštite okoliša će zatražiti od nadležnog ministarstva da poništi izdatu
okolinsku dozvolu.
(3) Na rješenje federalnog inspektora može se uložiti žalba Federalnom
ministarstvu.
(4) Na rješenje kantonalnog inspektora žalba se podnosi direktoru Federalne
uprave za inspekcijske poslove.
(5) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
(6) Na rješenje federalnog inspektora za vode, žalba se podnosi Federalnom
ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
POGLAVLJE XVII PREKRŠAJNE ODREDBE
Član 141.
(Novčane kazne)
(1) Novčanom kaznom od 20.000,00 KM do 200.000,00 KM kaznit će se za prekršaj
pravno lice ako:
a) a) ne ispunjava obaveze nakon pribavljene okolinske dozvole u skladu sa
članom 91. ovog zakona;
b) ne poduzmu sve odgovarajuće preventivne mjere za sprječavanje zagađenja
preko graničnih vrijednosti emisija (član 84.);
c) ne osigura mjerenje emisija i imisija u skladu sa članm 130. ovog zakona;
d) dostavlja netačne odnosno neistinite podatke nadležnom tijelu (član 130.);
e) ne osigura financijska sredstva za praćenje stanja okoliša u skladu sa ovim
zakonom (član 130. stav (6));
f) ne izradi program prilagođavanja u skladu sa članom 94. stav (3) ovog
zakona;
g) ne obavijesti Federalno ministarstvo o svakoj promjeni u radu postrojenja
(član 95.);
h) u postrojenju u kojem su prisutne ili će biti prisutne opasne supstance ne
poduzme preventivne mjere nužne za smanjenje rizika nastanka i sprječavanje
nastanka velikih nesreća te mjere za ograničavanje uticaja velikih nesreća na
ljude, materijalna dobra i okoliš (član 102. stav (3));
i) ne izvijesti o okolnostima nesreće, opasnim supstancma i poduzetim mjerama
(član 105.);
j) ne dostavlja podatke Federalnom ministarstvu i Civilnoj zaštiti i ne dobije
saglasnost na Plan (član 106.);
k) utvrdi prisutnost velikih količina opasnih supstanci, a ne izradi Izvještaj
o stanju sigurnosti (član 107.);
l) ne izradi unutrašnji plan intervencije u skladu sa obavezom iz člana 113.;
m) ne dostavi u registar zagađivanja okoliša vjerodostojne, tačne i ažurne
podatke u propisanom roku (član 34. stav (4)).
(2) Novčanom kaznom od 3.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno
lice ako:
a) obavlja stručne poslove zaštite okoliša, a ne ispunjava uslove propisane
ovim Zakonom, odnosno posebnim propisom (član 73. stav (1));
b) započne obavljati stručne poslove zaštite okoliša bez dobijene saglasnosti
Ministarstva za obavljanje tih poslova (član 73. stav (2));
c) obavlja stručne poslove zaštite okoliša u svojstvu nosioca izrade Studije, u
istom postupku u kojem je investitor/operater (član 73.);
d) se utvrdi da se radi o povezanim društvima od kojih je jedno nosilac izrade
Studije, a drugo podnosilac zahtjeva.
(3) Za prekršaj iz stava (1) ovoga člana kaznit će se i odgovorno lice novčanom
kaznom od 1.000,00 do 20.000,00 KM.
(4) Za prekršaj iz stava (1) ovoga člana kaznit će se i fizičko lice – obrt,
novčanom kaznom od 500,00 KM do 10.000,00 KM.
(5) Posebno će se za prekršaj kazniti odgovorno lice kaznom od 5.000,00 KM do
15.000,00 KM ukoliko ne obavijesti Federalno ministarstvo o prestanku rada
postrojenja (član 95.).
Član 142.
(Posebne novčane kazne)
(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj
pravno lice ako:
a) ne ishodi okolišnu dozvolu u skladu sa ovim Zakonom i provedbenim propisima
donesenim na osnovu zakona (čl. 82. i 93.);
b) ne postupi u skladu sa odredbom člana 104. stav (3) ovoga Zakona;
c) ne poduzme potrebne mjere za vraćanje lokacije u prvobitno stanje nakon
prestanka rada pogona i postrojenja. (član 109. st. (2) i (3));
d) svojim djelovanjem ili propuštanjem djelovanja izazove opasnost za okoliš,
odnosno zagađivanje okoliša, a bez odgađanja ne poduzme mjere sprječavanja
odnosno mjere otklanjanja u skladu sa ovim Zakonom i provedbenim propisima
donesenim na osnovu zakona (član 115.).
(2) Za prekršaje iz stava (1) ovoga člana kaznit će se fizičko lice novčanom
kaznom od 300,00 KM do 1.500,00 KM.
(3) Za prekršaje iz stava (1) ovoga člana kaznit će se i odgovorno lice u
pravnom licu novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 1.500,00 KM.
Član 143.
(Onemogućavanje rada inspektora)
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za
prekršaj pravno lice ako onemogući obavljanje pregleda inspektora, odnosno
inspektora nadležnog prema posebnom zakonu ili ne dostavi u određenom roku na
uvid sve podatke i dokumentaciju potrebnu u provođenju nadzora.
(2) Za prekršaj iz stava (1) ovoga člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu
od 500,00 KM do 1.500,00 KM fizičko lice.
(3) Za prekršaj iz stava (1) ovoga člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu
od 1.000,00 KM do 1.5000,00 KM i odgovorno lice u pravnom licu.
Član 144.
(Prekršaj za nepoštovanje provedbenih propisa)
(1) Nepoštovanje obaveza određenih provedbenim propisima iz člana 146. ovoga
Zakona te neispunjenje tih obaveza u utvrđenom roku i na propisani način smatra
se prekršajem u smislu ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stava (1) ovoga člana pravno lice će se kazniti novčanom
kaznom u iznosu od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM.
(3) Za prekršaj iz stava (1) ovoga člana kaznit će se i odgovorno lice u
pravnom licu iz stava 2) ovoga člana novčanom kaznom od 500,00 KM do 3.000,00
KM.
(4) Za prekršaj iz stava (1) ovoga člana kaznit će se i fizičko lice - obrtnik
novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.500,00 KM.
Član 145.
(Rok zastare za prekršaje)
Za prekršaje propisane ovim Zakonom prekršajni postupak ne može biti pokrenut
kada protekne pet godine od dana kada je prekršaj izvršen.
POGLAVLJE XVIII PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 146.
(Donošenje provedbenih propisa)
(1) Federalno ministarstvo će u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog
zakona predložiti Vladi Federacije BiH članove Savjetodavnog vijeća iz člana
25. ovog zakona.
(2) Federalni ministar donosi propise iz čl. 34., 73., 74., 78., 100., 101.,
102., 111.,123., 124., i 129. ovog zakona u roku od jedne godine od stupanja na
snagu ovog Zakona.
(3) Vlada Federacije BiH donosi propise iz čl. 28., 52, 68., 81. i 83. ovog
zakona u roku od jedne godine od stupanja na snagu ovog zakona.
(4) Kantonalna ministarstva nadležna za zaštitu okoliša dužna su uskladiti
kantonalne propise iz oblasti zaštite okoliša sa ovim zakonom u roku od jedne
godine od stupanja na snagu ovog zakona.
(5) Provedbeni propisi koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ovog
zakona primjenjivati će se i dalje ako njihove odredbe nisu u suprotnosti sa
ovim zakonom.
(6) Postupci započeti prije stupanja na snagu ovog zakona, biti će okončani u
skladu sa odredbama propisa koji je bio na snazi prije stupanja na snagu ovog
zakona.
(7) Kantonalni ekološki akcioni planovi i lokalni ekološki akcioni planovi
ostaju na snazi i primjenjuju se do isteka roka za koji su doneseni. Istekom
roka, okolinsko planiranje se vrši u skladu sa propisom koji reguliše strateško
planiranje i upravljanje razvojem u Federaciji BiH.
Član 147.
(Primjena postojećih propisa)
Odredbe posebnih zakona i provedbenih propisa kojima se uređuju pitanja zaštite
okoliša koji nisu u suprotnosti sa ovim zakonom nastavljaju se primjenjivati.
Član 148.
(Prestanak važenja Zakona o zaštiti okoliša)
Stupanjem na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o zaštiti okoliša
("Službene novine Federacije BiH", br. 33/03 i 38/09).
Član 149.
(Stupanje na snagu)
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim
novinama Federacije BiH".
Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamenta Federacije BiH
Mirsad Zaimović
Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH
Tomislav Martinović