ZAKON
O ZAŠTITI OKOLIŠA

 


POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE

 


Članak 1.

 


(Predmet i cilj zakona)

 


(1) Ovim Zakonom (u daljem tekstu: Zakon) uređuju se:
a) načela zaštite okoliša;
b) zaštita sastavnicaokoliša;
c) nadležnost u oblasti zaštite okoliša;
d) informiranje i obrazovanje o okolišu;
e) pristup informacijama o okolišu i učešće javnosti u oblasti zaštite okoliša;
f) planiranje zaštite okoliša;
g) strateška procjena utjecaja na okoliš;
h) uspostava standarda kvalitete okoliša;
i) procjena utjecaja na okoliš;
j) okolišna dozvola;
k) sprječavanje nesreća velikih razmjera;
l) financiranje zaštite okoliša;
m) građanska odgovornost za štetu u okolišu;
n) sustav eko-označavanja i upravljanja okolišem;
o) međuentitetska suradnja u oblasti zaštite okoliša;
p) upravni i inspekcijski nadzor i
r) prekršajne odredbe.
(2) Ciljevi ovog Zakona su:
a) smanjeno korištenje, sprječavanje opterećivanja i zagađenje okoliša, sprječavanje narušavanja, kao i poboljšanje i obnova oštećenog okoliša;
b) poboljšanje uvjeta okoliša, zaštita ljudskog zdravlja, uključujući pravo na zdrav život;
c) očuvanje i zaštita prirodnih resursa, racionalno korištenje resursa i takav način gospodarenja kojim se osigurava obnova resursa;
d) usklađenost socijalnih, ekonomskih i drugih interesa Federacije BiH sa zahtjevima za zaštitu okoliša;
e) ostvarivanje i unaprjeđenje međunarodne suradnje u zaštiti okoliša;
f) animacija javnosti i učešće javnosti u djelatnostima koje imaju za cilj zaštitu okoliša;
g) koordiniranje gospodarstva i integriranje socijalnog i ekonomskog razvoja sukladno zahtjevima zaštite okoliša, i
h) uspostavljanje i razvoj institucija za zaštitu i očuvanje okoliša.
(3) Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba roda.


Članak 2.

 


(Primjena zakona)

 


Odredbe ovog Zakona odnose se na:
a) sve sastavnice okoliša (zrak, vodu, tlo, svijet biljaka, životinja i gljiva, krajobraz, izgrađeni okoliš);
b) sve vidove aktivnosti kojima je svrha korištenje i opterećivanje prirodnih resursa, odnosno djelovanje na okoliš koje znači opasnost od onečišćenjatijekom trajanja te aktivnosti, ili imaju negativan utjecaj na okoliš (poput buke, vibracija, radijacije, izuzimajući nuklearnu radijaciju, otpad, svjetlosno onečišćenje, itd.);
c) prava i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju aktivnosti utvrđene zakonom;
d) zadatke u području okoliša koji proizilaze iz međunarodnih konvencija.

 


Članak 3.

 


(Pravo na okoliš)

 


Svaka osoba ima pravo na zdrav i ekološki prihvatljiv okoliš kao osnovno ljudsko pravo te je opća dužnost zaštiti i poboljšati okoliš za dobrobit sadašnjih i budućih generacija.
Subjekti koji osiguravaju zaštitu okoliša su Federacija Bosne i Hercegovine, kantoni i jedinice lokalne samouprave u skladu sa ovim Zakonom i drugim propisima.

 


Članak 4.

 


(Pojmovi i definicije)

 


U smislu ovoga zakona, slijedeći pojmovi imaju slijedeće značenje:
- "biota" - predstavlja skup svih bioloških (živih) organizama u biotičkoj sredini;
- "biotička sredina" - je sustav u kojem, pored fizičkih i kemijskih zakonitosti, vladaju i specifične biološke zakonitosti;
- "emisija" - znači ispuštanje u okoliš supstanci, spojeva, organizama ili mikroorganizama koji su posljedica ljudskih aktivnosti i, kao i vibracija, topline, mirisa, buke ili svjetlosti koje proizvodi jedan ili više izvora u postrojenju i ispušta u zrak, vodu, tlo;
- "granične vrijednosti emisija"- masa ili energija izražena u vidu specifičnih parametara, koncentracije ili razine emisija, koje neće biti prekoračene tijekom određenog ili određenih vremenskih perioda;
- "Imisija" – kvalitet sastavnica okoliša (zrak, voda, tlo) koja se izražava kao prosječna vrijednost u određenom vremenu i prostoru;
- "informacije o okolišu " - svaka informacija u pisanoj, vizuelnoj, verbalnoj, elektronskoj ili bilo kojoj drugoj materijalnoj formi o stanju okoliša, odnosno o komponentama okoliša;
- "investitor" -nositelj zahvata odnosno projekta u okolišu;
- "izvješće o nultom stanju" - podaci o vrsti i količini emisija sa ciljem utvrđivanja i procjene glavnih utjecaja na okoliš prilikom prvog podnošenja zahtjeva za izdavanje okolišne dozvole;
- "izvješće o strateškoj procjeni" - dokument koji se prilaže uz određeni plan, program ili strategiju i sadrži identifikaciju, opis i procjenu mogućih znatnih utjecaja na okoliš zbog realizacije plana, programa ili strategije, kao i varijante razmatrane i usvojene na osnovu ciljeva i prostornog obuhvata plana, programa ili strategije;
- "javnost" - jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba, njihove udruge, organizacije ili grupe;
- "korištenje okoliša" - aktivnost koja izaziva promjene u okolišu, njegovim korištenjem u potpunosti ili nekom njegovom sastavnicom kao prirodnim resursom ili ispuštajući supstance, odnosno energiju u okoliš ili sastavnicu okoliša, sukladno propisima koji reguliraju područje zaštite okoliša;
- "mjerenje i osmatranje" - postupci kojima se identificiraju indikatori za praćenje stanja okoliša;
- "mjere otklanjanja" - svako djelovanje za smirivanje stanja ili privremene mjere za ponovno uspostavljanje prvobitnog stanja, sanaciju ili obnovu oštećenih prirodnih dobara, ili osiguranje ekvivalentne alternative tim dobrima;
- "mjere sprječavanja" - sve mjere poduzete kao odgovor na događaj, radnju ili nedjelovanje koji su izazvali prijeteću opasnost od štete u okolišu, radi sprječavanja ili svođenja te štete na najmanju mjeru;
- "najbolje raspoložive tehnike" - najefikasniji i najnapredniji stupanj razvoja aktivnosti i i njihovog načina rada koji ukazuje na praktičnu pogodnost primjena određenih tehnologija za osiguranje graničnih vrijednosti emisija u cilju sprječavanja i tamo gdje to nije izvodljivo, smanjenje emisija u okoliš. Najbolje raspoložive tehnike podrazumijevaju i tehnologiju koja se primjenjuje i način na koji se postrojenje projektira, gradi, održava, koristi i stavlja van uporabe;
- "nesreća većih razmjera" - pojava emisije većih razmjera, požara ili eksplozije uslijed nekontroliranih promjena nastalih tijekom rada postrojenja koje znače neposrednu ili odloženu ozbiljnu opasnost po zdravlje ljudi ili okoliš, unutar ili izvan postrojenja, a koja uključuje jednu ili više opasnih supstanci;
- "održivi razvoj" je razvoj društva, koji kao osnovne kriterije uključuje, ekološku, gospodarsku i socio-kulturnu održivost, i koji s ciljem unapređenja kvalitete života i zadovoljavanja potreba današnjeg naraštaja uvažava iste mogućnosti zadovoljavanja potreba idućih naraštaja, te omogućuje dugoročno očuvanje kvaliteta okoliša, georaznolikosti, bioraznolikosti i krajobraza;
- "okoliš"- je prirodno okruženje ljudi, životinjskog i biljnog svijeta, gljiva i organizama i njihovih zajednica, koje omogućuje njihovo postojanje i njihov daljnji razvitak: zrak, vode, tlo, zemljište, energija, te materijalna dobra i kulturnu baštinu kao dio okruženja kojeg je izgradio čovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog djelovanja;
- "okolišna dozvola" – rješenje kojim se propisuju mjere i uvjeti zaštite okoliša tijekom izgradnje i rada određenog pogona ili postrojenja, koja se izdaje na osnovu provedenog postupka utvrđivanja mjera zaštite okoliša kako je propisano odredbama ovoga Zakona;
- "obnavljanje"- uključujući "prirodno obnavljanje" - u slučaju vode, zaštićenih vrsta i prirodnih staništa vraćanje oštećenih prirodnih dobara i/ili oštećenih funkcija u početno stanje, a u slučaju štete nanesene zemljištu, otklanjanje svakog znatnog rizika od nepovoljnog utjecaja na zdravlje ljudi;
- "onečišćenje" - podrazumijeva direktno ili indirektno uvođenje, kao posljedicu ljudske djelatnosti, supstanci, vibracija, toplote, mirisa, ili buke u zrak, vodu ili tlo koje mogu biti štetne po zdravlje čovjeka ili imovinu, ili kvalitetu života u okolišu kao i svaki poremećaj količine određenih kemijskih ili bioloških supstancii ili fizikčkih osobina u odnosu na prirodne vrijednosti;
- "onečišćivač" - svaka fizička ili pravnaosoba koja posrednim ili neposrednim djelovanjem ili propuštanjem djelovanja izazivaonečišćenje okoliša;
- "onečiščujućasupstanca" – supstanca ili više supstanci koje zbog svojih osobina, količine i unošenja u okoliš, odnosno u pojedine sastavnice okoliša mogu štetno utjecati na zdravlje ljudi, biljni ili životinjski svijet, svijet gljiva, odnosno bioraznolikost i krajobraznu raznolikost;
- "opasnost" - unutrašnje svojstvo opasnih tvari ili fizička situacija koja može izazvati štetu po ljudsko zdravlje i okoliš kao i stvarna mogućnost da će u bliskoj budućnosti doći do štete u okolišu;
- "opasna supstanca" - supstanca, mješavina supstanci ili preparat koji je prisutan kao proizvod, nusproizvod, talog ili međuproizvod, uključujući i one supstance za koje je osnovano očekivati da bi mogle nastati u slučaju nesreće;
- "opća obvezujuća pravila" - su pravila koja sadrže granične vrijednosti emisije ili druge mjere i tehnike na razini djelatnosti, i koja su donesena kako bi se pomoću njih direktno utvrdili uvjeti (mjere i tehnike) okolinske dozvole;
- "opterećivanje okoliša" - emisija supstanci ili energije u okoliš;
- "operater"- pravna ili fizičkaosoba kojasukladno posebnom propisu obavlja ili nadzire gospodarsku aktivnost naosnovu dozvole, drugog odobrenja, upisa u registar ili u drugu javnu evidenciju, uključujući upravljanje radom ili nadzor postrojenja ili na koju je preneseno ovlaštenje donošenja ekonomskih odluka o tehničkom funkcioniranju postrojenja;
- "plan aktivnosti" - plan prilagođavanja postojećih pogona i postrojenja koji sadrži ciljeve, mjere i uvjete koji moraju zadovoljiti nove standarde zaštite okoliša, u utvrđenom roku;
- "pogoni i postrojenja"- jedna ili više tehničkih jedinica u kojima se vrše djelatnosti koje mogu imati negativne utjecaje na okoliš ili mogu biti prisutne opasne supstance;
- "postojeći pogoni i postrojenja" - pogon i postrojenje koje je u radu, uključujući i probni rad, ili je bilo u radu, a ima mogućnost ponovnog pokretanja rada, i koje je izgrađeno na osnovu odobrenja za građenje;
- "praćenje stanja" - praćenje promjena u okolišu na osnovu Federalne liste indikatora za praćenje okoliša;
- "prirodni resurs" - komponenta prirodnog okoliša, odnosno sastavni dio prirodnog okoliša, koji se može koristiti da bi se zadovoljile potrebe društva, izuzimajući umjetni okoliš;
- "procjena utjecaja na okoliš" - identifikacija, opis i odgovarajuća procjena u odnosu na svaki pojedinačan slučaj, sukladno odredbama ovog Zakona, izravan i neizravan utjecaj nekog projekta na sljedeće elemente i faktore:
1. ljude, biljni, životinjski svijet i gljive;
2. zemljište, vodu, zrak, klimu i krajobraz;
3. materijalna dobra i kulturnu baštinu;
4. međudjelovanje faktora navedenih u prethodnim točkama.
- "promjena u radu" - promjena u prirodi, funkcioniranju ili proširenje pogona, postrojenja, objekta i aktivnosti u određenoj djelatnosti koje bi moglo imati posljedice po okoliš;
- "razine emisije povezane s najboljim raspoloživim tehnikama" - su razine industrijskih emisija koje su postignute u normalnim uvjetima rada koristeći najbolju raspoloživu tehniku ili kombinaciju najboljih raspoloživih tehnika;
- "rizik po okoliš" – potencijalni i stvarni efekat pogona i postrojenja na ljudsko zdravlje i okoliš uzimajući u obzir razinu i vrste emisija, osjetljivost lokalnog okoliša i rizik od nesreća;
- "sanacija"- skup mjera i aktivnosti kojima se uspostavlja stanje okoliša koje je bilo prije nastanka štete, odnosno onečišćenja okoliša uključujući uređenje prostora, revitalizaciju i rekultivaciju.
- "komponente okoliša" – zemljište, zrak, vode, tlo, biosfera, kao i onečišćeni okoliš nastao kao posljedica djelovanja ljudskog faktora i sastavni je dio okoliša;
- "skladištenje" - odlaganje radi čuvanja na sigurnome mjestu ili držanja na skladištu;
- "standard kvalitete okoliša" - propisani zahtjevi koji se moraju ispuniti u određenom vremenskom razdoblju, u određenoj sredini ili određenom dijelu;
- "strategija, plan ili program" - je dokument koji se priprema i/ili usvaja na federalnoj ili kantonalnojrazini, ilirazinijedinica lokalne samouprave, ili koji je pripremljen za donošenje kroz zakonodavnu proceduru, te koji je uređen zakonom ili provedbenim propisom.
- "strateška procjena utjecaja na okoliš" – sustavni proces vrijednovanja okolišnih posljedica predloženih planova i programa, uključujući i zdravlje, koji se sastoji od određivanja obima izvješća o strateškoj procjeni i njegovoj pripremi, uz osiguranje javnih rasprava i konzultacija, kako bi se još u ranoj fazi donošenja odluka uz ekonomska i društvena uključila i okolišna razmatranja;
- "strateška studija" - u postupku strateške procjene izrađuje se strateška studija. Strateškom studijom određuju se, opisuju i procjenjuju očekivani znatni efekti na okoliš koje može izazvati provođenje strategije, plana ili programa i opcije zaštite okoliša koji uzimaju u obzir ciljeve i obim te strategije, plana ili programa;
- "svjetlosno onečišćenje"- emisija svjetlosti iz umjetnih izvora svjetlosti koja štetno djeluje na ljudsko zdravlje i izaziva osjećaj bliještanja, ugrožava sigurnost u prometu zbog bliještanja, zbog neposrednog ili posrednog zračenja svjetlosti prema nebu ometa život ili seobu ptica, šišmiša, kukaca i drugih životinja te remeti rast biljaka, ugrožava prirodnu ravnotežu na zaštićenim područjima, ometa profesionalno ili amatersko astronomsko promatranje neba ili zračenjem svjetlosti prema nebu nepotrebno troši električnu energiju te narušava sliku noćnog krajobraza;
- "šteta" - u smislu odgovornosti za štetuizazvanu u okolišu znači mjerljiv štetni efekat, odnosno promjenu na prirodnim dobrima ili neposredan ili posredan mjerljivi poremećaj u funkcioniranju prirodnih dobara;
- "šteta u okolišu" - svaka šteta nanesena zaštićenim biljnim i/ili životinjskim vrstama i njihovim staništima, vodama, moru, tlu i zemljinoj kamenoj kori;
- "tehničke upute" - predstavljanju referentni dokument o najboljim raspoloživim tehnikamanastao kao rezultat razmjene podataka za utvrđene djelatnosti;
- "tehnika u nastajanju" - je nova tehnika za industrijsku aktivnost koja bi, ako se komercijalno razvije, mogla pružiti višu općurazinu zaštite okoliša ili bar jednakurazinu zaštite okoliša, uz veće uštede troškova od postojećih najboljih raspoloživih tehnika;
- "tlo" - znači gornji sloj Zemljine kore, smješten između kamene podloge i površine. Tlo se sastoji od čestica minerala, organskih supstanci, vode, zraka i živih organizama;
- "temeljno izvješće" - izvjeće o stanju voda, zraka i tla koji su zagađeni opasnim supstancama povezanim s djelatnošću operatera;
- "troškovi" - znači troškovi opravdani potrebom osiguranja dobrog i efikasnog provođenja ovog Zakona uključujući troškove procjene štete u okolišu, procjenu opasnosti od štete, alternativnih mjera, kao i administrativne i zakonske troškove, troškove izvršenja, troškove prikupljanja podataka i druge opće troškove te troškove praćenja i nadzora;
- "supstance" - su kemijski elementi i njihovi spojevi u prirodnom stanju ili dobiveni proizvodnim postupkom, uključujući i dodatke koji su nužni za održavanje njihove stabilnosti te nečistoće koje proizlaze iz proizvodnog postupka uključujući radioaktivne supstance i genetski modificirane mikroorganizme i genetski modificirane organizme. U odredbama ovoga Zakona koje se odnose na okolišnu dozvolu, supstance su kemijski elementi i njihovi spojevi, osim:
1. radioaktivnih supstanci određenih posebnim propisom kojim se utvrđuju osnovne sigurnosne norme za zaštitu zdravlja radnika i šire javnosti od opasnosti od ionizirajućeg zračenja;
2. genetski modificiranih mikroorganizama koji su određeni posebnim propisom o kontroliranoj upotrebi genetski modificiranih mikroorganizama;
3. genetski modificiranih organizama koji su određeni posebnim propisom kojim se uređuje namjerno ispuštanje genetski modificiranih organizama u okoliš;
- "udruge za zaštitu okoliša" – udruge koje su se svojim statutima i u svom polju djelovanja opredijelile za rad i promoviranje u oblasti zaštite okoliša.
- "utjecaj na okoliš" - znači bilo koji efekt na okoliš, uključujući ljudsko zdravlje, floru, faunu, biološku raznolikost, tlo, klimu, vode, zrak, krajobraze, prirodna područja, materijalna dobra, kulturnu baštinu i uzajamno djelovanje ovih faktora;
- "vodni akt" – podrazumijeva prethodnu vodnu suglasnost ili vodnu suglasnost ili vodnu dozvolu u skladu sa Zakonom o vodama;
- "zainteresirana strana" - javnost na koju utječe ili bi moglo utjecati odlučivanje o okolišu ili ima interes o odlučivanju o okolišu; udruge građana koje djeluju na području zaštite okoliša i ispunjavaju sve uvjete u skladu sa ovim Zakonom, smatratće se zainteresiranim;
- "zainteresirani organ"- organ javne uprave nadležan za davanje mišljenja u tijeku upravnog postupka, odnosno organ uprave ili organ jedinice lokalne samouprave koji može biti zainteresiran za planirani projekat, odnosno procjenu njegovog utjecaja na okoliš i zdravlje;
- "zaštita okoliša" - sve odgovarajuće djelatnosti i mjere kojima je cilj prevencija od opasnosti štete ili zagađenja okoliša, reduciranje ili odstranjivanje štete koja je nastala i povrat na stanje prije izazvane štete;
- "zemljište" -obuhvata fizički prostor: tlo, klimu, hidrologiju, geologiju, vegetaciju u obimu koji utječe na mogućnost njegovog korištenja, te rezultate prošle i sadašnje aktivnosti čovjeka, kao i društveno – ekonomske parametre, i
- "znatna promjena" - promjena u radu pogona i postrojenja koja može imati znatan negativan utjecaj po ljude i okoliš. Znatnom promjenom smatra se i bilo koja promjena ili proširenje postrojenja koje odgovara kriterijima/pragovima navedenim u provedbenim propisima.

 


POGLAVLJE II. NAČELA ZAŠTITE OKOLIŠA

 


Članak 5.

 


(Načelo održivog razvoja)

 


Održivi razvoj u oblasti okoliša podrazumijeva:
a) očuvanje komnponenti okoliša i jačanje njihovih ekoloških funkcija;
b) da emisije polutanata ne prelaze kapacitet zraka, vode i tla i njihovu sposobnost apsorpcije i samoprečišćavanja, i
c) stalno očuvanje biološkog diverziteta, ljudskog zdravlja, te kvaliteta zraka, vode i tla prema standardima koji su uvijek dovoljni za život ljudi, biljnog i životinjskog svijeta.

 


Članak 6.

 


(Načelo opreza i prevencije)

 


(1) Pri postojanju prijetnje od nepopravljive štete po okoliš, nedostatak pune znanstvene podloge ne odgađa uvođenja mjera opreza i spriječavanja dalje degradacije okoliša.
(2) Upotreba okoliša organizira se i obavlja na način koji:
a) rezultira najnižim mogućim stupnjem opterećenja i upotrebe okoliša;
b) spriječava onečišćenja okoliša i
c) spriječava štetu po okoliš.
(3) Pri uporabi resursa (sirovina i materijala) mora se poštovati načelo opreza, tj. pažljivo upravljati i ekonomično koristiti sastavnice okoliša, te svesti na najmanju moguću mjeru nastajanje otpada primjenom recikaže i/ili ponovne uporabe prirodnih i vještačkih materijala.
(4) U cilju prevencije degradacije pri upotrebi okoliša primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike. Korisnik okoliša koji predstavlja opasnost po okoliš ili izazove štetu po okoliš dužan je opasnost za nastanak štete svesti na razinu dozvoljenu graničnim vrijednostima.
(5) Ukoliko je šteta nastala kao posljedica dosadašnjih djelatnosti korisnika, korisnik je dužan otkloniti i popraviti nastalu štetu u okolišu.

 


Članak 7.

 


(Načelo zamjene)

 


(1) Svaku postojeću djelatnost koja ima štetne posljedice po okoliš, potrebno je prilagoditi propisanim ograničenjima u pogledu obima utjecaja na okoliš. Prilagodb adjelatnosti obavlja se i u slučaju da su troškovi prilagodbe veći od vrijednosti koje treba zaštititi.
(2) Odredba stavka (1) ovoga članka primjenjuje se pri uporabi proizvoda, dijelova postrojenja, opreme i primjene proizvodnih procesa uz obvezno ograničavanje onečišćenje okoliša na izvoru.

 


Članak 8.


(Načelo integralnog pristupa)

 


(1) Zahtjevi za visokim nivoom zaštite okoliša i poboljšanjem kvaliteta okoliša sastavni su dio svih politika kojima je cilj razvoj okoliša, a osiguravaju se u skladu sa načelom održivog razvoja.
(2) Svrha načela integralnog pristupa je spriječavanje ili svođenje na najmanju moguću mjeru rizika od štete po okoliš u cijelosti.
(3) Načelo integralnog pristupa obuhvata:
a) uzimanje u obzir cijelog životnog ciklusa materijala i proizvoda;
b) predviđanje posljedica u svim komponentama okoliša kao rezultata djelovanja materijala i djelatnosti (novih i postojećih);
c) svođenje nastanka otpada i štetnog djelovanja otpada na najmanju moguću mjeru;
d) primjenjivanje općih metoda za procjenu i poređenje problema u okolišu; i
e) komplementarnu primjenu mjera u odnosu na posljedice, poput kvalitativnih ciljeva zaštite okoliša i mjera usmjerenih prema izvorima kada su u pitanju emisije.

 


Članak 9.

 


(Načelo suradnje i podjele odgovornosti)

 


(1) Održivi razvoj u području okoliša postiže se suradnjom i zajedničkim djelovanjem svih subjekata u cilju zaštite okoliša.
(2) Provođenje ciljeva vezanih za okoliš ostvaruje se suradnjom i koordinacijom unutar Federacije BiH, međuentitetskom suradnjom i suradnjom sa Brčko Distriktom BiH, bilateralnim ili multilateralnim međunarodnim sporazumima o zaštiti okoliša, kao i pružanjem informacija i pomoći u vezi zaštite okoliša, a naročito u odnosima sa susjednim zemljama.

 


Članak 10.

 


(Načelo učešća javnosti i pristup informacijama)

 


(1) Pitanja zaštite okoliša ostvaruju se putem učešća javnosti. Svaki pojedinac i organizacija moraju imati odgovarajući pristup informacijama koje se odnose na okoliš, a kojim raspolažu organi uprave i upravne organizacije, uključujući i informacije o opasnim supstancama i djelatnostima u njihovim zajednicama kao i mogućnost učešća u donošenju odluka.
(2) Organi koji donose propise i tijela nadležna za zaštitu okoliša su dužni pomagati i razvijati svijest javnosti, kao i poticati učešće u odlučivanju, omogućujući dostupnost informacija široj javnosti.
(3) Javnost ima pravo sudjelovati u postupcima koji se vode na zahtjev operatera i investitora sukladno odredbama ovog Zakona ili drugim propisima.
(4) S ciljem postizanja obeštećenja ili pravne zaštite svaka zainteresirana strana ima pravo na zaštitu u upravnim i sudskim postupcima.
(5) Svaki pojedinac ima pravo na jednak pristup informacijama o okolišu bez obzira na spol, dob, vjersku i rasnu pripadnost.

 


Članak 11.

 


(Načelo onečišćivać plaća)

 


(1) Onečišćivać plaća troškove nadzora i prevencije od onečišćenja, kao i nadoknadu za štetu učinjenu okolišu bez obzira jesu li troškovi nastali uslijed nametanja odgovornosti zbog emisija onečišćenja, naknada utvrđenih odgovarajućim financijskim instrumentima ili kao obveza utvrđena propisom o smanjivanju onečišćenja okoliša.
(2) Onečišćivać, iz stavka (1) ovog članka, je odgovoran za sve djelatnosti koje imaju utjecaj na okoliš sukladno ovom Zakonu i drugim propisima.

 


POGLAVLJE III. ZAŠTITA SASTAVNICA OKOLIŠA

 


Članak 12.

 


(Integrirana zaštita komponenti okoliša)

 


(1) Sastavnice okoliša moraju biti zaštićene pojedinačno i u sklopu ostalih sastavnica okoliša, uzevši u obzir njihove međuovisne odnose. Sukladno tome utvrđuje se i način opterećivanja i korištenja sastavnica okoliša
(2) Zaštita komponenti okoliša podrazumijeva zaštitu kvalitete, kvantiteta i njihovih zaliha, kao i očuvanje prirodnih procesa unutar sastavnicai i njihove prirodne ravnoteže.
(3) Posebnim propisima uređuju se pojedina područja zaštite i očuvanja sastavnica okoliša i zaštite od utjecaja koji znače opasnost po okoliš.

 


Članak 13.

 


(Očuvanje tla)

 


(1) Očuvanje tla obuhvata površinu i slojeve ispod površine zemlje, formacije stijena i minerala kao i njihove prirodne i prijelazne oblike i procese.
(2) Očuvanje tla obuhvata očuvanje proizvodnosti, strukture, ravnoteže vode i zraka, te biota tla.
(3) Na površini ili ispod površine tla mogu se obavljati takve vrste djelatnosti i odlagati tvari koje ne onečišćuje ili ne oštećuju kvantitet iznad propisanih graničnih vrijednosti, kvalitete, materijalne procese tla i komponente okoliša.
(4) Tijekom i prije provođenja projekata (izgradnje, eksploatiranja ruda, itd.), mora se osigurati odgovarajuće razdvajanje, deponiranje i zaštita površinskog sloja tla kao i zaštita i korištenje poljoprivrednog i šumskog tla.
(5) Nakon završetka djelatnosti koje uključuju uporabu tla, korisnik osigurava obnovu područja prema projektu rekultivacije.
(6) Korisnik osigurava obnovu i ponovni razvoj područja tijekom korištenja okoliša, tamo gdje postoje uvjeti i ukoliko je to utvrđeno posebnim propisima ili odlukom nadležnog organa.
(7) Zaštita tla definirana je posebnim propisima koji reguliraju oblast poljoprivrednog, šumskog i ostalog tla u Federaciji BiH.

 


Članak 14.

 


(Zaštita voda)

 


(1) Zaštita voda obuhvata očuvanje površinskih, podzemnih, prijelaznih i priobalnih voda, zaliha vode, reguliranje kvaliteta i kvantiteta vode, zaštitu riječnih korita, vodnog dobra, vodnih i za vodu vezanih ekosustava, obalnih područja kopnenih voda i akvafera.
(2) Zaštita voda se provodi kroz opće zabrane i ograničenja, obvezu odvodnje i tretmana otpadnih voda, kontrolu poštovanja propisanih graničnih vrijednosti za ispuštanje otpadnih voda, postizanje dobrog stanja voda i standarda kvalitete okoliša za vode, upravljanje incidentnim situacijama, osiguranje uvjeta za postizanje ekološki prihvatljivog protoka i uspostavu zaštićenih područja.
(3) Zaštita mora i obalnog područja od onečišćenja podrazumijeva: upravljanje obalnim područjem, morskim dnom i morskim podzemljem, te morskim okolišem na osnovu ekosustavnog pristupa, smanjenje ili uklanjanje onečišćenja, odnosno opterećenja u morskom i obalnom okolišu, očuvanje zaštićenih i ekološko značajnih područja u moru i obalnom području, zaštita, očuvanje i obnavljanje morskih resursa te strukture i funkcije morskih i obalnih ekosustava, sustavno praćenje i nadzor morskih i obalnih ekosustava, na osnovu ekosustavnog pristupa.
(4) Zaštita i upravljanje obalnim područjem obuhvata mjere zaštite obalnih ekosustava i održivo i integrirano upravljanje obalnim resursima te koordinativne aktivnosti vezane za unaprijeđenje usaglašavanja djelatnosti svih subjekata nadležnih za obalna područja primjenjujući pristup integriranog upravljanja obalnim područjem.
(5) Zaštita voda definirana je posebnim propisom koji regulira oblast voda u Federaciji BiH.

 


Članak 15.


(Zaštita zraka)

 


(1) Zaštita zraka obuhvaća očuvanje atmosfere u cijelini, sa svim njenim procesima, očuvanje njene strukture i klimatskih obilježja.
(2) Zrak mora biti zaštićen od opterećenja svih umjetnih utjecaja koji se vrše na zrak ili na druge sastavnice okoliša putem transmisija radiokativnih, tekućih, plinovitih ili krutih supstanci ukoliko postoji opasnost od štetnog utjecaja na kvalitetu zraka ili štetnog odražavanja na ljudsko zdravlje.
(3) Kada se planira uvođenje aktivnosti i uspostava postrojenja, kao i proizvodnja i korištenje proizvoda potrebno je poduzeti mjere kako bi nivo onečišćujućih supstanci zraka bio sveden na najmanju moguću mjeru.
(4) Planiranje zaštite zraka, izvori emisija, zaštita zraka, nadzor, sudjelovanje javnosti i financiranje zaštite zraka propisani su posebnim propisom koji regulira zaštitu zraka u Federaciji BiH.

 


Članak 16.

 


(Očuvanje i korištenje biosfere)

 


(1) Očuvanje biosfere obuhvata zaštitu živih organizama, njihovih zajednica i staništa, uzimajući u obzir i očuvanje prirodnih procesa unutar njihovih staništa i prirodne ravnoteže uz osiguravanje održivosti ekosustava.
(2) Korištenje biosfere ne može se obavljati na način koji narušava prirodne procese i uvjete bioraznolikosti i znači opasnost za njegovu održivost.
(3) Zaštita i korištenje biosfere, vrši se na osnovu ovog Zakona i posebnog propisa koji regulira zaštitu prirode u Federaciji BiH..

 


Članak 17.

 


(Očuvanje izgrađenog okoliša)

 


(1) Prostornim planom određuju se zone građenja na određenim lokacijama ovisno o stupnju opterećenja okoliša i svrhe izgradnje unutar pojedinih dijelova na određenim lokacijama.
(2) Obavljanje djelatnosti u pojedinim zonama, s različitim razinama zaštite područja, dozvoljeno je na način utvrđen posebnim propisima sukladno sa prirodom opterećivanja okoliša i ovim zakonom.
(3) Zelene površine unutar jedinica lokalne samouprave uređuju se na način utvrđen Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH i akata lokalne samouprave o komunalnom redu.

 


Članak 18.

 


(Zaštita od štetnih utjecaja opasnih supstanci i tehnologija)

 


(1) Zaštita od štetnih utjecaja opasnih supstanci obuhvata zaštitu od uporabe svih prirodnih i umjetnih supstanci koje koriste, proizvode ili dijele korisnici okoliša tijekom provođenja djelatnosti, a koje su po svom kvantitetu ili karakteristikama, eksplozivne, zapaljive, radioaktivne, toksične, podložne koroziji, izazivaju infekcije, ekotoksične, mutagene, kancerogene, iritirajuće ili mogu izazvati takav utjecaj u kontaktu s drugim supstancama.
(2) Tijekom upravljanja opasnim supstancama ili tijekom uporabe, uključujući i eksploataciju, odnosno ekstrakciju, skladištenje, transport, proizvodnju, izradu i primjenu ili kada se primjenjuju opasne tehnologije, moraju se poduzeti sve potrebne zaštitne i sigurnosne mjere kojima se rizik od opasnosti po okoliš svodi na najniži stupanj ili se eliminira mogućnost takvih opasnosti sukladno posebnim propisima.
(3) Pri primjeni tehnologija koje mogu značiti opasnost po okoliš mora se odrediti zaštitno područje ili udaljenost, sukladno prirodi izvora opasnosti, kako bi se smanjio rizik od opasnosti po okoliš.

 


Članak 19.

 


(Zaštita od štetnog utjecaja otpada)

 


(1) Zaštita od štetnog utjecaja otpada na okoliš obuhvata zaštitu od svih vrsta supstanci, proizvoda, uključujući ambalažu i materijal za pakiranje tih supstanci, odnosno sve vrste proizvoda koji se odlažu ili za koje se planira da će biti odloženi.
(2) Posjednik otpada dužan je poduzeti odgovarajuće mjere upravljanja otpadom i druge mjere zbrinjavanja otpada koje su propisane propisom o upravljanju otpadom u Federaciji BiH, te osigurati osnovne mjere u cilju sprječavanja stvaranja otpada, recikliranja i tretiranja otpada za ponovnu uporabu, kao i moguće korištenje otpada za stvaranje energije te sigurno odlaganje.

 


Članak 20.

 


(Zaštita od buke i vibracija)

 


(1) Zaštita od buke i vibracija u okolišu obuhvaća zaštitu od svih vrsta vještački proizvedenih emisija koje izazivaju opterećenje nepoželjnom, neprijatnom bukom i vibracijama, koje mogu ugroziti zdravlje ili na njega štetno utjecati.
(2) Radi zaštite od buke i vibracija potrebno je primjenjivati tehničke i organizacijske metode koje potiču:
a) smanjivanje stvaranja emisija buke i vibracija, odnosno izvora koji stvaraju buku i vibracije;
b) smanjivanje opterećenja, odnosno sprječavanje povećanja opterećenja bukom i vibracijama;
c) naknadnu zaštitu u onim sredinama koje su pod stalnim opterećenjem iznad utvrđenih standarda.
(3) Zaštita od buke i vibracija definirana je ovim Zakonom i posebnim propisima o zaštiti od buke i vibracija u Federaciji BiH.

 


Članak 21.

 


(Zaštita od štetnih radijacijskih i svjetlosnih utjecaja)

 


(1) Zaštita okoliša od radijacijskih utjecaja obuhvata zaštitu od umjetno proizvedene i prirodne ionizacije, neionizirajuće radijacije i termalne radijacije svih vrsta u skladu sa zakonima i drugim propisima.
(2) Svjetlosno onečišćenje je promjena razine prirodne svjetlosti u noćnim uvjetima prouzrokovana unošenjem svjetlosti proizvedene ljudskim djelovanjem.
(3) Zaštita od svjetlosnog onečišćenja obuhvata mjere zaštite od nepotrebnih, nekorisnih ili štetnih emisija svjetlosti u prostor u zoni i izvan zone koju je potrebno osvijetliti, te mjere zaštite noćnog neba od prekomjernog osvjetljenja.
(4) Nadležno federalno ministarstvo podzakonskim aktima regulira mjere zaštite od svjetlosnog zagađenja koje proizilazi iz ovog članka.

 


POGLAVLJE IV. NADLEŽNOST

 


Članak 22.

 


(Nadležnost federalnog i kantonalnih ministarstava)

 


Nadležnosti po pitanju okoliša ostvaruju se na razini Federacije BiH i kantona.

 


Članak 23.


(Nadležnost Federalnog ministarstva okoliša i turizma)

 


Federalno ministarstvo okoliša i turizma (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo):
a) planira, predlaže i provodi strateške dokumente, politike, financijske planove i programe iz područja zaštite okoliša, te programe i propise u oblasti prevencije, sanacije i razvoja zaštite okoliša;
b) prati, analizira i ocijenjuje stanje okoliša i provođenje zaštite okoliša, kao i iskustva stečena u području zaštite, korištenja i razvoja okoliša;
c) uspostavlja i upravlja sustavom izvještavanja i informiranja o okolišu u Federaciji BiH;
d) izdaje okolišne dozvole iz svoje nadležnosti sukladno odredbama ovoga Zakona i drugih propisa;
e) vodi registar o onečišćivača i onečišćenjima svih komponenti okoliša koji je dostupan javnosti;
f) organizira aktivnosti kojima je cilj sprječavanje ili smanjenje štetnih posljedica po okoliš;
g) sudjeluje s drugim nadležnim organima u izradi programa i planova za uporabu prirodnih resursa, izradi i ostvarivanju posebnog plana i kvalifikacijskog sustava i rješava po žalbama na rješenja kantonalnih ministarstava donesenih na temelju federalnog zakona i drugih federalnih propisa i obavlja druge poslove i zadatke zaštite okoliša iz nadležnosti Federacije BiH;
h) pruža potrebnu pomoć nadležnim državnim organima u provođenju međunarodnih obveza koje je BiH preuzela i surađuje s nadležnim ministarstvom Republike Srpske, nadležnim organom Brčko Distrikta BiH i institucijama BiH.

 


Članak 24.

 


(Nadležnost kantonalnog ministarstva nadležnog za okoliš)

 


Kantonalno ministarstvo nadležno za okoliš (u daljnjem tekstu: kantonalno ministarstvo):
a) izrađuje nacrte propisa i planskih dokumenata iz područja zaštite okoliša, koji su usklađeni sa federalnim propisima, strategijama i drugim planskim dokumentima iz ove oblasti;
b) analizira i ocjenjuje stanje okoliša i djelatnosti zaštite okoliša razmjenom iskustava stečenih u području zaštite i korištenja okoliša;
c) obavlja poslove i zadatke utvrđene federalnim zakonom i drugim federalnim propisima;
d) uspostavlja i upravlja sustavom informiranja o okolišu u kantonu;
e) izdaje dozvole iz svoje nadležnosti;
f) organizira poslove kojima je cilj sprječavanje ili smanjenje štetnih posljedica po okoliš;
g) obavlja nadzor nad provođenjem kantonalnih propisa i planskih dokumenata iz područja zaštite okoliša;
h) uspostavlja i provodi sustav zabrane kretanja motornih vozila određenih eko kategorija kada se procijeni da je to nužna mjera u zaštiti okoliša;
i) obavlja i druge poslove utvrđene kantonalnim propisom.


Članak 25.

 


(Savjetodavno vijeće za okoliš)

 


(1) Savjetodavno vijeće za okoliš (u daljnjem tekstu: Savjetodavno vijeće) osniva se radi pružanja znanstvene i stručne potpore Federalnom ministru okoliša i turizma (u daljnjem tekstu: Federalni ministar) i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije BiH) u području zaštite okoliša.
(2) Savjetodavno vijeće ima konzultativnu i savjetodavnu ulogu, a čini ga slijedećih 18 članova vodeći računa o ravnopravnoj zastupljenosti spolova:
a) predstavnik iz Federalnog ministarstva, koji je ujedno i predsjedavajući,
b) po jedan predstavnik iz svakog kantonalnog ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša,
c) tajnik Odbora za prostorno uređenje, stambeno-komunalnu politiku, ekologiju i turizam Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH,
d) tajnik Odbora za prostorno uređenje, ekologiju i stambeno-komunalne poslove Doma naroda Parlamenta Federacije BiH,
e) Predsjednik Saveza općina i gradova Federacije BiH,
f) predstavnik Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
g) dva predstavnika udruženja za zaštitu okoliša koje imenuje mreža Aarhus centara u BiH, na osnovu pisane suglasnosti najmanje pet udruženja građana koja promoviraju zaštitu okoliša registriranih na području Federacije BiH.
h) predstavnik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost BiH.
(3) U slučaju potrebe, na sjednice Vijeća mogu se pozvati i predstavnici udruga poslodavaca i određenih grana industrije, u zavisnosti od dnevnog reda. Pozvani predstavnici mogu davati prijedloge i sugestije, ali nemaju pravo glasa pri odlučivanju.
(4) Savjetodavno vijeće vrši usaglašavanje strategijskih planskih i programskih dokumenata iz članka 44. ovog Zakona i politika u oblasti okoliša. Savjetodavno vijeće razmatra i pitanja međukantonalne suradnje i koordinacije iz područja zaštite okoliša..
(5) Članove Savjetodavnog vijeća imenuje Vlada Federacije BiH na razdoblje od četiri godine.
(6) Na prijedlog Federalnog ministra, Savjetodavno vijeće donosi poslovnik o svom radu, na svojoj prvoj konstituirajućoj sjednici. Poslovnikom će se definirati metod rada i odlučivanja Vijeća, kao i druga pitanja od važnosti za rad Vijeća.

 


Članak 26.

 


(Akti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u oblasti zaštite okoliša)

 


Parlament Federacije BiH u oblаsti zаštite okoliša usvаjа strаtegiju zаštite okoliša i druge plаnove neophodne zа očuvаnje interesа zаštite okoliša i procjenjuje njihovo izvršаvаnje svаke dvije godine nа osnovu realizacije strategije zaštite okoliša.


Članak 27.

 


(Uloga pravosuđa u zaštiti okoliša)

 


U slučaju izazvane štete ili postojanju opasnosti od štete po okoliš, primjenjuju se odredbe Kaznenog zakona Federacije BiH, Zakona o kaznenom postupku Federacije BiH i drugih propisa koji su na snazi u Federaciji BiH.

 


POGLAVLJE V. INFORMIRANJE I OBRAZOVANJE O OKOLIŠU

 


Članak 28.

 


(Sustav informiranja o okolišu i prikupljanje informacija)

 


(1) Federalno ministarstvo dužno je uspostaviti sustav informiranja o okolišu i naložiti praćenje stanja okoliša, aktivnosti mjerenja, prikupljanja, obrade i evidentiranja podataka o okolišu kao i omogućiti da svi podaci koji se prikupljaju budu dostupni.
(2) Sustav informiranja se formira i organizira, tako da se:
a) utvrđuju kvantitativne i kvalitativne promjene stanja okoliša te zajedničke procjene uz primjenu socijalnih i ekonomskih pokazatelja i sa stajališta utjecaja na zdravlje stanovništva;
b) utvrđuju uzroci utjecaja na okoliš, uključujući i detaljne prikaze potrebne za određivanje uzročno-posljedične veze u odnosu na štetu;
c) predviđaju opasnosti po okoliš;
d) predlaže provođenje potrebnih mjera u cilju zaštite okoliša;
e) koristi u svrhu planiranja.
(3) Federalne Agencije za vodu, Federalni hidrometeorološki zavod, Federalni zavod za agropedologiju, Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH, Federalni zavod za statistiku, Federalni zavod za geologiju i druge federalne upravne organizacije i kantoni, dužni su osigurati prikupljanje, obradu i evidentiranje odgovarajućih podataka i informacija, osobito o korištenju i opterećenju okoliša, iz svoje nadležnosti.
(4) Način prikupljanja i dostavljanja podataka detaljnije je definiran člankom 129. ovog Zakona.
(5) Kantonalno ministarstvo dužno je dostaviti podatke koji su neophodni za rad sustava informiranja o okolišu na zakonom propisani način.
(6) Sva pitanja u vezi sa vrstom podataka, načinom i rokovima za prikupljanja podataka i informiranja o okolišu, bit će regulirana podzakonskim aktom koji donosi Vlada Federacije BiH.

 


Članak 29.


(Mjerenja opterećenja i korištenja okoliša)

 


Korisnici okoliša dužni su obavljati mjerenja opterećenja i korištenja okoliša koja su posljedica njihovih djelatnosti na način utvrđen posebnim propisima, potvrđivati ih i evidentirati i omogućiti nadležnim organima pristup tim podacima. Nadležni organ ove informacije objavljuje na svojoj internet stranici radi informiranja javnosti.

 


Članak 30.

 


(Upis podataka o okolišu u druge upisnike)

 


(1) Utvrđeno činjenično stanje, obim i priroda stalne štete po okoliš, utvrđeni odlukom nadležnog organa ili suda, evidentiraju se kao privremeni upis u katastru nekretnina.
(2) Federalno ili kantonalno ministarstvo po službenoj dužnosti zahtijeva upis podataka u slučaju kada je odgovornost utvrđena od suda.
(3) Izmjena činjeničnog stanja, stupnja prirode onečišćenja okoliša temelj je upisu podataka koji se obavlja na zahtjev vlasnika nekretnine, Federalnog ili kantonalnog ministarstva ili suda.

 


Članak 31.

 


(Istraživanje okoliša i tehnički razvoj)

 


(1) Odgovornost za zaštitu okoliša unaprjeđuje se kroz razvoj znanosti i tehnologije, organiziranjem znanstvenih istraživanja i tehničkog razvitka, objavljivanjem nalaza, kao i praktičnom primjenom domaćih i međunarodnih istraživačkih radova.
(2) Studija usmjerena na istraživanje stanja okoliša i razvoja zaštite okoliša predmet je prioritetne potpore nadležnih organa i institucija. Federalni ministar okoliša i turizma i kantonalni ministar za zaštitu okoliša dužan je, u suradnji s ministrom nadležnim za obrazovanje i znanost, koordinirati potporu i procjenu znanstvenih istraživanja u području okoliša.

 


Članak 32.

 


(Obrazovanje o okolišu)

 


(1) Svaki građanin ima pravo stjecati i unaprijeđivati znanje o okolišu.
(2) Federalno ministarstvo je dužno surađivati s organima uprave i ministarstvima nadležnim za okoliš i obrazovanje u cilju osiguranja stručnog obrazovanja o okolišu.
(3) Federalno ministarstvo u suradnji sa nadležnim ministarstvima iz oblasti obrazovanja sudjeluje u izradi godišnjih programa edukacije o zaštiti okoliša u cilju obrazovanja i podizanja svijesti javnosti u području zaštite okoliša.
(4) Programi obrazovanja o zaštiti okoliša uključuju se u nastavne i izvannastavne programe.
(5) Federalno ministarstvo organizira obuku zainteresiranih pravnih osoba koje se bave pitanjima zaštite okoliša.
(6) Subjekti koji osiguravaju zaštitu okoliša će u skladu sa mogućnostima u svojim proračunima osigurati sredstva za obrazovanje i promociju o zaštiti okoliša.

 


Članak 33.

 


(Instruiranje i obuka javnosti o okolišu)

 


(1) Federalni i kantonalni organi uprave odgovorni su za provođenje aktivnosti utvrđene u čl. 31. i 32. ovog Zakona putem institucija za instruiranje i podučavanje javnosti, u suradnji s udrugama za zaštitu okoliša i stručnim organizacijama koje angažiraju.
(2) Općinske službe za upravu mogu provoditi aktivnosti utvrđene u čl. 31. i 32. ovog Zakona.
(3) Federalni, kantonalni organi uprave i općinske službe za upravu pružaju potporu institucijama obrazovanja, vjerskim zajednicama, znanstvenim institucijama, stručnim organizacijama i udrugama kako bi mogli djelotvornije provoditi svoje aktivnosti obrazovanja i podučavanja iz područja zaštite okoliša.

 


POGLAVLJE VI. PRISTUP INFORMACIJAMA O OKOLIŠU I SUDJELOVANJE JAVNOSTI

 


Članak 34.

 


(Upisnik o zagađivačima, zagađenjima i postrojenjima u kojima su prisutne opasne tvari)

 


(1) Federalno ministarstvo vodi elektronske upisnike o zagađivačima, zagađenjima i postrojenjima u kojima su prisutne opasne tvari koji predstavljaju osnov za izvještavanje u skladu sa zakonskim obvezama i međunarodnim ugovorima, uključujući one koji proizilaze iz Kijevskog protokola i Arhuske konvencije o pristupu informacijama.
(2) Elektronski upisnik sadrži podatke o pogonima i postrojenjima iz federalne i kantonalne nadležnosti koja ugrožavaju ili mogu ugroziti okoliš, a naročito:
a) naziv i adresu operatera i lokaciju pogona i postrojenja;
b) vrstu djelatnosti, sažet opis djelatnosti i tehnološkog procesa;
c) podatke o godišnjoj količini ispuštene onečiščujuće supstance u okoliš, količini opasnih supstanci prisutnih u pogonu i postrojenju ili proslijeđenih za daljnji tretman van lokacije pogona i postrojenja ili u drugu državu, količinama komunalnog otpada i uporabi resursa i energije, a naročito vode, električne energije, druge energije i drugih resursa,
d) podatke koji se odnose na izdate dozvole pogonu ili postrojenju, promjene u radu i sl., i
e) podatke o inspekcijskom nadzoru, aktivnostima i poduzetim mjerama.
(3) Operateri su dužni unijeti podatke u elektronski upisnik.
(4) Federalni ministar provedbenim propisom utvrđuje vrstu podataka, način i rokove za njihovo dostavljanje i izvješćivanje.
(5) Elektronski upisnici o zagađivačima, zagađenjima i postrojenjima u kojima su prisutne opasne tvari dostupni su javnosti putem internet stranice Federalnog ministarstva.
(6) Svaka osoba može tražiti uvid u elektronski upisnik i davanje podataka iz elektronskog upisnika.
(7) Ovlaštena osoba u nadležnom kantonalnom ministarstvu, inspektori za zaštitu okoliša i ovlaštene osobe u referentnim centrima za verifikaciju imaju direktan pristup elektronskom upisniku.

 


Članak 35.

 


(Pružanje informacija o zaštiti okoliša)

 


(1) Federalno ministarstvo i kantonalna ministarstva pružaju informacije o okolišu na transparentan način.
(2) Federalno ministarstvo i kantonalna ministarstva koriste tiskane i elektronske medije za dostavljanje informacija široj javnosti.
(3) U slučaju neposredne opasnosti po ljudsko zdravlje ili okoliš Federalni ministar ili kantonalni ministar za zaštitu okoliša predstavnicima javnosti hitno dostavlja sve podatke koje posjeduje i koji bi javnosti mogli omogućiti poduzimanje mjera za sprječavanje ili ublažavanje štete koja proizlazi iz određene opasnosti.

 


Članak 36.

 


(Informacije o okolišu i javnost)

 


Informacije o okolišu uključuju sve informacije u pisanom, vizualnom, usmenom, audio, elektronskom ili drugom obliku o:
a) stanju sastavnica okoliša, krajobrazu i prirodnoj lokaciji, biološkom diverzitetu i njegovim sastavnicama, uključujući genetički modificirane organizme i interakciju između tih sastavnica;
b) supstancama, energiji, buci i radijaciji, te aktivnostima i mjerama, uključujući administrativne mjere, okolišne sporazume, politike, zakonodavstvo, planove i programe, koji se odnose na sastavnice okoliša u okviru točke a) ovog člana, isplativosti i drugih ekonomskih analiza i pretpostavki koje se koriste u odlučivanju po pitanju okoliša;
c) stanju ljudskog zdravlja i sigurnosti, uvjetima ljudskog življenja, kulturnim lokacijama i graditeljskim strukturama, onoliko koliko su one pod utjecajem ili mogu biti pod utjecajem stanja sastavnica okoliša, te putem tih sastavnica pod utjecajem faktora, aktivnosti ili mjera iz točke b) ovog člana.

 


Članak 37.

 


(Zabrana diskriminiranja)

 


(1) Sukladno odredbama ovog Zakona javnost ima pristup informacijama, mogućnost učešća u odlučivanju i zaštitu prava pred upravnim i sudskim organima po pitanjima zaštite okoliša bez diskriminiranja na temelju državljanstva, nacionalnosti ili mjesta stanovanja i u slučaju pravnih osoba bez diskriminiranja na osnovu njihovog mjesta upisa ili centra djelatnosti.
(2) Zlouporaba pravnih sredstava (pokretanje parnice, plaćanje odštete ili pokretanje građanskog, kaznenog, prekršajnog ili radno-pravnog postupka) radi kažnjavanja, progona ili uznemiravanja osoba koje su ostvarivala svoja prava na učešće javnosti smatrat će se nezakonitim.

 


Članak 38.

 


(Pristup informacijama o okolišu)

 


(1) Na zahtjev za pristup informacijama u vezi okoliša, Federalno ministarstvo, kantonalna ministarstva i drugi organi uprave i pravne osobe koje vrše javna ovlaštenja, a posjeduju informaciju o okolišu, osiguravaju da takve informacije budu dostupne javnosti.
(2) Federalno ministarstvo i kantonalna ministarstva informaciju daju u pisanom obliku. Informacija može biti data i u drugom obliku uz navođenje razloga za takvim oblikom ili u slučaju njene dostupnosti javnosti u drugom obliku.
(3) Informacije o okolišu iz stavka (1) ovoga članka se stavljaju na raspolaganje što je prije moguće, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva osim u slučajevima kada sadržaj i složenost datih informacija opravdava produženje ovoga roka do jednog mjeseca.
(4) Podnositelj zahtjeva bit će obaviješten o svakom produženju datog roka i razlozima toga produženja.
(5) Troškove izdavanja i umnožavanja traženih informacija snosi podnositelj zahtjeva osim prvih deset stranica, u standardnom formatu, koje se ne naplaćuju.

 


Članak 39.


(Odbijanje zahtjeva za davanje informacija o okolišu)

 


(1) Zahtjev za davanje informacija o okolišu se odbija ukoliko:
a) organ uprave ne posjeduje tražene informacije o okolišu;
b) zahtjev je nerazumljiv ili formuliran suviše uopćeno i
c) zahtjev se tiče materijala u fazi pripreme ili unutarnje komunikacije organa uprave gdje je takvo izuzimanje od davanja informacije predviđeno nekim drugim zakonom, uzimajući u obzir narušavanje općeg interesa davanjem informacije.
(2) Zahtjev za informacije o okolišu može biti odbijen ukoliko bi davanje informacija imalo štetan utjecaj na:
a) međunarodne odnose, obranu ili opću sigurnost;
b) tijek pravde, pravo osoba na pravedno suđenje i mogućnost organa uprave u provođenju kaznenog ili disciplinskog postupka;
c) povjerljivost informacija koje se odnose na trgovinu i industriju, ukoliko je povjerljivost informacije utvrđena posebnim propisom u cilju zaštite ekonomskih interesa, izuzev informacija o emisijama koje su relevantne za zaštitu okoliša.
d) prava intelektualnog vlasništva;
e) povjerljivost osobnih podataka i/ili dokumente koji se odnose na fizičke osobe u slučaju da te osobe nisu dale suglasnost za otkrivanje datih informacija javnosti, ukoliko je to utvrđeno posebnim propisom;
f) interese treće osobe koja je osigurala tražene informacije, a da to nije bila obvezna i ukoliko ta osoba nije dala suglasnost za otkrivanje datog materijala, i
g) okoliš na koji se informacije odnose, poput mjesta uzgoja rijetkih vrsta.
(3) Rješenje o odbijanju zahtjeva za davanje informacija iz st. (1) i (2) ovog članka dostavlja se podnositelju zahtjeva najkasnije u roku od 15 dana.
(4) Ukoliko organ uprave ne posjeduje tražene informacije dužan je u roku od 8 dana od dana prijema zahtjeva proslijediti zahtjev organu uprave za koji se smatra da bi mogao imati tražene informacije i o istome obavijestiti podnositelja zahtjeva.
(5) Rješenje sadrži razloge odbijanja zahtjeva i pruža informacije o raspoloživim pravnim sredstvima sukladno članku 42. ovog Zakona.

 


Članak 40.

 


(Učešće javnosti u postupku donošenja odluka)

 


(1) Federalno i kantonalno ministarstvo osiguravaju učešće javnosti u odlučivanju kod vođenja svih postupaka koji se tiču donošenja odluka o okolišu.
(2) Federalno ministarstvo osigurava učešće javnosti i u odlučivanju za:
a) projekte kod kojih se vrši prethodna procjena i/ili procjena utjecaja na okoliš, u obliku javne rasprave;
b) sva postojeća postrojenja i nova postrojenja za koja nije potrebna procjena utjecaja na okoliš, u obliku javnog uvida i
c) prestanak rada, zatvaranje ili rušenje pogona i postrojenja, u obliku javne rasprave.
(3) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se u slučaju donošenja odluka o djelatnostima koje služe za obranu i sigurnost.
(4) Nakon pokretanja upravnog postupka,nadležno ministarstvo obavještava javnost o:
a) zahtjevu za procjenu utjecaja na okoliš, zahtjevu za izdavanje okolišne dozvole i predloženim djelatnostima i tehnologijama podnositelja zahtjeva;
b) načinu učešća javnosti (javna rasprava ili javni uvid);
c) mjestu na kojem se može izvršiti uvid u dokumentaciju;
d) informacijama o okolišu koje su relevantne za predložene aktivnosti;
e) rok za podnošenje primjedbi, prijedloga, mišljenja i pitanja.
(5) Javnost će biti obavještena putem tiskanih sredstava javnog informiranja i internet stranice nadležnog ministarstva u pisanoj formi o vremenu održavanja javne rasprave, postupka izvođenja dokaza, te o mogućnosti dostavljanja dokaza i činjenica od utjecaja na rješavanje u predmetnom postupku.
(6) Javnost može, u roku od 30 dana od dana objavljivanja informacije dostaviti u pisanom obliku primjedbe, informacije, analize, ili mišljenja koje smatra bitnim za rješavanje u predmetnom postupku.
(7) Rezultati učešća javnosti uzimaju se u obzir pri donošenju odluke, o čemu se informira javnost putem internet stranice nadležnog ministarstva, dok se zainteresirane strane koje su dostavile svoje komentare u tijeku postupka sudjelovanja javnosti obavještavaju u tiskanoj formi u rokovima koji važe za podnositelja zahtjeva.
(8) Javna rasprava će se održati i za pogone i postrojenja iz kantonalne nadležnosti, ukoliko su u pitanju djelatnosti opasne po okoliš u skladu sa člankom 116. ovog Zakona, ili kada se djelatnost obavlja na osjetljivoj lokaciji.

 


Članak 41.

 


(Informacije koje se daju na zahtjev)

 


(1) Federalno i kantonalno ministarstvo na zahtjev javnosti, u roku od 15 dana, dostavljaju informacije o okolišu ili ih čini javno dostupnim putem internet stranice ministarstva o čemu podnositelja zahtjeva obavještava u pisanom obliku.
(2) Uvid se odnosi na:
a) opis lokacije, fizičkih i tehničkih karakteristika predložene djelatnosti uključujući procjenu očekivanih rezidija/taloga i emisija;
b) opis znatnih utjecaja predložene djelatnosti po okoliš;
c) opis mjera predviđenih za sprječavanje i/ili smanjenje utjecaja uključujući emisije;
d) netehnički rezime;
e) prikaz osnovnih alternativnih rješenja
f) izvješća i stručna mišljenja i
g) Studija utjecaja na okoliš.


Članak 42.

 


(Pravo žalbe)

 


(1) Predstavnici javnosti koji su sudjelovali kao stranka u prvostupanjskom postupku imaju pravo uložiti žalbu protiv akata donesenih u upravnom postupku ili pokrenuti upravni spor, ako nema drugostupanjskog organa,
(2) Podnositelj zahtjeva za pristup informacijama čiji zahtjev nije razmatran, odbijen ili na koji je nepotpuno ili djelimično odgovoreno od strane nadležnog organa, ima pravo pokrenuti postupak pred drugostupanjskim organom ili pokrenuti upravni spor.

 


Članak 43.

 


(Pristup pravosuđu)

 


Predstavnici javnosti pored prava učešća u postupcima izdavanja dozvola i procjene utjecaja na okoliš imaju pravo pokrenuti postupak zaštite svojih prava pred nadležnim sudom.

 


POGLAVLJE VII. PLANIRANJE ZAŠTITE OKOLIŠA

 


Članak 44.

 


(Sustavi okolišnog planiranja)

 


Ključni planski i programski dokumenti u oblasti zaštite okoliša u Federaciji BiH su:
a) Strategija razvoja BiH i Federacije BiH, uključujući njihove implementacijske dokumente,
b) Federalna strategija zaštite okoliša i Akcijski plan zaštite okoliša sa pripadajućim implementacijskim dokumentima,
c) Kantonalni plan zaštite okoliša sa pripadajućim implementacijskim dokumentima,
d) Planove razvoja jedinica lokalne samouprave, uključujući njihove implementacijske dokumente,
e) Drugi planski i programski dokumenti sukladno posebnom federalnom propisu koji definira razvojno planiranje i upravljanje razvojem.

 


Članak 45.

 


(Planiranje i izvješćivanje)

 


(1) Planiranje zaštite okoliša u Federaciji BiH se usklađuje sa planskim dokumentima višeg nivoa kao i međunarodno preuzetim obvezama BiH te sa socijalnim i ekonomskim razvojnim programima, međunarodnim programima razvoja i dokumentima prostornog uređenja.
(2) Federalno ministarstvo podnosi Vladi Federacije BiH izvješće o provedbi Federalne strategije zaštite okoliša svake dvije godine radi razmatranja, usvajanja i dostavljanja Parlamentu Federacije BiH.
(3) Izvješće iz stavka (2) ovog članka mora biti dostupno na internet stranicama resornih ministarstava.
(4) U procesu planiranja zaštite okoliša na razini kantona i na razini Federacije BiH osigurava se učešće javnosti.

 


Članak 46.

 


(Federalna strategija zaštite okoliša)

 


(1) Federalnom strategijom zaštite okoliša se utvrđuju ciljevi i prioriteti zaštite okoliša u Federaciji BiH, način njihova ostvarivanja, financijski i institucionalni okvir za implementaciju, monitoring, evaluaciju i izvješćivanje.
(2) Prijedlog Federalne strategije zaštite okoliša dostavlja se kantonalnim ministarstvima, jedinicama lokalne samouprave, Savjetodavnom vijeću i zainteresiranoj javnosti radi obavljanja konzultacija i davanja mišljenja, primjedbi i sugestija.
(3) Prijedlog Federalne strategije zaštite okoliša dostavlja se institucijama na razini BiH, Međuentitetskom tijelu za okoliš, kao i vladama Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH radi davanja mišljenja.
(4) Mišljenja, primjedbe i sugestije na prijedlog Federalne strategije zaštite okoliša dostavljaju se u roku od 30 dana od prijema prijedloga.
(5) Parlament Federacije BiH, na prijedlog Vlade Federacije BiH, donosi Federalnu strategiju zaštite okoliša za razdoblje od najmanje 7 (sedam) godina.

 


Članak 47.

 


(Kantonalni plan zaštite okoliša)

 


(1) Kantonalni plan zaštite okoliša utvrđuje ciljeve i prioritete zaštite okoliša, način njihova ostvarivanja, financijski i institucionalni okvir za implementaciju, monitoring, evaluaciju i izvještavanje.
(2) U procesu izrade kantonalnog plana, resorna kantonalna ministarstva uključuju nadležne federalne institucije, druge kantonalne institucije i jedinice lokalne samouprave, sukladno načelu otvorenog mehanizma koordinacije.
(3) Kantoni donose kantonalne planove zaštite okoliša, koji su usklađeni sa Federalnom strategijom zaštite okoliša.
(4) Kantonalni plan zaštite okoliša donosi skupština kantona na prijedlog vlade kantona.
(5) Vlada kantona može kantonalnoj skupštini predložiti usvajanje Federalne strategije zaštite okoliša kao kantonalnog strateškog okvira za zaštitu okoliša.
(6) U slučaju iz stavka (5) ovog članka, kantonalne vlade i institucije izrađuju sve dokumente koji su neophodni za implementaciju Federalne strategije za zaštitu okoliša i izvješćivanje.
(7) Prijedlog kantonalnog plana zaštite okoliša dostavlja se Federalnom ministarstvu, Federalnom ministarstvu prostornog uređenja, Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Savjetodavnom vijeću, jedinicama lokalne samouprave i drugim subjektima radi davanja mišljenja, primjedbi i sugestija.
(8) Ciljevi sprječavanja zagađenja okoliša i ograničavanja posljedica zagađenja uzimaju se u obzir pri izradi prostornih planova i pri donošenju odluka u skladu sa propisom kojim se uređuje prostorno uređenje, posebno prilikom određivanja lokacija za nova postrojenja, utvrđivanja promjena nastalih na postojećim postrojenjima i planiranja novih građevina kao što su prometnice, javne površine i stambena naselja.

 


POGLAVLJE VIII. STRATEŠKA PROCJENA UTJECAJA

 


Članak 48.

 


(Strateška procjena utjecaja na okoliš)

 


(1) Strateška procjena utjecaja na okoliš (u daljnjem tekstu: strateška procjena) je postupak kojim se procjenjuju mogući znatni utjecaji na okoliš koji bi mogli nastati provođenjem strategije, plana i programa. Time se omogućava da se odluke o prihvatanju strategije, plana i programa donose uz poznavanje mogućih znatnih utjecaja koje bi strategija, plan i program svojom provedbom mogli imati na okoliš, a nositeljima zahvata pružaju se okviri djelovanja i daje mogućnost uključivanja bitnih elemenata zaštite okoliša u donošenje odluka.
(2) Strateška procjena obvezno se provodi za strategije, planove i programe u sljedećim oblastima: prostornog planiranja ili uporabe zemljišta, poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, lovstva, energetike, industrije, prometa, upravljanja otpadom, upravljanja vodama, telekomunikacija, turizma, očuvanja prirodnih staništa biljnog i životinjskog svijeta, kojima se uspostavlja okvir za odobravanje budućih razvojnih projekata.
(3) Osnovu strateške procjene čini strategija, plan ili program kojim se utvrđuje obim za razvoj određenog sektora, odnosno njegove karakteristike, ciljevi i prostorni obuhvat.

 


Članak 49.

 


(Strategije, planovi i programi koji ne podliježu strateškoj procjeni)

 


Strateškoj procjeni ne podliježu strategije, planovi i programi koji služe isključivo za potrebe obrane i civilne zaštite, proglašenja izvanrednog stanja, zaštite i spašavanja, planova upravljanja poplavnim rizikom te financijske i proračunske strategije.

 


Članak 50.

 


(Faze u postupku strateške procjene)

 


(1) Strateška procjena provodi se u sljedećim fazama:
a) Faza utvrđivanja obima i sadržaja strateške studije.
b) Faza ocjene strateške studije od strane stručnog povjerenstva (u daljnjem tekstu: povjerenstvo za stratešku procjenu).
c) Faza konzultacija na nacrt strategije, plana i programa i stratešku studiju koja obuhvata:
- učešće zainteresiranih organa i organizacija;
- učešće javnosti;
- konzultacije sa zainteresiranim organima, organizacijima i javnosti drugog entiteta, odnosno Brčko Distrikta BiH, ili druge zemlje, ukoliko izvršenje plana, programa ili strategije može imati utjecaj na okoliš drugog entiteta, Brčko Distrikta BiH ili druge zemlje i
- izvješća o rezultatima sudjelovanja zainteresiranih organa i organizacija i javnosti.
d) Faza ocjene nacrta strategije, plana i programa i strateške studije koja podrazumijeva izdavanje mišljenja Federalnog ministarstva o nacrtu strategije, plana i programa, koja uzima u obzir rezultate ocjene strateške studije od strane stručnog povjerenstva, konzultacija sa organima i organizacijama te sa javnosti i naročito konzultacije vođene sa predstavnicima drugog entiteta, Brčko Distrikta BiH ili druge države.
e) Usvajanje izvješća organa nadležnog za pripremu strategije, plana i programa.
(2) Konzultacije s predstavnicima druge države, kao i procedure dobijanja i davanja mišljenja u tom smislu, se vode putem institucija Bosne i Hercegovine nadležnih za vanjsku politiku i okoliš i implementaciju Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš u prekograničnom kontekstu.

 


Članak 51.

 


(Nadležnost za provođenje strateške procjene)

 


Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa dužan je prije započinjanja postupka, pribaviti mišljenje nadležnog ministarstva za okoliš o obimu i sadržaju strateške procjene.

 


Članak 52.

 


(Utvrđivanje obima, sadržaja i ocjene strateške studije)

 


Utvrđivanje obima, sadržaja i ocjene strateške studije detaljno se regulira podzakonskim aktom kojeg donosi Vlada Federacije BiH.

 


Članak 53.

 


(Način provođenja strateške procjene)

 


(1) Strateška procjena se provodi tijekom izrade nacrta strategije, plana ili programa, prije utvrđivanja konačnog prijedloga strategije, plana ili programa i upućivanja u postupak donošenja strategije, plana ili programa, na način propisan ovim Zakonom i uredbom iz članka 52. ovog Zakona.
(2) U postupku strateške procjene osigurava se informiranje i sudjelovanje javnosti na način propisan ovim zakonom.
(3) Iznimno od st. (1) i (2) ovog članka, postupak provedbe strateške procjene, te postupak informiranja i sudjelovanja javnosti koji se provodi tijekom izrade dokumenata prostornog uređenja, provodi se u ranoj fazi izrade tog plana sukladno posebnom propisu.

 


Članak 54.

 


(Izrada strateške studije)

 


(1) U postupku strateške procjene izrađuje se strateška studija.
(2) Strateškom studijom određuju se, opisuju i procjenjuju očekivani značajni utjecaji na okoliš koje može uzrokovati provođenje strategije, plana ili programa i razumnih opcija vezanih za zaštitu okoliša koje uzimaju u obzir ciljeve i obuhvat te strategije, plana ili programa.
(3) Strateška studija je stručna podloga koja se prilaže uz strategiju, plan ili program i čini njen sastavni dio.

 


Članak 55.

 


(Organ nadležan za izbor nositelja izrade strateške studije)

 


(1) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa odlučuje o izboru nositelja izrade strateške studije, po postupku utvrđenom zakonom o javnim nabavkama.
(2) Nositelj izrade strateške studije je pravni subjekt sa liste nositelja izrade Studije Federalnog ministarstva sukladno članku 73. ovog zakona.
(3) Pravne osobe koje su sudjelovale u izradi strategije, plana ili programa, ne mogu biti angažirane na izradi strateške studije.

 


Članak 56.

 


(Povjerenstvo za ocjenu strateške studije)

 


(1) Ocjenu strateške studije vrši povjerenstvo za ocjenu strateške studije koju imenuje nadležno ministarstvo.
(2) Troškove rada povjerenstva za ocjenu strateške studije snosi organ nadležan za pripremu strategije, plana i programa.
(3) Rad povjerenstva za stratešku procjenu i naknada za rad povjerenstva utvrđuju se podzakonskim aktom iz članka 52. ovog zakona.

 


Članak 57.

 


(Pribavljanje mišljenja zainteresiranih organa uprave i upravnih organizacija)

 


(1) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa dužan je dostaviti zainteresiranim organima uprave i upravnim organizacijama na mišljenje strategiju, plan ili program i stratešku studiju.
(2) Zainteresirani organi uprave i upravne organizacije dužni su dostaviti mišljenje u roku od 30 dana od dana prijema strategije, plana ili programa i strateške studije.
(3) Ako se mišljenje ne dostavi u roku iz stavka (2) ovog članka smatrat će se da nema primjedbi na dostavljenu stratešku studiju.

 


Članak 58.

 


(Učešće javnosti u postupku strateške procjene)

 


(1) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa osigurava učešće javnosti u postupku razmatranja nacrta strategije, plana ili programa i strateške studije, prije dostavljanja nacrta strategije, plana ili programa i srateške studije nadležnom ministarstvu na mišljenje.
(2) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa izvješćuje javnost o načinu i rokovima za vršenje uvida u nacrt strategije, plana ili programa i starteške studije i o načinu i rokovima za dostavljanje mišljenja, kao i o vremenu i mjestu održavanja javne rasprave u postupku kojim se uređuje donošenje strategije, plana ili programa i strateške studije.
(3) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa, u roku od 30 dana od dana završetka javne rasprave, izrađuje izvješće o učešću zainteresiranih organa, organizacija i javnosti, koji se objavljuje na internet stranici organa iz stavka (1) ovog članka.
(4) Izvješće iz stavka(3) ovog članka sadrži obrazloženje o svim prihvaćenim ili neprihvaćenim mišljenjima i čini sastavni dio strategije, plana ili programa.

 


Članak 59.

 


(Pribavljanje mišljenja entiteta, Brčko Distrikta BiH ili druge države)

 


(1) Organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa, u slučaju da strateška studija utvrdi da realizacija strategije, plana ili programa može imati značajan utjecaj na okoliš drugog entiteta, Brčko Distrikta BiH ili druge države ili ako drugi entitet, Brčko Distrikt BiH ili druga država čiji okoliš može biti znatno ugrožen to zatraži, dužan je osigurati da u postupku učešća zainteresiranih organa i organizacija i javnosti, entitetu, Brčko Distriktu BiH ili drugoj državi dostavi na mišljenje sljedeće informacije:
a) opis strategije, plana ili programa zajedno sa svim dostupnim informacijama o njihovim mogućim utjecajima;
b) opis u kojem je sažeto izneseno kako su pitanja okoliša uključena u strategiju, plan ili program i kako se izvješće o okolišu, mišljenja i rezultati uzimaju u obzir;
c) u kojem roku i na koji načindrugi entitet, Brčko Distrikt BiH ili druga država može saopćiti svoje mišljenje.
(2) Rezultate konzultacija i pribavljenog mišljenja zainteresiranih organa i organizacija i javnosti drugog entiteta, Brčko Distrikta BiH ili druge države, Federalno ministarstvo uzima u obzir prilikom davanja mišljenja o prijedlogu strategije, plana ili programa i o tome sačinjava poseban dio mišljenja.

 

 


Članak 60.

 


(Ocjena strateške studije)

 


(1) Postupak strateške procjene završava ocjenom strateške studije od strane povjerenstva za ocjenu strateške studije.
(2) Ocjena strateške studije sadrži načine na koji pitanja zaštite okoliša treba da budu integriranau strategiju, plan ili program.

 


Članak 61.

 


(Mišljenje ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša)

 


Nadležno ministarstvo za zaštitu okoliša u roku od 30 dana od dostavljene ocjene povjerenstva za stratešku studiju daje mišljenje, uzimajući u obzir interese zaštite, očuvanja i unaprijeđivanja okoliša, naročito:
a) stupanj utjecaja provođenja strategije, plana ili programa na okoliš, cijeneći svaki mogući pojedinačni utjecaj, kao i kumulativni utjecaj na području koje je obuhvaćeno planom, programom ili strategijom;
b) mjere i aktivnosti koje se trebaju poduzeti da bi se negativan utjecaj realizacije plana, programa ili strategije umanjio ili izbjegao kao i razumne alternative zasnovane na ciljevima i geografskom domašaju strategije, plana i programa;
c) izvješće o provedenim konzultacijama sa nadležnim organima i organizacijama i javnosti;
d) izvješće o provedenim konzultacijama sa nadležnim organima i organizacijama i javnosti drugog entiteta, Brčko Distrikta BiH i druge države i
e) način na koji se predviđa praćenje utjecaja na okoliš realizacije plana, programa ili strategije, te mjere koje će se poduzeti ako pri njihovoj realizaciji bude uočen veći negativan utjecaj na okoliš nego što je to predviđeno ili očekivano.

 


Članak 62.

 


(Usklađivanje sa mišljenjem ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša)

 


Prije utvrđivanja prijedloga strategije, plana ili programa organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programa dužan je uzeti u obzir mišljenje ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša na dostavljeni nacrt strategije, plana ili programa.U skladu sa mišljenjem, organ nadležan za pripremu strategije, plana ili programavrši usklađivanje strategije, plana ili programa sa interesima zaštite, očuvanja i unaprijeđivanja okoliša.

 


Članak 63.

 


(Sredstva za stratešku procjenu)

 


Sredstva za stratešku procjenu, kada se ti postupci provode za plan i program koji se donose na federalnom nivou, osiguravaju se iz sredstava federalnog proračuna i iz drugih izvora sukladno zakonu.

 


POGLAVLJE IX. PROCJENA UTJECAJA NA OKOLIŠ

 


Članak 64.

 


(Procjena utjecaja na okoliš)

 


(1) Procjena utjecaja na okoliš (u daljnjem tekstu: procjena utjecaja) obuhvata identificiranje, opis, procjenu, direktan i indirektan utjecaj projekata na:
a) ljude, biljni i životinjski svijet i svijet gljiva;
b) tlo, vodu, zrak, klimu i krajobraz;
c) materijalna dobra i kulturnu baštinu i
d) međudjelovanje faktora navedenih u tč. a) do c) ovog stavk-a.
(2) Procjeni utjecaja na okoliš ne podliježu projekti koji služe isključivo za svrhe obrane ili projekti čija je jedina svrha odgovor na civilna izvanredna stanja.

 


Članak 65.

 


(Nadležnost u procjeni utjecaja na okoliš)

 


(1) Federalno ministarstvo provodi postupak procjene utjecaja na okoliš.
(2) U postupak procjene utjecaja uključuju se zainteresirane strane, nadležni organi, udruge građana i zainteresirana javnost.

 


Članak 66.

 


(Predmet procjene utjecaja na okoliš)

 


Za projekte koji mogu imati značajan utjecaj na okoliš s obzirom na njihovu prirodu, veličinu ili lokaciju, provodi se procjena utjecaja na okoliš i pribavlja rješenje o odobravanju studije o procjeni utjecaja na okoliš (u daljnjem tekstu: rješenje o odobravanju studije)sukladno ovom Zakonu.

 


Članak 67.

 


(Faze procjene utjecaja na okoliš)

 


Procjena utjecaja provodi se u dvije faze
a) postupak prethodne procjene utjecaja, u kojem se odlučuje o:
1) potrebi provođenja procjene utjecaja,
2) obimu procjene utjecaja, ako je provođenje procjene utjecaja obavezno, i
b) izrada studije o procjeni utjecaja na okoliš.

 

 


Članak 68.

 


(Projekti za koje je obvezna procjena utjecaja na okoliš)

 


(1) Vlada Federacije BiH donosi propis kojim se određuju:
a) projekti za koje se obvezno provodi procjena utjecaja i
b) projekti za koje o obvezi provođenja procjene utjecaja odlučuje nadležno ministarstvo na osnovu kriterija u pojedinim slučajevima o obvezi provođenja procjene utjecaja i o obimu procjene utjecaja.
(2) Osim projekata utvrđenih propisom iz stavka (1) ovog članka, procjena utjecaja na okoliš potrebna je i za:
a) znatne promjene na projektima, utvrđene člankom 95. ovog Zakona, pri čemu promjena projekta dostiže propisane pragove utvrđene propisom iz stavka 1. ovog članka,
b) projekte čiji rast proizvodnje, uporaba energije, uporaba vode, korištenje prostora, emisije ili proizvodnja otpada prelazi 25% od prvobitno utvrđenih vrijednosti, i
c) prestanak rada, rušenje i zatvaranje objekata iz stavka (1) ovog članka i pogoni i postrojenja koji podliježu obvezi pribavljanja okolinske dozvole, sukladno podzakonskom aktu iz stavka (1) članka 83. ovog Zakona.

 


Članak 69.

 


(Pokretanje postupka za prethodnu procjenu utjecaja na okoliš)

 


(1) Postupak za prethodnu procjenu utjecaja na okoliš pokreće se zahtjevom koji podnositelj zahtjeva podnosi nadležnom ministarstvu (u daljnjem tekstu: zahtjev za prethodnu procjenu utjecaja).
(2) Zahtjev za prethodnu procjenu utjecaja sadrži:
a) opis projekta, uključujući podatke o njegovoj namjeni i veličini,
b) izvod iz prostorno-planskog akta;
c) podaci o vrsti i količini materijala koji će biti korišteni, te vrsti i količini emisija,
d) opis mogućih utjecaja projekta na okoliš u tijeku njegove izgradnje, u tijeku njegovog rada ili eksploatacije i u fazi prestanka rada,
e) opis osnovnih i pomoćnih sirovina i ostalih izvora energije,
f) opis okoliša na području pod utjecajem projekta,
g) kratak pregled alternativnih rješenja s obzirom na utjecaje na okoliš,
h) informacije o mogućim poteškoćama na koje je naišao podnositelj zahtjeva pri prikupljanju podataka, i
i) netehnički rezime informacija iz stavka (2) ovog članka.
(3) Opisi iz stavka (2) ovog članka daju se stručnim tehničkim jezikom, sa tekstualnim, numeričkim i grafičkim podacima, a netehnički rezime netehničkim jezikom, na način koji je pogodan za informiranje nadležnih organa, organizacija i zainteresirane javnosti.
(4) Izradu prethodne procjene utjecaja na okoliš, podnositelj zahtjeva povjerava pravnoj osobi iz stavka (2) članka 73. ovog Zakona.
(5) Federalno ministarstvo može zahtijevati od podnositelja zahtjeva dodatne informacije o projektu koje su mu potrebne za donošenje odluke o obvezi izrade i obima studije o procjeni utjecaja na okoliš.

 


Članak 70.

 


(Obvezni uvid za prethodnu procjenu utjecaja na okoliš)

 


(1) U postupku razmatranja i odlučivanja o zahtjevu za prethodnu procjenu utjecaja, Federalno ministarstvo je obvezno da dostavi kopiju zahtjeva i osigura besplatan uvid u priložena dokumenta radi pribavljanja mišljenja slijedećim subjektima:
a) nadležnom organu uprave u kantonu i jedinici lokalne samouprave na čijem se području projekat izvodi,
b) organima uprave i organizacijama nadležnim za zaštitu komponenti okoliša, koji izvođenjem projekta mogu biti izloženi njegovom znatnom utjecaju, i to:
1) nadležnim za zaštitu kulturno-povijesne i prirodne baštine,
2) nadležnim za zaštitu zdravlja,
3) drugim zainteresiranim stranama,
c) organu nadležnom za zaštitu okoliša drugog entiteta i Brčko Distrikta, ako je riječ o projektu sa znatnim utjecajem na okoliš drugog entiteta ili Brčko Distrikta, ili druge države, u skladu sa ovim Zakonom,
d) zainteresiranoj javnosti
(2) Subjekti iz stavka (1) ovog članka daju mišljenje Federalnom ministarstvu u vezi sa zahtjevom i priloženoj dokumentaciji, u roku od 30 dana od dana prijema kopije zahtjeva u pisanoj formi.
(3) Federalno ministarstvo će prilikom donošenja odluke uzeti u obzir dostavljena mišljenja subjekata iz stavka (1) ovog članka.

 


Članak 71.

 


(Rješenje o prethodnoj procjeni utjecaja na okoliš)

 


(1) O zahtjevu za prethodnu procjenu utjecaja, Federalno ministarstvo odlučuje rješenjem.
(2) Rješenjem se utvrđuje da na osnovu prethodne procjene utjecaja na okoliš nije potrebno daljnja provedba procjene utjecaja, ili se utvrđuje da je obavezna provedba procjene utjecaja na okoliš, te se određuje obveza izrade studije o procjeni utjecaja na okoliš (u daljnjem tekstu: Studija), obim i sadržaj Studije.

 


Članak 72.

 


(Provođenje procjene utjecaja na okoliš)

 


(1) Obim Studije određuje se prema specifičnim karakteristikama pojedinog projekta i kriterijima određenim u posebnom propisu iz članka 68. stavak (1) ovog Zakona.
(2) Prilikom donošenja rješenja o procjeni utjecaja na okoliš, Federalno ministarstvo je dužno da razmotri i uzme u obzir blagovremeno primljena mišljenja iz članka 70. ovog Zakona.
(3) Rješenje iz stavka (2) ovog članka donosi se u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva.
(4) Federalno ministarstvo u roku od 8 dana od dana donošenja rješenja o procjeni utjecaja na okoliš, navedeno rješenje postavlja na internet stranicu Federalnog ministarstva.

 


Članak 73.


(Nositelji izrade Studije i elektronski upisnik)

 


(1) Nakon dobijanja rješenja o procjeni utjecaja na okoliš, podnositelj zahtjeva je obvezan da ugovori izradu Studije kod ovlaštenog nositelja izrade Studije.
(2) Federalni ministar posebnim propisom utvrđuje uvjete za:
a) davanje ovlaštenja nositeljima izrade Studije,
b) način i kriterije koje moraju ispunjavati nositelji izrade Studije,
c) visinu naknade za troškove izdavanja ovlaštenja nositeljima izrade Studija.
(3) Federalno ministarstvo vodi elektronski upisnik nositelja izrade Studije kojima je izdato ovlaštenje iz stavka (2) alineja (a) ovog članka, a koji je javnosti dostupan putem internet stranice.
(4) Ministarstva i drugi organi i organizacije sa nadležnostima I odgovornostima ili javnim ovlaštenjima u oblasti zaštite okoliša moraju omogućiti pristup podacim a koji su potrebni za izradu Studije ako njima raspolažu.

 


Članak 74.

 


(Sadržaj Studije)

 


(1) Federalni minister donosi propis kojim se utvrđuje sadržaj Studije.
(2) Pored sadržaja utvrđenih u propisu I zstavka (1) ovog članka Studija sadrži I poseban dio, u kojem se daje kratak pregled dostavljenih mišljenja zainteresiranih strana u postupku prethodne procjene utjecaja na okoliš i obrazloženje zaprimljena mišljenja koja su uzeta u obzir prilikom izrade Studije.
(3) Ukoliko se radi o projektu za koji je potrebno pribavljanje okolišne dozvole sukladno ovom zakonu I podzakonskim aktima, Studija sadrži I Plan upravljanja otpadom koji se izrađuje sukladno Zakonu o upravljanju otpadom.
(4) Studija sadrži posebni dio koji se odnosi na mogući utjecaj projekta na okoliš drugog entiteta ili Brčko Distrikta ili prekogranični utjecaj sukladno ovom zakonu.

 


Članak 75.

 


(Način dostavljanja Studije i izvješćivanje javnosti)

 


(1) Podnositelj zahtjeva dostavlja Federalnom ministarstvu po jedan primjerak Studije u tiskanoj i elektronskoj formi u roku od 30 dana od dana prijema Studije podnositelja izrade studije. Na zahtjev voditelja postupka, podnositelj zahtjeva dostavlja dodatni broj primjeraka Studije.
(2) Federalno ministarstvo je obvezno da u roku od 15 dana od dana prijema Studije, dostavi elektronsku kopiju Studije zainteresiranim organima i zainteresiranoj javnosti I objavi Studiju na internet stranici.

 


Članak 76.

 


(Javna rasprava)

 


(1) U postupku ocjene Studije Federalno ministarstvo obavještava i poziva javnost na javnu raspravu o Studiji na način propisan članom 40. ovog Zakona.
(2) Poziv za javnu raspravu se dostavlja najmanje 15 dana prije dana održavanja javne rasprave.
(3) Sugestije i primjedbe javnosti dostavljaju se Federalnom ministarstvu u pisanoj formi u roku od 15 dana od dana održavanja javne rasprave.

 


Članak 77.

 


(Postupak javne rasprave)

 


(1) Federalno ministarstvo organizira javnu raspravu o projektu u prostoru koji je najbliži lokaciji danog projekta.
(2) Nadležno ministarstvo priprema zapisnik sa javne rasprave u roku od 7 dana od dana održavanja javne rasprave.

 


Članak 78.

 


(Stručno povjerenstvo)

 


(1) Ocjenu Studije vrši stručno povjerenstvo za ocjenu Studije (u daljnjem tekstu: stručno povjerenstvo) koje imenuje Federalni ministar.
(2) Sastav povjerenstva, naknade kao I druga pitanja vezana za rad stručnog povjerenstva propisuje federalni minister provedbenim propisom.
(3) Naknada za ocjenu Studije obuhvata naknadu za rad u nutarnjih I vanjskih pravnih, tehničkih i drugih stručnjaka I sve ostale troškove koje može imati Federalno ministarstvo ili drugi dionici u postupku procjene utjecaja na okoliš.
(4) Stručno povjerenstvo vrši ocjenu Studije u roku od 30 dana od dana održavanja javne rasprave.
(5) Studija koja sadrži nedostatke vraća se podnositelju zahtjeva na dorado u skladu sa primjedbama stručnog povjerenstva I dostavljenim primjedbama zainteresiranih organa i javnosti.
(6) Podnositelj zahtjeva je dužan u roku od 30 dana dostaviti potrebne izmjene/dopune studije utjecaja nakon čega ministarstvo izvještava zainteresiranu javnost o izmjenama/dopunama koje je podnositelj dostavio.
(7) Studija može biti vraćena samo jednom radi dorade. Ako dopunjena Studija ne bude odobrena, novi zahtjev, sa novom Studijom, može biti podnesen najranije u periodu od šest mjeseci od dana uručenja rješenja podnositelju zahtjeva.

 


Članak 79.

 


(Odobravanje Studije)

 


(1) Federalno ministarstvo rješenjem odobrava Studiju u roku od 60 dana od završetka postupka ocjene Studije.
(2) Studija neće biti odobrena ukoliko:
a) se utvrdi da bi projekt mogao izazvati znatno onečišćenje okoliša ili u znatnoj mjeri ugroziti okoliš,
b) projekt nije u skladu sa Federalnom strategijom zaštite okoliša i Akcijskim planom zaštite okoliša i
c) projekt nije u skladu sa međunarodnim obvezama države po pitanju zaštite okoliša.
(3) Rješenje o odobravanju ili odbijanju Studije dostavlja se podnositelju zahtjeva i zainteresiranim stranama iz članka 75. stavak (2) ovog Zakona.
(4) Dostavljanje rješenja iz stavka (3) ovog članka vrši sukladno odredbama Zakona o upravnom postupku i objavljuje na internet stranici Federalnog ministarstva.
(5) U slučaju prekograničnog utjecaja Federalno ministarstvo će proslijediti rješenje drugom entitetu/državi na koju projekt može imati utjecaj.
(6) Rješenje o odobravanju Studije prestaje da važi ukoliko podnositelj zahtjeva ne pribavi odobrenje za građenje u roku od 3 godine od dana prijema rješenja.

 


Članak 80.

 


(Troškovi nastali u postupku procjene utjecaja na okoliš)

 


Troškove obavještavanja i omogućavanja učešća javnosti u postupcima procjene utjecaja, troškove naknade za rad stručnog povjerenstva i sve ostale troškove u postupku procjene utjecaja na okoliš snosi podnositelj zahtjeva.

 


Članak 81.
(Vjerojatnoća prekograničnih utjecaja na okoliš susjednih država, Republike Srpske i/ili Brčko Distrikta BiH)

 


(1) Pravila koja se odnose na procjenu utjecaja na okoliš u kontekstu prekograničnih utjecaja primjenjuju se i kada postoji obveza po međunarodnim ugovorima, bilateralnim sporazumima ili iz drugih razloga.
(2) Kada nositelj izrade Studije sazna da će projekt vjerojatno imati značajan utjecaj na okoliš druge države ili drugi entitet, dužan je izraditi posebno poglavlje u Studiji o procjeni utjecaja na okoliš s podacima o mogućim utjecajima na okoliš druge države. Studija se dostavlja drugoj državi ili entitetu ili Distriktu Brčko BiH, sa informacijom o vremenu i mjestu održavanja javne rasprave.
(3) Na javnoj raspravi omogućuje se učešće javnosti iz države, entiteta ili Brčko Distrikta BiH na koje projekt može imati utjecaja.
(4) Federalno ministarstvo, putem Institucija Bosne i Hercegovine, nakon održane javne rasprave provodi konzultacije s predstavnicima države na koju projekt može imati utjecaja.
(5) Nakon zaprimanja informacije o projektu koji se odvija u drugoj državi, entitetu ili Brčko Distriktu BiH, a koji može imati značajne posljedice po okoliš na teritoriju Federacije, Federalno ministarstvo poduzima aktivnosti u cilju učešća nadležnih organa i javnosti u procjeni prekograničnih utjecaja na okoliš.
(6) Federalno ministarstvo dostavlja mišljenja, sugestije i primjedbe organa uprave i javnosti nadležnim organima države, entiteta ili Brčko Distrikta BiH iz koje potječu prekogranični utjecaji na okoliš i obavlja konzultacije s predstavnicima države, entiteta ili Brčko Distrikta BiH iz koje potječu utjecaji na okoliš.
(7) Troškove izrade posebnih poglavlja Studije iz st. (2) i (4) ovog članka snosi podnositelj zahtjeva.
(8) Detalji o postupcima za projekte s mogućim međuentitetskim utjecajem mogu biti određeni sporazumom među entitetima koji se zaključuje uz konzultiranje Međuentitetskog tijela za okoliš.
(9) Postupanja koja se odnose na prekogranični i međuentitetski utjecaj na okoliš susjednih država, Republike Srpske i/ili Brčko Distrikta BiH, definira se posebnim podzakonskim aktom kojeg donosi Vlada Federacije BiH.

 


POGLAVLJE X. IZDAVANJE OКOLIŠNIH DOZVOLA

 


Članak 82.

 


(Cilj i svrha izdavanja okolišne dozvole)

 


(1) Okolišna dozvola izdaje se u cilju kompletne zaštite okoliša osiguravajući mjere za sprječavanje i smanjenje industrijskih emisija u zrak,vodu,tlo, smanjenje utjecaja na stanovništvo, biljni i životinjski svijet isprječavanje stvaranja otpada i buke kako bi se ostvario visoki nivo zaštite okoliša kao cjeline.
(2) Okolišna dozvola se izdaje i u slučaju znatne promjene u radu pogona i postrojenja.
(3) Okolišna dozvola se ne izdaje za istraživačke aktivnosti, razvojne aktivnosti ili za testiranje novih proizvoda i procesa.
(4) Za istraživačke aktivnosti iz stava 3. ovog člana, obvezna jeprocjena utjecaja na okoliš.
(5) Federalno ministarstvo izdaje okolišnu dozvolu na rok od petgodina.

 


Članak 83.

 


(Nadležnost za izdavanje okolišne dozvole)

 


(1) Vlada Federacije BiH donosi propis kojim utvrđuje pogone i postrojenja koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ukoliko imaju okolišnu dozvolu izdanu u skladu sa odredbama ovog Zakona.
(2) Federalno ministarstvo nadležno je za izdavanje okolišne dozvole za pogone i postrojenja iznad pragova utvrđenih propisom iz stavka (1) ovog članka.
(3) Kantonalno ministarstvo nadležno je za pogone i postrojenja ispod pragova utvrđenih propisom iz stavka (1) ovog članka.

 


Članak 84.

 


(Opće obveze operatera u vezi sa zaštitom okoliša)

 


(1) U svrhu kompletne zaštite okoliša od štetnih utjecaja djelatnosti koje se obavljaju u postrojenju, operater je obvezan osigurati da pogoni i postrojenja budu izgrađeni i funkcioniraju tako da se:
a) ne ugrožava zdravlje ljudi, ostvaruje povoljno stanje flore i faune, ne dovede do gubitka staništa koji se nalaze na području utjecaja postrojenja ili okoliša zbog emisija supstanci, buke, mirisa, vibracija ili topline, saobraćaja ili od postrojenja;
b) poduzmu sve odgovarajuće preventivne mjere za sprječavanje zagađenja i ne prouzrokuju zagađenje iznad graničnih emisija;
c) izbjegava stvaranje otpada, njegova količina svodi na najmanju moguću mjeru, stvoreni otpad ponovo koristi, reciklira ili odlaže na način da se izbjegne i smanji negativan utjecaj na okoliš;
d) efikasno koriste energetski i prirodni resursi;
e) poduzmu mjere za sprječavanje nesreća i ograničavanje njihovih posljedica, i
f) poduzmu mjere nakon prestanka rada postrojenja za izbjegavanje rizika od onečišćenja i za povrat lokacije na kojoj se nalazi postrojenje u zakonom propisano stanje okoliša.
(2) Zahtjevi dati u stavku (1) ovoga članka predstavljaju opće obveze operatera koje se trebaju ispuniti tijekom izgradnje, rada, održavanja i prestanka rada pogona i postrojenja.
(3) Za pogone i postrojenja za koje nije potrebno pribavljanje okolišne dozvole, nadležni će organ pri izdavanju potrebnih dozvola uzeti u obzir ispunjenje zahtjeva iz stavka (1) ovoga članka.

 


Članak 85.


(Objedinjavanje okolišne dozvole)

 


(1) Jedan zahtjev za izdavanje okolišne dozvole, može se predati za više pogona i postrojenja na istoj lokaciji kada njima upravlja isti operater.
(2) Izuzetno, zahtjev može podnijeti više operatera, ako je pogon ili postrojenje tehnološka cjelina koju čini više dijelova postrojenja kojima upravljaju različiti operateri.
(3) U slučaju iz stavka (2) ovog članka okolišnom dozvolom se utvrđuju obveze i odgovornosti svakog operatera posebno, te se okolišna dozvola dostavlja svim operaterima.
(4) Ako se okolišna dozvola izdaje za pogone ili postrojenja iz stavka (1) ovog članka, svako postrojenje mora ispunjavati uvjete propisane ovim Zakonom.
(5) U slučajevima iz st. (1) i (2) ovog članka, nadležni organ za izdavanje okolišne dozvole je Federalno ministarstvo.

 


Članak 86.

 


(Zahtjev za izdavanje okolišne dozvole)

 


(1) Zahtjev za izdavanje okolišne dozvole podnosi se nadležnom ministarstvu u jednom primjerku u pisanoj formi i jednom primjerku na elektronskom mediju za pohranu podataka.
(2) Zahtjev za izdavanje okolišne dozvole sadrži:
a) podatke o podnositelju zahtjeva: naziv isjedište operatera ili investitora, ID broj, ime odgovorne osobe,broj telefona i e-mailadresu;
b) lokaciju pogona i postrojenja;
c) uvjerenje nadležne porezne uprave da nema neizmirenih novčanih obveza za kazne izrečene zbog učinjenih prekršaja u oblasti okoliša.
(3) Uz zahtjev iz stavka (1) ovog članka prilaže se dokumentacija koja sadrži slijedeće podatke:
a) opis pogona i postrojenja (plan,opispogona i postrojenja, tehnički opis rada,kapacitet postrojenja itd.);
b) opis osnovnih i pomoćnih sirovina, ostalih tvari i energije koja se koristi il ikoju proizvodi pogon i postrojenje;
c) opis stanja lokacije pogona i postrojenja;
d) opis izvora emisija, priroda i količine emisija i zpogona i postrojenja u okoliš (zrak,voda,tlo) tj. izvješće o nultom stanju, kao i identificiranje znatnih utjecaja na okoliš;
e) opis predloženih mjera, tehnologija i drugih tehnika za sprječavanje ili ukoliko to nije moguće, smanjenje emisija iz postrojenja;
f) opis mjera za spriječavanje produkcije otpada kao i za povra tkorisnog materijala iz otpada koji producira postrojenje;
g) opis ostalih mjera radi usklađivanja s osnovnim obvezama operatera, posebno mjera nakon zatvaranja ili rušenja postrojenja;
h) opis planiranih mjera za smanjenje emisija i opis planiranog monitoringa;
i) izvod iz planskog akta
j) pravomoćni vodni akt;
k) netehnički rezime
l) idejni projekat;
m) plan upravljanja otpadom;
n) Izvješće o stanju sigurnosti i/ili Plan za spriječavanje nesreća većih razmjera, ukoliko se radi o pogonu ili postrojenju koje može izazvati nesreću većih razmjera.
(4) U slučaju kada se za novi pogon i postrojenje ili znatnu promjenu postojećeg postrojenja provodi procjena utjecaja, sve relevantne informacije prikupljene u postupku procjene utjecaja prilažu se uz zahtjev za izdavanje okolišne dozvole, uključujući Studiju i rješenje o odobravanju Studije.
(5) Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole izrađuje pravna osoba registrirana za tu djelatnost.

 


Članak 87.

 


(Procedura po prijemu zahtjeva za okolišnu dozvolu)

 


(1) Ukoliko zahtjev ne sadrži propisane podatke ili dokumentaciju iz članka 86. nadležno ministarstvo će zatražiti od podnositelja zahtjeva da dostavi podatke ili dokumentaciju koji nedostaju.
(2) Ako podnositelj zahtjeva ne dostavi tražene podatke ili dokumentaciju u određenom roku, nadležno ministarstvo će bez odgađanja donijeti zaključak o odbacivanju zahtjeva.
(3) Sve procesne radnje koje nisu regulirane ovim Zakonom, provodit će se sukladno odredbama Zakona o upravnom postupku.

 


Članak 88.

 


(Sudjelovanje javnosti)

 


(1) Nadležno ministarstvo obavještava javnost, zainteresirane strane i jedinicu lokalne samouprave o podnesenom zahtjevu za izdavanje okolišne dozvole objavom u najmanje jednim od dnevnih novina na području Federacije BiH, o trošku podnositelja zahtjeva te na internet stranici ministarstva.
(2) Jedinica lokalne samouprave obavještava mjesne zajednice u svom sastavu, udruge građana, javnost i zainteresirane strane o podnesenom zahtjevu iz stavka (1) ovog članka.
(3) Nadležno ministarstvo i jedinica lokalne samuprave će osigurati zaintresiranim stranama besplatan uvid u zahtjev za okolišnu dozvolu i priloženu dokumentaciju.
(4) Zainteresirane strane mogu, u roku od 30 dana od dana objavljivanja izvješća iz stavka (1) ovog članka, dostaviti nadležnom ministarstvu mišljenje o zahtjevu i priloženoj dokumentaciji u pisanoj formi.
(5) Nacrt rješenja o izdavanju okolišne dozvole, objavljuje se na internet stranici nadležnog ministarstva.
(6) Rok za dostavu sugestija i mišljenja javnosti na nacrt rješenja je 8 dana od dana objave.

 


Članak 89.

 


(Izdavanje okolišne dozvole)

 


(1) Nadležno ministarstvo za izdavanje okolišne dozvole donosi rješenje o izdavanju okolišne dozvole u roku od 90 dana od dana prijema urednog zahtjeva za izdavanje okolišne dozvole.
(2) Okolišna dozvola sadrži:
a) Granične vrijednosti emisija onečišćene supstance zasnovane na važećim propisima ili najboljim raspoloživim tehnikama,po svakoj emisijskoj točki;
b) Mjere za zaštitu zraka, tla, voda, biljnog i životinjskog svijeta;
c) mjere za upravljanje otpadom koji proizvodi pogon i postrojenje;
d) mjere zaštite od buke i vibracija;
e) mjere za spriječavanje ili minimiziranje prekogranično onečišćenja;
f) sustav praćenje emisija uz određivanje metodologije i učestalosti mjerenja;
g) uvjete i mjere za spriječavanje nesreća većih razmjera;
h) mjere sanacije nakon prestanka rada postrojenja;
i) mjere vezane za uvjete rada u izvanrednim situacijama.
(3) Kada standard kvaliteta okoliša zahtjeva strožije mjere u odnosu na one koje su utvrđene posebnim propisima kojima su regulirane granične vrijednosti emisija, u okolišnu dozvolu se unose dodatne ili strožije mjere da bi se postigao standard kvaliteta okoliša.
(4) Kada standard kvaliteta okoliša zahtjeva strožije mjere u odnosu na one koje su ostvarive primjenom najboljih raspoloživih tehnika, u okolišnu dozvolu se uključuju dodatne ili strožije mjere (npr. ograničenje radnih sati, manje onečišćujućih goriva, itd).
(5) Sve mjere iz stavka (2) ovog članka obvezno sadrže rokove za realizaciju.

 


Članak 90.

 


(Dostava okolišne dozvole i pravo na žalbu)

 


(1) Rješenje o okolišnoj dozvoli koje je u nadležnosti Federalnog ministarstva dostavlja se podnositelju zahtjeva, nadležnoj inspekciji zaštite okoliša, kantonalnom ministarstvu nadležnom za zaštitu okoliša, lokalnoj samoupravi,zainteresiranim organima i zainteresiranoj javnosti koja je sudjelovala u postupku.
(2) Rješenje iz nadležnosti kantonalnog ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša dostavlja se podnositelju zahtjeva, kantonalnoj inspekciji zaštite okoliša i organu jedinice lokalne samouprave, zainteresiranim organima i zainteresiranoj javnosti koja je sudjelovala u postupku.
(3) Protiv rješenja iz stavka (1) ovog članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.
(4) Protiv rješenja iz stavka (2) ovog članka, dopuštena je žalba, koja se podnosi Federalnom ministarstvu kao drugostupanjskom organu.
(5) Nadležno ministarstvo u roku od osam dana od dana donošenja rješenja o okolišnoj dozvoli, objavljuje rješenje o izdavanju okolišne dozvole na svojoj internet stranici.

 


Članak 91.

 


(Obveze operatera nakon pribavljene okolišne dozvole)

 


(1) Operater je dužan da provodi praćenje emisija i utjecaja koje izazivaju pogon, i postrojenje
(2) Operater je dužan osigurati provjeru usklađenosti rada pogona i postrojenja sukladno rokovima, mjerama i praćenjem navedenim u okolišnoj dozvoli.
(3) Operater je dužan dostavljati nadležnom ministarstvu za okoliš izvješća o izvršenom mjerenju emisija u zrak, godišnje izvješće o vrstama, količini i načinu zbrinjavanja otpada, izvješće o monitoringu buke i ostalo propisano okolišnom dozvolom.
(4) Operater je dužan sanirati nedostatke utvrđene prilikom nadzora rada pogona i postrojenja, bez odlaganja.
(5) Operater dostavlja nadležnom ministarstvu izvješće o postupanju po osnovu izvršenog inspekcijskog nadzora i poduzetim sanacijskim mjerama koje su naložene u slučaju utvrđenih nedostataka.
(6) Operater je dužan osigurati odgovarajuće održavanje pogona i postrojenja, kao i redovnu kontrolu nad radom tehničkih uređaja.
(7) U slučaju nesreća koje vode prekoračenju graničnih vrijednosti emisija, operater je dužan bez odlaganje poduzeti sanacijske mjere s ciljem ponovnog uspostavljanja usklađenosti sa okolišnom dozvolom i propisima.
(8) Ukoliko nesreća može prouzrokovati ozbiljnu prijetnju po ljudsko zdravlje ili okoliš operater je dužan smanjiti ili privremeno obustaviti rad pogona i postrojenja.

 


Članak 92.

 


(Odbijanje zahtjeva za izdavanje okolišne dozvole)

 


(1) Ministarstvo nadležno za izdavanje okolišne dozvole će odbiti zahtjev za izdavanje iste ukoliko zahtjev nije blagovremeno upotpunjen ili sadrži netočne podatke koji su od utjecaja za izdavanje okolišne dozvole.
(2) Nadležno ministarstvo će odbiti zahtjev za izdavanje okolinske dozvole ukoliko isti nije u skladu sa pravnim, okolinskim i zdravstvenim standardima.
(3) Zahtjev za izdavanje okolišne dozvole odbija se i u slučaju kada podnositelj zahtjeva ima neizmirene novčane kazne izrečene sukladno čl. 141. do 146. ovog Zakona.
(4) Rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje okolišne dozvole dostavlja se podnositelju zahtjeva u roku od 7 dana od dana donošenja rješenja i o tome obavještava nadležni inspekcijski organ.

 


Članak 93.

 


(Obnova okolišne dozvole)

 


(1) Nadležno ministarstvo za izdavanje okolišne dozvole svakih pet godina vrši obnovu okolišne dozvole.
(2) Operater je dužan nadležnom ministarstvu podnijeti zahtjev za obnovu okolišne dozvole sukladno članku 86. ovog Zakona.
(3) Zahtjev za obnovu okolišne dozvole podnosi se nadležnom ministarstvu 90 dana prije isteka važenja prethodne dozvole.
(4) Operater uz zahtjev za obnovu okolišne dozvole, pored identifikacijskih podataka, adrese, kontakt telefona i e-mail adrese, dostavlja:
a) pravomoćni vodni akt, ako nije završena izgradnja pogona ili postrojenja,
b) pravomoćnu građevinsku ili uporabnu dozvolu ukoliko pogon ili postrojenje nije pušteno u rad.
(5) Nakon analize svih prikupljenih informacija iz st. (3) i (4) ovog članka i informacija iz izvještaja iz st. (3) i (5) članka 91. ovog Zakona, nadležno ministarstvo:
a) u roku od 60 dana izdaje okolinsku dozvolu, ili
b) odbija zahtjev za izdavanje okolinske dozvole.
(6) Javnost se obavještava o pokretanju postupka obnove okolišne dozvole u rokovima i na način propisan člankom 40. ovog Zakona.
(7) U slučaju da operater ne podnese zahtjev za obnovu okolišne dozvole sukladno stavku 3. ovog članka, nadležno ministarstvo obavještava inspektora zaštite okoliša.

 


Članak 94.

 


(Ponovno razmatranje i izmjene okolišne dozvole)

 


(1) Nadležno ministarstvo ponovno razmatra, revidira uvjete definirane u okolišnoj dozvoli i vrši izmjenu okolišne dozvole:
a) ako onečišćenje koje stvara pogon i postrojenje prelazi granične vrijednosti utvrđene u okolišnoj dozvoli;
b) ako je došlo do znatnih promjena u najboljim raspoloživim tehnikama koje omogućuju znatno smanjenje emisija; ili
c) ako sigurnost odvijanja rada i djelatnosti zahtijeva uporabu drugih tehnologija.
(2) Nadležno ministarstvo može na zahtjev nadležne inspekcije za okoliš i zainteresiranih strana koji žive na području rada pogona i postrojenja koje može imati negativan utjecaj i ugrožavati ili predstavljati opasnost po okoliš i zdravlje, ponovo razmatriti okolišnu dozvolu.
(3) Ukoliko bi izmjene pogona i postrojenja radi prilagodbe zahtjevima u području zaštite okoliša prouzrokovale promjene pogona i postrojenja, nadležno ministarstvo nalaže operateru izradu plana prilagodbe sa mjerama i rokovima dostizanja najboljih raspoloživih tehnika i usklađivanje sa odredbama provedbenih propisa.
(4) Javnost se obaviještava o ponovnom razmatranju i izmjeni okolišne dozvole u rokovima i na način propisan člankom 40. ovog Zakona.

 


Članak 95.

 


(Promjena u radu)

 


(1) Ukoliko operater pogona i postrojenja tijekom trajanja važenja izdate okolišne dozvole planira promjenu prirode ili funkcioniranja postrojenja ili proširenje postrojenja koje može utjeicati na okoliš, dužan je da o tome u pisanoj formi obavijesti nadležni organ za izdavanje okolišne dozvole.
(2) Obavještenje iz stavka (1) ovog članka sadrži podatke o postojećem i planiranom dijelu pogona i postrojenja, a ovi podaci će uključivati idejni projekt i druga propratna dokumenta koja su važna za utvrđivanje.
(3) Nadležno ministarstvo za izdavanje okolišne dozvole će pregledati zahtjev i utvrditi da li proizvodnja, uporaba energije, korištenje vode, korištenje prostora, emisije ili proizvodnja otpada prelazi 25% od utvrđenih vrijednosti.
(4) Ukoliko su potrebni dodatni podaci da bi se odredilo da je promjena znatna, nadležno ministarstvo će zatražiti od operatera da ih dostavi.
(5) Nadležno ministarstvo će u roku od 30 dana od dana dobijanja potrebnih podataka odlučiti o tome da li je predložena promjena znatna.
(6) Ukoliko je promjena identificirana kao znatna, nadležno ministarstvo će o tome obavijestiti operatera i pozvati ga da podnese novi zahtjev za izdavanje okolišne dozvole koji će sadržavati podatke o postojećem i planiranom dijelu pogona i postrojenja.
(7) Postupak izdavanja okolišne dozvole iz stavka (6) ovog članka vrši se sukladno odredbama ovog Zakona kojim je propisan postupak izdavanja okolišne dozvole.

 


Članak 96.

 


(Prestanak rada)

 


(1) Kada pogon i postrojenje koje posjeduje okolišnu dozvolu prestane sa radom, operater je dužan da o tome obavijesti nadležno ministarstvo u pisanoj formi.
(2) Operater pogona i postrojenja ili stečajni upravnik obavještava nadležno ministarstvo o pokrenutom stečajnom postupku i mogućnosti provođenja mjera i monitoringa navedenih u okolišnoj dozvoli.
(3) Nakon što nadležno ministarstvo utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz stavka (1) ovog članka izdaje rješenje o prestanku važenja okolišne dozvole te će sukladno zakonu obavijestiti zainteresiranu javnost o donesenom Rješenju.

 


Članak 97.

 


(Prestanak važenja okolišne dozvole)

 


(1) Okolišna dozvola prestaje važiti ukoliko:
a) operater to zahtijeva;
b) ukoliko se utvrdi da operater nije obavijestio nadležni organ o znatnim promjenama na pogonu i postrojenju;
c) operater prestane da ispunjava uvjete i mjere koji su utvrđeni dozvolom;
d) u toku kontrole nadležni inspektor utvrdi da operater ne ispunjava obaveze iz okolišne dozvole utvrđene na osnovu odobrenog Plana aktivnosti;
e) utvrdi se da je operater dobio okolišnu dozvolu na temelju lažnog predstavljanja ili krivotvorene dokumentacije;
f) izgrađeni pogoni i postrojenje za koje se izdaje okolišna dozvola ne radi duže od dvije godine,
g) operater ne vrši monitoring i ne dostavlja izvješća o mjerenjima u roku utvrđenom u okolišnoj dozvoli;
h) operater ne unosi podatke u elektronski upisnik o postrojenjima i onečišćenjima;
i) operater ne postupi po nalogu inspektora nadležnog za okoliš prema zapisniku o izvršenim inspekcijama, i
j) pokrenuta je likvidacija pogona i postrojenja.
(2) Ako se ispuni jedan ili više uvjeta iz stavka (1) ovog članka, nadležno ministarstvo donosi rješenje o prestanku važenja rješenja o okolišnoj dozvoli, koje dostavlja operateru, nadležnoj inspekciji i organima nadležnim za vode i prostorno uređenje i graditeljstvo.
(3) Protiv rješenja o prestanku važenja rješenja o okolišnoj dozvoli koje donosi Federalno ministarstvo može se pokrenuti upravni spor.
(4) Protiv rješenja o prestanku važenja rješenja koje donosi kantonalno ministarstvo žalba se može podnijeti Federalnom ministarstvu.
(5) Podnošenje žalbe i pokretanje upravnog spora ne odgađa izvršenje rješenja.
(6) Rješenjem o prestanku važenja rješenja o okolišnoj dozvoli utvrđuje se obveza i nositelj izvršenja mjera sanacije za pogon i postrojenje i lokaciju poslije prestanka aktivnosti, kako bi se izbjegao rizik po okoliš, zdravlje ljudi i materijalna dobra.

 


Članak 98.

 


(Postojeći pogoni i postrojenja)


Postojeći pogoni i postrojenja, koji nemaju okolinsku dozvolu iako su obveznici pribavljanja iste, prilikom izdavanja okolinske dozvole tretirat će se kao nova postrojenja i morati će ispuniti sve zakonom propisane zahtjeve i biti usklađeni sa najboljim raspoloživim tehnikama.

 


Članak 99.

 


(Granične vrijednosti emisija)

 


Granične vrijednosti emisija su propisane i sadržane u okolišnoj dozvoli, zasnovane na propisima kojim se definiraju granične vrijednosti emisija, a koji se usaglašavaju s najboljim raspoloživim tehnikama (BAT).

 


Članak 100.

 


(Najbolje raspoložive tehnike)

 


(1) Najbolje raspoložive tehnike se utvrđuju u formi tehničkih uputa.
(2) Federalni ministar donosi propis kojim se definiraju djelatnosti za koje se utvrđuju najbolje raspoložive tehnike, odnos sa referentnim dokumentima za najbolje raspoložive tehnike i primjena drugih dokumenata o najboljim raspoloživim tehnikama, kriterijima za određivanje najboljih raspoloživih tehnika, sadržaju tehničkih uputa o najboljim raspoloživim tehnikama i donošenju odluka i načinu rada radnih grupa za izradu i ažuriranje tehničkih uputa o najboljim raspoloživim tehnikama.
(3) Tehničke upute pripremaju radne grupe za najbolje raspoložive tehnike, čije članove imenuje Federalni ministar.
(4) Novi pogoni i postrojenja od samog početka izgradnje i puštanja u rad moraju zadovoljavati uvjete navedene u najboljim raspoloživim tehnikama, dok se postojećim pogonima i postrojenjima određuje vremenski rok za postizanje uvjeta.
(5) Za djelatnosti za koje nisu definirane najbolje raspoložive tehnike u skladu sa stavkom (2) ovog članka, primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike EU.
(6) Sve informacije o razvoju tehničkih uputa su dostupne javnosti.

 


Članak 101.

 


(Upisnik okolišnih dozvola)

 


(1) Nadležno ministarstvo za izdavanje okolišnih dozvola uspostavlja i vodi Upisnik izdatih okolišnih dozvola.
(2) Kantonalna ministarstva dostavljaju Federalnom ministarstvu godišnje izvješće o izdatim dozvolama za pogone i postrojenja iz njihove nadležnosti.
(3) Federalni ministar donosi propis kojim utvrđuje sadržaj i način vođenja Upisnika izdatih okolišnih dozvola.

 


POGLAVLJE XI. SPRJEČAVANJE NESREĆA VELIKIH RAZMJERA

 


Članak 102.

 


(Sprječavanje i nadzor nesreća velikih razmjera)

 


(1) Operater pogona i postrojenja, uključujući skladišta koji mogu izazvati nesreće većih razmjera, zbog prisutnosti opasnih supstanci u količinama iznad količina navedenih u provedbenom propisu, koji donosi Federalni ministar, dužan je da:
a) dostavi ministarstvu podatke o svim prijetećim opasnostima od štete u okolišu ili o sumnji na takvu prijeteću opasnost;
b) poduzme potrebne mjere sprječavanja;
c) traži upute o potrebnim mjerama sprečavanja koje treba poduzeti.
(2) Operater je dužan u bilo koje vrijeme ministarstvu i nadležnom inspektoratu prezentirati dokaz o poduzetim mjerama.
(3) Ukoliko ministarstvo ne može utvrditi operatera ili operater ne snosi odgovornost sukladno članku 117. ovog Zakona, ministarstvo poduzima potrebne mjere.

 


Članak 103.

 


(Nadležnost za pogone i postrojenja kod kojih postoji opasnost od nesreća većih razmjera)

 


Za pogone i postrojenja iz stavka (1), članka 102 ovog Zakona, nadležno je Federalno ministarstvo.

 


Članak 104.

 


(Obveze operatera pogona ili postrojenja koje može izazvati nesreće većih razmjera)


(1) Operater pogona i postrojenja ili skladišta iz stavka (1) članka 102. ovog zakona, dužan je da Federalnom ministarstvu dostavi obavještenje sa sljedećim podacima:
a) ime odgovornog lica i punu adresu pogona,
b) registrovano mjesto poslovanja pogona i postrojenja, sa punom adresom,
c) informacije o prisutnim opasnim supstancama ili kategorija supstanci u pogonu i postrojenju ili skladištu,
d) količinu i fizički oblik opasnih supstanci u pogonu i postrojenju ili skladištu,
e) opis pogona i postrojenja i skladišnog prostora, i
f) neposredno okruženje pogona i postrojenja ili skladišta koji mogu prouzrokovati veću nesreću ili pogoršati njene posljedice.
(2) Podaci iz stavka (1) ovog članka dostavljaju se Federalnom ministarstvu uz zahtjev za izdavanje okolišne dozvole.
(3) U slučaju znatnog povećanja u količini ili znatne promjene u prirodi ili fizičkom obliku prisutne opasne supstance ili svake promjene postupka u kojem se koristi opasna supstanca, promjene u radu pogona i postrojenja ili uređaja koja bi mogla znatno utjecati na opasnost od nesreća velikih razmjera ili trajnog zatvaranja postrojenja, operater obavještava Federalno ministarstvo o promjeni stanja.

 


Članak 105.

 


(Informiranje o nesrećama većih razmjera)

 


(1) Operater pogona i postrojenja dužan je u što kraćem roku obavijestiti Centar za obavještavanje i uzbunjivanje Civilne zaštite, a potom i Federalno ministarstvo o nesreći većih razmjera, te dostaviti podatke o:
a) okolnostima nesreće;
b) opasnim supstancama koje su prisutne;
c) procjeni utjecaja nesreće na ljude i okoliš, i
d) poduzetim hitnim mjerama.
(2) Operater je dužan obavijestiti ministarstvo o poduzetim mjerama za ublažavanje posljedica nesreće i sprječavanje pojave novih nesreća.
(3) Ukoliko operater zaprimi dodatne podatke u vezi s nesrećom dužan ih je dostaviti Federalnom ministarstvu.
(4) Fizičke ili pravne osobe imaju pravo iznijeti ministarstvu sve primjedbe koje se odnose na slučajeve štete u okolišu ili opasnost od štete koje su im poznate, kao i zahtijevati da Federalno ministarstvo djeluje na temelju ovog Zakona:
a) koje su pogođene ili će vjerojatno biti pogođene štetom u okolišu;
b) koje imaju dovoljan interes u pogledu donošenja odluka o okolišu koje se odnose na štetu ili, alternativno
c) koje se pozivaju na povredu prava.

 


Članak 106.

 


(Plan sprječavanja nesreća većih razmjera)

 


(1) Operater pogona i postrojenja iz stavka (1), članka 102. ovog Zakona, dužan je pripremiti Plan sprječavanja nesreća većih razmjera (u daljnjem tekstu: Plan) i osigurati provođenje Plana kojim se postiže visoka razina zaštite ljudi i okoliša putem odgovarajućih sredstava, struktura i sustava upravljanja, organizacije i kadrova, identifikacije i procjene opasnosti, nadzora rada, planiranja interventnih mjera i provođenja monitoringa pogona i postrojenja.
(2) Operater je dužan izvršiti procjenu stanja sigurnosti za nove pogone i postrojenja u roku od najmanje tri mjeseca prije početka gradnje, odnosno za postojeće pogone i postrojenja u roku od najmanje šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
(3) Plan za postrojenja iz stavka (1) ovog članka, uključujući i skladišta dostavlja se nadležnoj inspekciji i Federalnom ministarstvu uz zahtjev za izdavanje dozvole.

 


Članak 107.

 


(Izvješće o stanju sigurnosti)

 


(1) Za pogone i postrojenja u kojima su prisutne opasne supstance u količinama navedenim u provedbenom propisu iz stavka (1), članka 102. ovog zakona, operater je dužan sačiniti Izvješće o stanju sigurnosti iz kojeg se vidi da su:
a) plan sprječavanja nesreća većih razmjera i sustav sigurnosnog upravljanja za njegovo provođenje započeli provođenje;
b) rizici pojave većih nesreća identificirani i poduzete neophodne mjere za identificiranje takvih nesreća i ograničavanje njihovih posljedica;
c) odgovarajuća sigurnost i pouzdanost uključene u projektiranje, gradnju, funkcioniranje i održavanje pogona i postrojenja, i
d) napravljeni unutrnji i planovi intervencija koji pružaju informacije za donošenje vanjskog plana.
(2) Operater obavlja reviziju Izvješća o stanju sigurnosti najmanje svake tri godine.
(3) Na zahtjev ministarstva ili samoinicijativno, operater obavlja izmjenu Izvješća o stanju sigurnosti s obrazloženjem za novonastalo činjenično stanje i nove tehnologije u vezi sa pitanjem sigurnosti.
(4) Izvješće o stanju sigurnosti za postojeće pogone i postrojenja se dostavlja ministarstvu najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
(5) Izvješće o stanju sigurnosti pogona i postrojenja je dostupan javnosti na internet stranici Federalnog ministarstva.

 


Članak 108.

 


(Promjene u radu postrojenja)

 


(1) U slučaju promjena u radu pogona i postrojenja ili količini opasnih supstanci koje mogu da rezultiraju pojavom nesreća većih razmjera operater je dužan preispitati i ukoliko je neophodno, ažurirati Plan.
(2) U slučaju prestanka rada pogona ili postrojenja, navedenih u provedbenim propisima iz stavka (2) članka 83. i stavka (1) članka 102. ovog Zakona, operater je dužan pisanim putem informirati nadležni organ o ispunjavanju uvjeta predviđenih okolišnom dozvolom koji se odnose na mjere poduzete nakon što je postrojenje prestalo sa radom.

 


Članak 109.

 


(Postupak prestanka rada)

 


(1) Po konačnom obustavljanju aktivnosti u pogonu postrojenju za koje je izdata okolišna dozvola, operater putem ovlaštenih subjekata vrši procjenu stanja kontaminacije tla i podzemnih voda opasnim supstancama koje su se koristile i/ili proizvodile u postrojenju ili ispuštale iz postrojenja.
(2) Kada je postrojenje uzrokovalo znatno zagađenje tla ili podzemnih voda opasnim supstancama u poređenju sa stanjem utvrđenim izvještajem o nultom stanju, operater je dužan poduzeti potrebne mjere za rješavanje tog stanja, kako bi se lokacija vratila u prvobitno stanje.
(3) Nakon konačnog obustavljanja aktivnosti u postrojenju i u slučaju kada kontaminacija tla i podzemnih voda na lokaciji predstavlja znatnu prijetnju ljudskom zdravlju ili okolišu kao rezultat aktivnosti koje je obavljao operater i uzimajući u obzir uvjete lokacije postrojenja utvrđene početnim stanjem, operater je dužan poduzeti potrebne radnje usmjerene na uklanjanje, kontrolu, ograničavanje ili smanjenje opasnih supstanci tako da lokacija, uzimajući u obzir njeno trenutno i buduće korištenje, ne predstavlja rizik.
(4) Federalno ministarstvo će učiniti dostupnim javnosti, putem svoje internet stranice, informacije o mjerama poduzetim od strane operatera nakon konačne obustave aktivnosti sukladno ovom članku.

 


Članak 110.

 


(Informacija o sigurnosnim mjerama)

 


(1) Operator je dužan dostaviti informaciju o sigurnosnim mjerama Federalnom ministarstvu, pravnim i fizičkim osobama na koje može utjecati nesreća većih razmjera, koju izaziva pogon i postrojenje.
(2) Informacija o sigurnosnim mjerama se ponovo razmatra svake treće godine, ili se ažurira u slučaju promjena u radu pogona ili postrojenja u roku od šest mjeseci nakon izvršene promjene.
(3) Informacija iz stavka (1) ovog članka je dostupna javnosti putem internet stranice Federalnog ministarstva.

 


Članak 111.

 


(Upisnik nesreća većih razmjera)

 


(1) Na osnovu podnesenih informacija o sigurnosnim mjerama Federalno ministarstvo vodi i ažurira Upisnik nesreća većih razmjera pogona i postrojenja.
(2) Federalni ministar donosi propis kojim utvrđuje sadržaj i način vođenja Upisnika nesreća većih razmjera.

 


Članak 112.

 


(Domino učinak)

 


(1) Na osnovu Izvješća o stanju sigurnosti, Federalno ministarstvo dužno je identificirati pogone i postrojenja ili grupe pogona i postrojenja u kojima postoji mogućnost pojave posljedica izazvanih nesrećom većih razmjera ili može biti povećana zbog lokacije ili blizine takvih pogona i postrojenja, te izvršiti identifikaciju opasnih supstanci.
(2) Federalno ministarstvo će provedbenim propisom iz stavka (1) članka 102. ovog Zakona defininirati sadržaj Izvješća o stanju sigurnosti, sadržaj Informacije o sigurnosnim mjerama i sadržaj unutarnjih i vanjskih planova intervencije.
(3) Federalno ministarstvo je dužno osigurati razmjenu informacija o identificiranju pogona i postrojenja što će omogućiti operaterima da pri izradi Plana sprečavanja nesreća većih razmjera, uzmu u obzir ukupan rizik i mogućnosti pojave nesreća većih razmjera.
(4) Operateri pogona i postrojenja iz stavka (1) ovoga članka dužni su surađivati na informiranju javnosti i dostavljanju informacija Federalnom ministarstvu radi pripreme vanjskih planova intervencije.

 


Članak 113.

 


(Unutarnji i vanjski planovi intervencije)

 


(1) Operater je dužan izraditi unutarnji plan intervencije sa sadržanim mjerama koje će se poduzeti u slučaju nesreće većih razmjera i dostaviti ga Federalnoj upravi civilne zaštite radi izrade vanjskih planova intervencije za mjere koje će se poduzeti izvan pogona i postrojenja.
(2) Cilj izrade planova intervencije je:
a) kontroliranje nesreća na način da se njihove posljedice svedu na najmanju moguću mjeru i ograniči se njihov štetan utjecaj na ljude, okoliš i imovinu;
b) primjenjivanje mjera koje su neophodne za zaštitu ljudi i okoliša od utjecaja nesreća većih razmjera;
c) prijenos neophodnih informacija javnosti i nadležnim službama i organima koje se nalaze u datom području, i
d) omogućavanje revitalizacije i čišćenje okoliša nakon nesreća većih razmjera.
(3) Kod izrade unutarnjih i vanjskih planova mora se navesti udaljenost između pogona i postrojenja i stambenih područja, javnih mjesta i područja posebne prirodne osjetljivosti ili interesa.
(4) Unutarnji i vanjski planovi intervencija moraju biti primijenjeni bez odlaganja u slučaju nesreća većih razmjera ili u slučaju pojave nekontroliranog incidenta, koji bi mogao dovesti do nesreće većih razmjera.
(5) Planovi moraju biti razmotreni, provjereni, i ukoliko je neophodno, promijenjeni i revidirani od operatera ili nadležnog organa u roku od šest mjeseci, uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo u radu pogona i postrojenja, u planovima intervencije ili u novim tehnološkim rješenjima.

 


POGLAVLJE XII. FINANCIRANJE ŠTETA U OKOLIŠU I ODGOVORNOST ZA ŠTETU U OKOLIŠU

 


Članak 114.

 


(Fond za zaštitu okoliša)

 


Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH je osnovan posebnim zakonom sa ciljem unapređenja razvoja ekonomske organizacije povoljne po okoliš, spriječavanja štete po okoliš, provođenja mjera za otklanjanje nastale štete u okolišu; očuvanja zaštićenih prirodnih područja; motiviranja i unaprjeđenja korištenja najboljih raspoloživih tehnika ili alternativnih rješenja povoljnih za zaštitu okoliša; unaprijeđenje i razvoj svijesti javnosti o zaštiti okoliša i istraživanje okoliša.

 


Članak 115.

 


(Utvrđivanje odgovornosti za štetu u okolišu)

 


(1) Pravne i fizičke osobe dužne su da u obavljanju svoje aktivnosti osiguraju zaštitu okoliša i to:
a) primjenom i provođenjem propisa o zaštiti okolišu,
b) održivom uporabom prirodnih resursa, dobara i energije,
c) uvođenjem energetski učinkovitih tehnologija i korištenjem obnovljivih prirodnih resursa,
d) uporabom proizvoda, procesa, tehnologija i prakse koji manje ugrožavaju okoliš,
e) poduzimanjem mjera prevencije ili otklanjanja posljedica ugrožavanja i štete po okoliš,
f) vođenjem evidencije o potrošnji sirovina i energije, ispuštanju onečišćujućih supstanci i
1. energije, klasifikaciji, karakteristikama i količinama otpada,
g) kontrolom aktivnosti i rada postrojenja koji mogu predstavljati rizik ili prouzrokovati opasnost po okoliš i zdravlje ljudi,
h) drugim mjerama sukladno ovom Zakonu.
(2) Mjere zaštite okoliša iz stavka (1) ovog članka pravne i fizičke osobe obavlja samostalno ili preko ovlaštene pravne osobe.

 


Članak 116.

 


(Odgovornost za djelatnosti opasne po okoliš)

 


(1) Operater koji obavlja djelatnost opasnu po okoliš odgovoran je za štetu nanesenu tom djelatnošću ljudima, imovini i okolišu.
(2) Mogućnost da djelatnost opasna po okoliš prouzrokuje štetu se procjenjuje na osnovu načina rada, korištenih postrojenja, vrste i koncentracije supstanci koje se upotrebljavaju ili nastaju tom aktivnošću, korištenja genetički modificiranih organizama ili mikroorganizama, meteoroloških uvjeta kao i vremena i mjesta nastanka štete.
(3) Pogoni i postrojenja kao što su rudnici, nalazišta mineralnih ulja ili rafinerije, postrojenja za opskrbom plinom i taljenje metala, termoelektrane, koksne peći, postrojenja za proizvodnju i obradu metala i minerala, kemijska postrojenja, postrojenja za tretman, termičku obradu i skladištenje otpada, postrojenja za tretman otpadnih voda, klaonice, bojaonice i kožare, postrojenja za proizvodnju papira, brane i hidroenergetska infrastruktura, plinovodi ili naftovodi i skladišta tekućih atmosferskih plinova predstavljaju opasnost po okoliš zbog načina na koji se njima upravlja, zbog materijala koje koriste ili djelatnosti koja se u njima obavlja.
(4) Ukoliko više operatera zajedno obavlja djelatnost opasnu po okoliš odgovornost snose zajednički.
(5) Za remedijaciju lokacije na kojima je pogon i postrojenje prestao s radom ili djelatnost trajno zaustavljena, odgovornost snosi posljednji operater.

 


Članak 117.


(Izuzeci od odgovornosti)

 


(1) Operater nije odgovoran za štetu uzrokovanu:
a) ratom;
b) prirodnom nepogodom ili drugom višom silom;
c) od strane treće osobe čija je namjera nanošenje štete; ili
d) zbog provođenja posebnih naredbi i mjera nadležnih organa koje su utjecale na nastanak štete.
(2) Operater se oslobađa odgovornosti za štetu ukoliko dokaže da je primijenio odgovarajuće mjere zaštite kako bi spriječio ili ublažio štetu.

 


Članak 118.

 


(Pravo na informiranje)

 


Pravna ili fizička osoba koja smatra da je pretrpila štetu usljed obavljanja djelatnosti opasnom po okoliš može uvijek zahtijevati informacije o okolnostima koje su od utjecaja na dokazivanje da je data djelatnost prouzrokovala štetu.

 


Članak 119.

 


(Financijske garancije)

 


(1) Operater koji obavlja djelatnost opasnu po okoliš dužan je putem osiguranja ili izdvajanjem novčanog iznosa za posebne namjene osigurati sredstva za naknadu štete nastale u okolišu.
(2) Operater cjelokupnom svojom imovinom garantira za naknadu štete.

 


Članak 120.

 


(Šteta nanesena okolišu opasnom djelatnošću)

 


(1) Ukoliko opasna djelatnost nanosi štetu okolišu operater je dužan nadoknaditi troškove procjene štete i troškove mjera za vraćanje u stanje koje je bilo neposredno prije nastanka štete ili ublažavanje štete nanesene okolišu kao i naknadu za štetu nanesenu licima i imovini koja je prouzrokovana opasnom djelatnosti.
(2) Troškove iz stavka (1) ovog članka snosi operater čija je djelatnost nanijela štetu.
(3) Odredbe ovog članka se ne primjenjuju na djelatnosti čija je glavna svrha državna obrana ili međunarodna sigurnost niti na djelatnost čija je jedina svrha zaštita od prirodnih katastrofa.

 


Članak 121.

 


(Naknada za izazvanu štetu po okoliš)

 


(1) Ukoliko se šteta nanesena okolišu ne može sanirati odgovarajućim mjerama, lice koje je prouzrokovalo štetu odgovorno je za nadoknadu štete u visini vrijednosti uništenog dobra.
(2) Visina naknade treba biti približna ekonomskoj i ekološkoj vrijednosti uništenog dobra. Ukoliko se ta vrijednost ne može utvrditi uobičajenim ekonomskim metodama, sud će utvrditi visinu štete po principu jednakosti uzimajući u obzir potrebne troškove sanacije, stupanj individualne odgovornosti i korist stečenu nanošenjem štete okolišu.
(3) Federacija BiH zadržava pravo na naknadu štete ukoliko nema drugih osoba koje imaju to pravo.

 


Članak 122.

 


(Primjena posebnih propisa)

 


Na sva pitanja o odgovornosti za štetu nanesenu okolišu koja nisu posebno uređena ovim zakonom primjenjuju se opća pravila Zakona o obligacionim odnosima i drugih posebnih propisa.

 


POGLAVLJE XIII. SUSTAV EKO-OZNAČAVANJA I SUSTAV OKOLIŠNOG UPRAVLJANJA I NEOVISNOG OCJENJIVANJA (EMAS)

 


Članak 123.

 


(Sustav Eko-označavanja)

 


(1) Sustav dodjele eko-oznaka uspostavlja se radi promoviranja izrade, proizvodnje, marketinga i uporabe proizvoda sa smanjenim utjecajem na okoliš u odnosu na ukupan period trajanja tog proizvoda, te radi bolje informiranosti potrošača o utjecaju proizvoda na okoliš.
(2) Eko-oznaka je amblem koji se utvrđuje provedbenim propisom iz stavka (4) ovog članka i dodjeljuje se proizvodima i uslugama.
(3) Utjecaji na okoliš se utvrđuju na temelju ispitivanja uzajamnog djelovanja proizvoda s okolišem, uključujući korištenje energije i prirodnih resursa, u odnosu na ukupan životni ciklus proizvoda. Sistem dodjele eko-oznaka mora biti sukladan postojećim i novonastalim zdravstvenim, sigurnosnim i okolišnim zahtjevima.
(4) Federalni ministar provedbenim propisom propisuje sustav i postupak dodjele eko-oznaka, organe nadležne za upravljanje sustavom eko-oznaka, od izbora grupe proizvoda i njihovog ekološkog kriterija do dodjele eko-oznake i zaključivanja ugovora koji se odnosi na uvjete za uporabu oznake, na način koji omogućava dragovoljno učešće pravnih i fizičkih osoba čiji proizvodi i usluge ispunjavaju zahtjeve ovoga sustava.

 


Članak 124.

 


(Sustav okolišnog upravljanja i neovisnog ocjenjivanja - EMAS)

 


(1) Pravne i fizičke osobe u Federaciji BiH mogu dragovoljno sudjelovati u sustavu upravljanja zaštitom okoliša (EMAS), koji je na nivou Europske unije osnovan s ciljem ocjene i poboljšanja djelovanja pravnih i fizičkih osoba na okoliš i pružanja odgovarajućih informacija javnosti i zainteresiranim stranama.
(2) Cilj sistema iz stavka (1) ovog članka je promoviranje kontinuiranih poboljšanja u djelovanju organizacija na okoliš:
a) uspostavljanjem i provođenjem sustava upravljanja od organizacija,
b) sustavnom, objektivnom i periodičnom ocjenom djelovanja sustava upravljanja okolišem,
c) prikupljanjem informacija o unaprjeđivanju u oblasti zaštite okoliša,
d) pružanjem informacija o djelovanju na okoliš te omogućavanjem razmjene informacija s javnošću i zainteresiranim stranama i
e) aktivnim sudjelovanjem zaposlenih u organizaciji na uspostavljanju i provođenju sustavu upravljanja okolišem,
(3) Postupak za podnošenje zahtjeva za registriranje, visinu naknade, sadržaj i način vođenja upisnika, razlog za odbijanje upisa, privremeno ili trajno brisanje iz upisnika, edukaciju i promoviranje sistema EMAS, te druga pitanja, određuju se posebnim propisom koji donosi Federalni ministar.
(4) Između organa i organizacija koji zastupaju određene interese, grupa potencijalnih zagađivača ili pojedinačnih onečišćivača i nadležnih organa mogu se zaključiti dragovoljni sporazumi
(5) Zaključivanje dragovoljnih sporazuma između organa koji zastupaju određene interese, grupa potencijalnih onečišćivačaili pojedinačnih nečišćivača i nadležnih organa uređuje se posebnim propisima kako bi se zadovoljili okolišni zahtjevi na okolišno prihvatljiv i ekonomski efikasan način.
(6) Da bi se zaključio dragovoljni sporazum potrebno je da se:
- uspostavi proces konzultacija u kojem bi zainteresirane strane mogle dati svoje sugestije o nacrtu sporazuma;
- zaključi ugovor koji je obvezujući i može obuhvatiti sankcije koje su primjenjive u slučaju nepoštivanja ugovora;
- konkretni ciljevi ugovora izraze brojčanim vrijednostima;
- uspostave prijelazni ciljevi i definira rok radi postizanja postepenog pristupa i
- definira monitoring.
(7) Sporazum se objavljuje u "Službenim novinama Federacije BiH".

 


POGLAVLJE XIV. MEĐUENTITETSKA SURADNJA

 


Članak 125.

 


(Međuentitetsko tijelo za okoliš)

 


(1) Međuentitetsko tijelo za okoliš uspostavlja se odlukama Vlade Federacije BiH, Vlade Republike Srpske i Vlade Brčko Distrikta BiH.
(2) Međuentitetsko tijelo za okoliš ima četiri člana iz Republike Srpske, četiri člana iz Federacije BiH i dva člana iz Brčko Distrikta BiH vodeći računa o ravnopravnoj zastupljenosti spolova.
(3) O održavanju sjednica Međuentitetskog tijela, u cilju koordinacije i suradnje, redovno se obavještava Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
(4) Međuentitetsko tijelo za okoliš sastaje se najmanje šest puta godišnje i donosi odluke na osnovu konsenzusa.
(5) Organizacija i način rada Međuentitetskog tijela za okoliš utvrđuje se usaglašenim odlukama entitetskih vlada.
(6) Nadležni organi i druge službe organa uprave, upravne organizacije iz oba entiteta dužni su osigurati administrativnu potporu Međuentitetskom tijelu za okoliš, provoditi odluke Međuentitetskog tijela za okoliš u skladu sa ovlaštenjima utvrđenim entitetskim propisima.

 


Članak 126.

 


(Nadležnost međuentiteskog tijela za okoliš)

 


(1) Međuentitetsko tijelo za okoliš se bavi svim pitanjima iz području okoliša koja zahtijevaju usuglašen pristup entiteta, kao i drugim pitanjima koja su prenesena na Međuentitetsko tijelo za okoliš od entiteta, ovim zakonom, entitetskim i drugim propisima, a naročito pitanja:
a) međunarodnih sporazuma i programa u području zaštite okoliša;
b) koordiniranje primjene i donošenja zakona i drugih propisa;
c) koordiniranja praćenja provođenja standarda i procedura za zaštitu okoliš;
d) davanja preporuka za uspostavljanje usuglašenih standarda kvalitete okoliša na nivou entiteta;
e) koordiniranje entitetskih akcijskih planova i drugih programa i planova u području zaštite okoliša;
f) koordiniranje praćenja i sustava informiranja;
g) prikupljanje i razmjena informacija i
h) međuentitetsko tijelo razmatra i pitanja inicirana od strane kantona u vezi sa pograničnim negativnim utjecajem pogona i postrojenja.
(2) Međuentitetsko tijelo za okoliš pruža stručnu pomoć nadležnim entitetskim ministarstvima.
(3) Međuentitetsko tijelo za okoliš je dužno osigurati da su interesi oba entiteta, Brčko Distrikta BiH i Bosne i Hercegovine uzeti u obzir pri planiranju i realizaciji projekata koji mogu imati odgovarajući međusobni utjecaj na okoliš, kako unutar Bosne i Hercegovine tj. između entiteta i Brčko Distrikta BiH, tako i u prekograničnom kontekstu.

 


Članak 127.

 


(Suradnja sa Federalnim ministarstvom)

 


Članovi Međuentitetskog tijela za okoliš iz Federacije BiH, poslije svake održane sjednice,
podnose izvješće Federalnom ministarstvu.

 


POGLAVLJE XV. PRAĆENJE STANJA OKOLIŠA

 


Članak 128.

 


(Nadležnost za praćenje stanja okoliša)

 


(1) Poslove prikupljanja i objedinjavanja prikupljenih podataka i informacija o okolišu sukladno članku 28. ovog zakona, radi osiguravanja i praćenja provođenja politike zaštite okoliša i održivog razvoja obavlja Federalno ministarstvo za zaštitu okoliša u saradnji sa Fondom za zaštitu okoliša.
(2) Praćenje stanja okoliša obuhvata naročito:
a) uspostavu, razvoj, vođenje i koordinaciju jedinstvenog informacionog sustava zaštite okoliša u FederacijiBiH,
b) praćenje i objedinjavanje podataka i /ili informacija o okolišu,
c) vođenje odgovarajućih baza podataka o okolišu te upis u upisnik sustava za ekološko upravljanje i nezavisno ocjenjivanje EMAS,
d) praćenje i izvješćivanje o utjecaju okoliša na zdravlje, u suradnji s Federalnim zavodom za zdravstvo,
e) obavljanje stručno-savjetodavnih poslova pri određivanju sadržaja, metodologije i načina praćenja stanja okoliša i vođenja jedinstvenog informacionog sustava zaštite okoliša,
f) pripremu podataka za izradu dokumenata i izvještaja u vezi sa zaštitom okoliša i održivim razvojem,
g) izradu stručnih podloga za pripremu, odnosno suradnju na pripremi, dokumenata održivog razvoja i zaštite okoliša te izvješća koji se daju u vezi provođenja tih dokumenata,
h) izradu Izvješća o stanju okoliša,
i) izradu Federalne liste indikatora za praćenje stanja okoliša,
j) suradnju s federalnim i kantonalnim ministarstvima i organima nadležnim za zaštitu okoliša, jedinicama lokalne samouprave, pravnim osobama s javnim ovlaštenjima i drugim osobama, međunarodnim tijelima putem nadležnih institucija BiH, institucijama iudruženjima na izradi i realizaciji projekata i programa zaštite okoliša,
k) učešće u provođenju međunarodnih ugovora, sporazuma, projekata i programa iz područja zaštite okoliša i izvještavanje prema preuzetim obvezama,
l) osiguravanje uvjeta za pristup informacijama o okolišu, kojima raspolaže i koje nadzire.
(3) Federalna lista indikatora iz stavka (2) ovoga članka izrađuje se na osnovu posebnih propisa i međunarodnih ugovora, vodeći računa o specifičnim zahtjevima za zaštitu okoliša. Federalna lista indikatora redovno se ažurira i objavljuje na internet stranici.
(4) Federalni organi nadležni za oblast upravljanja vodama, meteorologiju, pedologiju, geologiju, zaštitu prirode, statistiku i druge upravne organizacije dužni su osigurati prikupljanje, obradu i evidentiranje odgovarajućih podataka i informacija, posebno o korištenju i opterećenju okoliša iz svoje nadležnosti i dostaviti ih Federalnom ministarstvu.

 


Članak 129.

 


(Obim praćenja stanja okoliša)

 


(1) Praćenje stanja okoliša je sustavno praćenje kvaliete okoliša, odnosno promjena stanja okoliša i njegovih sastavnica.
(2) Praćenje stanja okoliša obuhvata:
a) Praćenje stanja imisija odnosno kvaliteta zraka, voda, mora, tla, biljnog i životinjskog svijeta, te iskorištavanja mineralnih sirovina,
b) praćenje onečišćenja okoliša odnosno emisija u okoliš,
c) praćenje utjecaja onečišćenja okoliša na zdravlje ljudi,
d) praćenje proizvodnje otpada i upravljanja otpadom,
e) praćenje utjecaja važnih gospodarskih sektora na komponente okoliša,
f) praćenje stanja očuvanosti prirode,
g) praćenje drugih pojava koje utječu na stanje okoliša.
(3) Praćenje stanja okoliša provodi se za područja utvrđena dokumentom sukladno strateškoj procjeni, za zahvate za koje je to određeno procjenom utjecaja zahvata na okoliš, za sve pogone i postrojenja za koja je to određeno okolišnom dozvolom, te za područja na kojima je došlo do onećišćenja okoliša ako onečišćivač nije poznat.
(4) Vrstu emisija, imisija, prirodnih i drugih pojava koje su predmet praćenja, metodologiju uzimanja uzoraka i mjerenja, rokove za dostavljanje podataka nadležnim ministarstvima i upravnim organima, način redovnog obavještavanja javnosti, uvjete u pogledu stručne osposobljenosti i tehničke opremljenosti ovlaštenika koji obavlja praćenje stanja okoliša, odnosno zagađivanja okoliša, bliže propisuje Federalni ministar pravilnikom.
(5) Nositelj zahvata, operater i upravni organi iz članka 28. ovog Zakona obavljaju praćenje stanja okoliša i obavezni su podatke o mjerenjima emisija i imisija dostavljati nadlžnom organu sukladno članku 128. ovog Zakona, u pisanom i/ili elektronskom obliku.
(6) Nadležna tijela ovlaštena za poslove praćenja stanja okoliša sukladno st. (2) i (3) ovoga članka dužni su podatke redovno dostavljati u sustav informiranja o okolišu iz k? 28. ovog Zakona.

 


Članak 130.

 


(Obveze operatera u pogledu praćenja stanja okoliša)

 


(1) Za zahvate za koje je u postupku procjene utjecaja na okoliš utvrđena obveza praćenja stanja okoliša operater je obvezan pratiti stanje okoliša na način da:
a) putem stručnih i za to osposobljenih osoba provodi mjerenja emisija i vodi o tome propisane upisnike,
b) putem stručnih i za to osposobljenih osoba provodi mjerenja imisija, odnosno sudjeluje u mjerenju imisija, prema udjelu svoga zahvata u onečišćenju okoliša,
c) sudjeluje u praćenju prirodnih i drugih pojava koje su posljedica onečišćenja okoliša.
(2) Podatke iz upisnika iz stavka (1) točke a) ovoga članka operater je obvezan dostavljati nadležnom ministarstvu na propisanim obrascima i u propisanim periodima odnosno rokovima.
(3) Operater je, za postrojenje za koje je to određeno okolišnom dozvolom obvezan pratiti stanje okoliša na način da:
a) osigura mjerenje emisija iz postrojenja,
b) osigura nadziranje utjecaja emisija na okoliš i o tome vodi propisani registar,
c) osigura mjerenje imisija, odnosno učešće u mjerenju imisija prema udjelu u onečišćenju okoliša postrojenja kojim obavlja djelatnost i o tome vodi propisani upisnik.
(4) Podatke iz registra iz stavka (3) tč. b) i c) ovoga članka operater je obvezan dostavljati na propisanim obrascima i u propisanim periodima odnosno rokovima Fedealnom ministarstvu.
(5) Operater je odgovoran za točnost podataka koje dostavlja.
(6) Operater je obvezan osigurati financijska sredstva za praćenje stanja okoliša koje je dužan provoditi sukladno ovom Zakonu.

 


Članak 131.

 


(Analize podataka o praćenju stanja okoliša)

 


(1) Analizu podataka o emisijama i imisijama te analizu izvješća o provedbi praćenja stanja okoliša, odnosno onečišćenju okoliša provodi Federalno ministarstvo u suradnji sa Fondom za zaštitu okoliša Federacije BiH, odnosno s upravnim organizacijama i tijelima javne vlasti nadležnim za pojedinu komponentu okoliša odnosno opterećenje.
(2) Sredstva za provjeru podataka o emisijama i imisijama te analizu izvješšća o provedbi praćenja stanja okoliša iz stavka (1) ovoga članka osiguravaju se u federalnom proračunu.
(3) Federalno ministarstvo može radi provjere i uspoređivanja dostavljenih podataka o izmjerenim emisijama i imisijama, odnosno o izvršenim mjerenjima u tu svrhu osigurati praćenje onečišćenja okoliša, odnosno mjerenje emisija i/ili imisija.

 


POGLAVLJE XVI. UPRAVNI I INSPEKCIJSKI NADZOR

 


Članak 132.

 


(Upravni nadzor)

 


Nadzor nad primjenom odredbi ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu njega vrši Federalno ministarstvo.

 


Članak 133.

 


(Inspekcijski nadzor)

 

 


(1) Inspekcijski nadzor nad provođenjem odredbi ovog Zakona i drugih propisa donesenih na osnovu njega vrše inspektori Federalne uprave za inspekcijske poslove i kantonalne uprave za inspekcijske poslove.
(2) Inspekcijski nadzor nad poštivanjem uvjeta propisanih okolišnom dozvolom i važećih propisa vrši nadležni inspekcijski organ na razini vlasti organa koji je donio dozvolu.
(3) Nadležni inspektori u vršenju inspekcijskog nadzora postupaju po odredbama ovog Zakona i propisom koji regulira oblast inspekcijskog nadzora u Federaciji BiH i drugim zakonskim i provedbenim propisima.
(4) Za pogone i postrojenja za koje nije potrebna okolišna dozvola, inspekcijski nadzor provodi mjesno nadležni inspektor nadležan za poslove zaštite okoliša i urbanizma.

 


Članak 134.

 


(Plan inspekcijske kontrole poštivanja mjera i uvjeta propisanih okolišnom dozvolom)

 


(1) Plan inspekcijske kontrole podrazumijeva poštivanje uvjeta propisanih okolišnom dozvolom i važećim propisima, te uključuje slijedeće:
a) opću ocjenu značajnih pitanja u vezi sa poštivanjem uvjeta, mjera i monitoringa propisanih okolišnom dozvolom;
b) opću ocjenu značajnih pitanja u vezi sa poštivanjem uvjeta, mjera i monitoringa propisanih rješenjem o odobrenju Studije;
c) geografsko područje koje pokriva plan inspekcijske kontrole;
d) upisnik postrojenja obuhvaćenih planom;
e) postupak za izradu programa rutinskih inspekcija i poštivanja uvjeta propisanih okolišnom dozvolom;
f) postupak nerutinskih inspekcija poštivanja uvjeta propisanih okolišnom dozvolom;
g) gdje je potrebno, odredbe o suradnji između različitih inspekcijskih tijela.
(2) Plan inspekcije poštivanja uvjeta propisanih okolišnom dozvolom i važećih propisa se redovno ažurira.
(3) Na osnovu inspekcija, nadležni inspektorat redovno priprema programe rutinskih inspekcija poštivanja uvjeta propisanih okolišnom dozvolom i važećih propisa koji uključuju i učestalost posjeta lokacijama za različite vrste postrojenja.

 


Članak 135.

 


(Učestalost inspekcijskog nadzora)

 


(1) Period između dva izvršena nadzora na lokaciji se zasniva na ocjeni rizika po okoliš koje predstavljaju predmetni pogoni i postrojenja.
(2) Period iz stavka (1) ovog članka ne smije prelaziti šest mjeseci za postrojenja za koja je izdata okolišna dozvola, a koja prema izvješću o stanju sigurnosti predstavljaju najviši rizik.
(3) U slučaju da se prilikom inspekcije utvrdi neusklađenost sa mjerama propisanim okolišnom dozvolom, nadležni inspektor će dati rok za izvršenje mjere i nakon isteka roka za izvršenje, obaviti ponovni nadzor.
(4) Kada kršenje uvjeta iz dozvola predstavlja neposrednu opasnost za ljudsko zdravlje ili postoji opasnost izazivanja incidentne situacije u okolišu, nadležni organ za provođenje inspekcijskog nadzora će narediti obustavljanje rada dok se ne osigura usklađenost.
(5) O kršenju uvjeta propisanih dozvolom u skladu sa ovim članom, nadležni organ za provođenje inspekcijskog nadzora će obavijestiti organ koji je izdao predmetnu okolišnu dozvolu, u roku od sedam dana.

 


Članak 136.

 


(Izvanredne inspekcije)

 


Izvanredne okolišne inspekcije se vrše prilikom istraživanja okolišnih nesreća, incidenata, žalbi i prigovora u vezi onečišćenja okoliša.


Članak 137.

 


(Ovlaštenja nadležne inspekcije)

 


(1) Nadležni inspektori imaju pravo na nesmetan pristup svim prostorijama, radnim područjima i postrojenjima radi provođenja kontrole na licu mjesta. Inspektori mogu kontrolirati sva dokumenta, uređaje i materijale koji se nalaze u postrojenjima, uzimati uzorke i naložiti mjerenja, odnosno vršiti kontrolu nad svim mjestima gdje postoji mogućnost ugrožavanja okoliša.
(2) Pravna osoba čiji rad podliježe nadzoru dužna je omogućiti provođenje inspekcijskog nadzora, dati na uvid potrebnu dokumentaciju i pružiti sve potrebne podatke i obavještenja.
(3) O izvršenom nadzoru i utvrđenom stanju inspektor je dužan da sačini zapisnik.
(4) Ukoliko nadležni inspektor utvrdi da rezultati izvršenih mjerenja ne odgovaraju činjeničnom stanju ima pravo da uzorke pošalje akreditovanim ispitnim tijelima i laboratorijama za obavljanje ispitivanja ili referentnim centrima ovlaštenim od strane Vlade za pojedine sastavnice okoliša.
(5) Ukoliko se tijekom ispitivanja utvrdi da izvršena mjerenja ne odgovaraju činjeničnom stanju, troškove naknadnih mjerenja snosi operater.

 


Članak 138.

 


(Pristup zapisniku o izvršenom inspekcijskom nadzoru)

 


(1) Zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru za pogone i postrojenja za koja se izdaje okolišna dozvola mora biti dostupan operateru pogona i postrojenja nad kojim je izvršen inspekcijski nadzor i dostavlja se nadležnom ministarstvu koje je izdalo okolišnu dozvolu.
(2) Zapisnik iz stavka (1) ovog članka mora biti dostupan javnosti, putem internet stranice nadležnog inspektorata u roku od osam dana od dana izvršenog inspekcijskog nadzora.

 


Članak 139.

 


(Godišnje izvješće)

 


(1) Inspekcija izrađuje godišnje izvješće o radu.
(2) Sadržaj izvješća iz stavka (1) ovog članka obuhvata:
a) podatke i informacije o provođenju plana i programa rada;
b) podatke i informacije o poduzetim mjerama radi primjene propisa iz nadležnosti inspektorata,
c) zajedničko izvješće o provedenim koordiniranim inspekcijskim nadzorima i o drugim aktivnostima u okviru uzajamne suradnje sa drugim inspekcijama u području zaštite okoliša i
d) prijedloge za unaprijeđenje inspekcijskog nadzora u području okoliša i stanja zaštite okoliša.
(3) Godišnje izvješće iz stavka (1) ovoga članka inspektor podnosi nadležnom ministarstvu za zaštitu okoliša i bit će dostupno javnosti putem internet stranice Inspektorata i ministarsva.

 


Članak 140.

 


(Ovlaštenja inspektora)

 


(1) Ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon ili propis donesen na temelju njega, inspektor ima pravo i obvezu bez odgađanja:
a) rješenjem narediti mjere za njihovo otklanjanje i rok;
b) izdati prekršajni nalog sukladno posebnom zakonu;
c) donijeti rješenje o zabrani rada pogona i postrojenja, odnosno pravne osobe koja obavlja djelatnost, ukoliko utvrđene nepravilnosti nisu otklonjene u datom roku;
d) podnijeti kaznenu prijavu nadležnom tijelu zbog kaznenog djela i
e) poduzeti druge mjere i izvršiti druge radnje koje je ovlašten poduzeti i izvršiti na temelju ovoga Zakona i/ili posebnog propisa.
(2) U slučaju ponovljenog kršenja propisa ili u slučaju ozbiljne opasnosti po ljudsko zdravlje i okoliš koja se ne može riješiti drugim mjerama, inspektor zaštite okoliša će zatražiti od nadležnog ministarstva da poništi izdanu okolišnu dozvolu.
(3) Na rješenje federalnog inspektora može se uložiti žalba Federalnom ministarstvu.
(4) Na rješenje kantonalnog inspektora žalba se podnosi direktoru Federalne uprave za inspekcijske poslove.
(5) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
(6) Na rješenje federalnog inspektora za vode, žalba se podnosi Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

 


POGLAVLJE XVII. PREKRŠAJNE ODREDBE

 


Članak 141.

 


(Novčane kazne)

 


(1) Novčanom kaznom od 20.000,00 KM do 200.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
a) ne ispunjava obveze nakon pribavljene okolišne dozvole sukladno članku 91. ovog Zakona;
b) ne poduzmu sve odgovarajuće preventivne mjere za spriječavanje onečišćenja preko graničnih vrijednosti emisija (članak 84.);
c) ne osigura mjerenje emisija i imisija sukladno članku 130. ovog Zakona;
d) dostavlja netočne odnosno neistinite podatke nadležnom tijelu (članak 130.);
e) ne osigura financijska sredstva za praćenje stanja okoliša sukladno ovom Zakonu (članak 130. stavak (6));
f) ne izradi program prilagođavanja sukladno članku 94. stavak (3) ovog Zakona;
g) ne obavijesti Federalno ministarstvo o svakoj promjeni u radu postrojenja (članak 95.);
h) u postrojenju u kojem su prisutne ili će biti prisutne opasne supstance ne poduzme preventivne mjere nužne za smanjenje rizika nastanka i sprječavanje nastanka velikih nesreća te mjere za ograničavanje utjecaja velikih nesreća na ljude, materijalna dobra i okoliš (članak 102. stavak (3));
i) ne izvijesti o okolnostima nesreće, opasnim supstancma i poduzetim mjerama (članak 105.);
j) ne dostavlja podatke Federalnom ministarstvu i Civilnoj zaštiti i ne dobije suglasnost na Plan (članak 106.);
k) utvrdi prisutnost velikih količina opasnih supstanci, a ne izradi Izvješće o stanju sigurnosti (članak 107.);
l) ne izradi unutarnji plan intervencije sukladno članku 113.;
m) ne dostavi u upisnik onečišćavanja okoliša vjerodostojne, točne i ažurne podatke u propisanom roku (članak 34. stavak (4)).
(2) Novčanom kaznom od 3.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
a) obavlja stručne poslove zaštite okoliša, a ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, odnosno posebnim propisom (članak 73. stavak (1));
b) započne obavljati stručne poslove zaštite okoliša bez ishođene suglasnosti Ministarstva za obavljanje tih poslova (članak 73. stavak (2));
c) obavlja stručne poslove zaštite okoliša u svojstvu nositelja izrade Studije, u istom postupku u kojem je investitor/operater (članak 73.);
d) se utvrdi da se radi o povezanim društvima od kojih je jedno nositelj izrade Studije, a drugo podnositelj zahtjeva.
(3) Za prekršaj iz stavka (1) ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba nositelja izrade Studije novčanom kaznom od 1.000,00 do 20.000,00 KM.
(4) Za prekršaj iz stavka (1) ovoga članka kaznit će se i fizička osoba – obrt, novčanom kaznom od 500,00 KM do 10.000,00 KM.
(5) Posebno će se za prekršaj kazniti odgovorna osoba kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM ukoliko ne obavijesti Federalno ministarstvo o prestanku rada postrojenja (članak 95.).

 


Članak 142.

 


(Posebne novčane kazne)

 


(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
a) ne ishodi okolišnu dozvolu sukladno ovom zakonu i provedbenim propisima donesenim na osnovu zakona (čl. 82. i 93.);
b) ne postupi u skladu s odredbom članka 104. stavak (3) ovoga zakona;
c) ne poduzme potrebne mjere za vraćanje lokacije u prvobitno stanje nakon prestanka rada pogona i postrojenja. (članak 109. st. (2) i (3));
d) svojim djelovanjem ili propuštanjem djelovanja izazove opasnost za okoliš, odnosno onečišćenje okoliša, a bez odgađanja ne poduzme mjere sprječavanja odnosno mjere otklanjanja sukladno ovom zakonu i provedbenim propisima donesenim na osnovu zakona (članak 115.).
(2) Za prekršaje iz stavka (1) ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 300,00 KM do 1.500,00 KM.
(3) Za prekršaje iz stavka (1) ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 1.500,00 KM.

 


Članak 143.

 


(Onemogućavanje rada inspektora)

 


(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako onemogući obavljanje pregleda inspektora, odnosno inspektora nadležnog prema posebnom zakonu ili ne dostavi u određenom roku na uvid sve podatke i dokumentaciju potrebnu u provođenju nadzora.
(2) Za prekršaj iz stavka (1) ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.500,00 KM fizička osoba.
(3) Za prekršaj iz stavka (1) ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 1.5000,00 KM i odgovorno osoba u pravnoj osobi.

 


Članak 144.

 


(Prekršaj za nepoštivanje provedbenih propisa)

 


(1) Nepoštivanje obveza određenih provedbenim propisima iz članka 146. ovoga Zakona te neispunjenje tih obveza u utvrđenom roku i na propisani način smatra se prekršajem u smislu ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka (1) ovoga člana pravna osoba će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM.
(3) Za prekršaj iz stavka (1) ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi iz stavka 2) ovoga članka novčanom kaznom od 500,00 KM do 3.000,00 KM.
(4) Za prekršaj iz stavka (1) ovoga članka kaznit će se i fizička osoba - obrtnik novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.500,00 KM.

 


Članak 145.

 


(Rok zastare za prekršaje)

 


Za prekršaje propisane ovim Zakonom prekršajni postupak ne može biti pokrenut kada protekne pet godine od dana kada je prekršaj izvršen.

 


POGLAVLJE XVIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

 


Članak 146.

 


(Donošenje provedbenih propisa)

 


(1) Federalno ministarstvo će u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Zakona predložiti Vladi Federacije BiH članove Savjetodavnog vijeća iz članka 25. ovog zakona.
(2) Federalni ministar donosi propise iz čl. 34., 73., 74., 78., 83., 100., 101., 102., 111.,123., 124., i 129. ovog zakona u roku od jedne godine od stupanja na snagu ovog Zakona.
(3) Vlada Federacije BiH donosi propise iz čl. 28., 52, 68., 81. i 83. ovog zakona u roku od jedne godine od stupanja na snagu ovog zakona.
(4) Kantonalna ministarstva nadležna za zaštitu okoliša dužna su uskladiti kantonalne propise iz oblasti zaštite okoliša sa ovim zakonom u roku od jedne godine od stupanja na snagu ovog zakona.
(5) Provedbeni propisi koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ovog zakona primjenjivati će se i dalje ako njihove odredbe nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
(6) Postupci započeti prije stupanja na snagu ovog zakona, biti će okončani sukladno odredbama propisa koji je bio na snazi prije stupanja na snagu ovog zakona.
(7) Kantonalni ekološki akcijski planovi i lokalni ekološki akcijski planovi ostaju na snazi i primjenjuju se do isteka roka za koji su doneseni. Istekom roka, okolišno planiranje se vrši sukladno propisu koji regulira strateško planiranje i upravljanje razvojem u Federaciji BiH.

 


Članak 147.

 


(Primjena postojećih propisa)

 


Odredbe posebnih zakona i provedbenih propisa kojima se uređuju pitanja zaštite okoliša koji nisu u suprotnosti sa ovim zakonom nastavljaju se primjenjivati.

 


Članak 148.

 


(Prestanak važenja Zakona o zaštiti okoliša)

 


Stupanjem na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o zaštiti okoliša ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/03 i 38/09).

 


Članak 149.

 


(Stupanje na snagu)

 


Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH".

 

 

Predsjedatelj
Zastupničkog doma
Parlamenta Federacije BiH

 


Mirsad Zaimović

 

 

Predsjedatelj
Doma naroda
Parlamenta federacije BiH

 


Tomislav Martinović